GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Polet za neznalice (četvrti dio): Poletovi najveći skandali

Polet za neznalice (četvrti dio): Poletovi najveći skandali
SKANDALI
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 16.03.2015 / 22:22
Autor: Jurica Ilić
KOMENTAR - Netko će reći – od 1978. - do 1981. "pa to su samo tri fucking godine", ali te tri godine su bile toliko nabijene novom i velikom energijom da se posljedice na medijskoj sceni osjećaju još i danas, više od 35 godina kasnije.

Ako želite brzinski psihološki profil ključnih protagonista, Nino Pavić se odlično snalazio među političarima, a znao je slušati sve one koji su znali više ili bili jači, čisti politički pragmatik, kojemu je to sve služilo umjesto neke druge igre, Denis Kuljiš je bio novinski genijalac, što je zahtijevao i od svih oko sebe, koji su uz to morali biti još i njegova škvadra ili barem "mirisati" onako kako se njemu sviđa.  I na kraju najveći od svih: Zoran Franičević, koji je bio najliberalniji, najotvoreniji i najhrabriji. On je bio odličan urednik jer je slobodu dao svojim kolegama Siniši Pavloviću i Svenu Semenčiću, s kojima je ravnopravno kreirao list.

Prvi veliki skandal koji je završio i na sudu i rezultirao zabranom broja, a riječ je bila o tekstu urednika sporta Željka Pajalića, koji je s fotoreporterom Milisavom Vesovićem objavio golmana Milana Šarovića potpuno golog, pa je Polet bio sudski zabranjen, a Šarovića je zastupao odlični Silvije Degen. Vesović će kasnije reći: pa što možete fotografirati nego golog čovjeka – ili gol mana, pa sam to i napravio. Redakcija je uspjela prije sudske zabrane prošvercati i prodati na  ulici skoro kompletnu nakladu, pa je zabrana na kraju bila odlična besplatna reklama!

Ni drugi Poletov fotoreporter Ivan Posavec nije sjedio besposlen. On je snimio golog konceptualnog umjetnika Toma Gotovca koji je imao akciju ljubljenja majke zemlje ili zagrebačkog asfalta, svejedno, važno da je to bilo u Ilici ujutro u vrijeme kad radnička klasa ide tramvajem na posao. Taj broj ipak nije zabranjen, kao ni onaj u kojemu je navodno gola Bela Krleža snimljena u nekom predratnom zagrebačkom bordelu. Fotkama je kumovao konceptualist Vladimir Dodig Trokut. Tako su se uskoro drugovi jako bojali što će iduće izaći u Poletu, a totalno pogubili kontrolu nad njim, jer je glodur Franičević ionako više igrao flipere negoli kontrolirao svoje novine. I na kraju osveta CK-a i naročito SUBNOR-a dogodila se na potpuno beznačajnoj stvari: na fotoreportaži koja je kao prikazivala nove prostorije Poleta, a bila je riječ o novoj zgradi Elektre kod Contija. Bio je to zapravo komentar, što redakcija lista koji se prodavao između 30 i 40 tisuća primjeraka još uvijek tavori u nekom oduzetom stanu! Franičević je došao k nama u redakciju i rekao: snalazite se kako god, vratite se studiju tko može – smijenjeni smo...

Uz Polet je paralelno rastao i Studentski list, na potpuno istim osnovama, ali nije nastradao, jer je "mali" Stipe kako smo nazivali glodura Stipu Oreškovića (a veliki Stipe je bio njegov zaštitnik Šuvar) znao kad treba prikočiti i stati.

Nakon Franičevića je došla nova glavna urednica Mime Rakela, sjajna curka, Dubrovkinja koja je zadržala sve one koji su htjeli dalje raditi, ali je list u javnosti izgubio vjerodostojnost pa je sve nakon nje bilo svejedno, premda je i Ivan Cico Kustić bio odličan urednik s jakom redakcijom. Ja sam pobjegao u Studentski list iz kojeg je upravo otišao Orešković, a nakon godinu dana pokucao sam na vrata redakcije velikog Poleta - magazina Start - i tamo nastavio objavljivati svoje reportaže.

Iz svog tog zbrkanog vremena, koje je išlo samo prema naprijed, izrasle su stvarno dobre novine s nizom sjajnih suradnika i suradnica, koji su većinom ostali na medijskoj sceni sve do danas, bili su to uglavnom ljudi s vizijom, s nosem za novinarstvo i  svakako s određenim osobnim modernitetom. Bilo bi teško navesti sva imena, ali po mome mišljenju stvarno iznimni su bili pokojni Vladimir Cvitan, nevjerojatni Predrag Figenwald, grafički urednik Goran Trbuljak, pa čak i nevjerojatna tajnica redakcije Darinka Rokvić, najuži struk koji sam u životu vidio, a visoka, zgodna duge tamne kose, ma čisti Hollywood.

Tu je bio i Ivan Mužina, student medicine, koji je pisao o selu i poljoprivredi, najbolji autor u tom segmentu svih vremena u Hrvatskoj, bio je dobro  obaviješten, hrabar i duhovit, a sport je sjajno pratio Željko Pajalić, današnji visokopozicionirani hrvatski sudac (na Vrhovnom sudu). Zgodni Rene Bakalović, pa nerazdvojni Gajić i Pezo, zgodne i pametne, Snježana Banović i Gordana Farkaš, izvršni urednik "društva" Siniša Pavlović, danas ugledni odvjetnik, sve druge koji se i dalje bave novinarstvom uglavnom znate. Ako kažem da su kod Zorana Franičevića o glazbi pisali ne samo jedinstveni Dražen Vrdoljak i Darko Glavan, nego i izvanserijski znalci Sven Semenčić i Vlatko Fras, onda znate kalibar te redakcije... Tu su  još i desetine sjajnih pojedinaca...

Kuljiš je umjesto stripova avangardnih članova Novog kvadrata, počeo objavljivati stripove francuskog crnohumornog autora Reisera, a čitalačke mase su to objeručke prihvatile misleći da je i on domaći autor.

Zapravo, sve što je tih godina objavio Polet, bila je svojevrsna podvala. Bilo je to prvi put da omladinske novine ne pišu o dosadnim sjednicama gradskog ili nekog drugog komiteta, nego o svakodnevnim problemima ekipe s ceste ili o grupama koje su mladi voljeli slušati. Polet je objeručke podržao punkere, pa zatim i novi val, čime se junački stao uz omladinu i svoju  generaciju koja je više voljela ići na "3. liniju" u Studentski centar, negoli na savezne omladinske radne akcije i sletove. Poletovci su se sami borili i izborili za određene slobode, što se odražavalo i na druge medije u  manjim sredinama. U Dubrovniku je primjerice izlazio sjajan lokalni list Laus (Glodur Vedran Benić, u redakciji Davor Mojaš, Mime Rakela, Miško Ercegović, Slobodan Vlašić i Luko Paljetak(!)., Laus  je jednim okom gledao na ono što radi Polet, ali čini se da su i pogledi bili obostrani, jer kad sam ja 1980. došao u Zagreb i jedina referenca mi je bilo pisanje u Lausu, na što su me Franičević, Semenčić i Pavlović, a i ostali prihvatili kao svoga, a nije im bilo bitno što nisam u partiji i tome slično.

Tako sam ja postao njihov, a oni moji. Primjerice, tada je tu bio  Mirko Ilić, koji me kao prezimenjaka odveo na piće dobrodošlice u Plješivicu, jeftini radnički restoran u Domu novinara, sto metara od redakcije. No učinilo mu se da to nije dovoljno reprezentativno, pa smo produžili na "pravo mjesto", ispred "Zvečke" gdje je nogom na zid naslonjen stajao njegov prijatelj Jajo Houra i dudlao Coca-Colu.

Dakle, moj treći dan u Zagrebu uopće, upoznao sam Mirka Ilića i Jaju Houru, i bio ispred Zvečke uvijek, osim kad sam odlazio u Kulušić, Lapidarij ili na neki koncert ili tulum, sve dok Zvečku nisu zatrli. S Johnnyjem sam se kasnije družio u Studentskom listu, gdje je on volio dolaziti i slagati spike, a bio je vrlo inteligentan i totalno načitan... I sve je to bilo prije 35 godina. To je vrijeme i ljudi u njemu zaslužilo bolju seriju od ove Mirković-Kulenovićeve. Oni jednostavno nisu shvatili duh vremena!

Predrag Figenwald Figi

U sjajnom blogu "Stražarni lopov" Gorana Polaka, čovjeka sa zagrebačkog asfalta i objektivnog promatrača i sudionika događaja, opisan je genijalac Figi Figenwald (s čijim sam ocem i finim gospodinom kasnije radio u Večernjaku). Evo što kaže Goran Polak, čiji blog zaslužuje da bude objavljen u knjizi!:

Predrag Figenwald je osamdesetih bio novinar u Poletu (odgovarao je na "pisma čitatelja" koja je sam smišljao), bio je izvrstan muzičar, pisao je otkačene pjesme, ali je možda ipak bio najpoznatiji po svom otkačenom stilu odijevanja kojim je iskakao iz nekih uobičajenih kalupa tadašnje underground scene Zagreba. Bilo da se pojavio u kožnim hlačama i bundi, bilo da je došao u Lap u pidžami sa pištoljem na vodu sa kojim je špricao kog' je stigao, Figenwald je u svoj toj svojoj ekscentričnosi uvijek izgledao savršeno.

Kad smo Đimi i ja došli u njegov stan na Gornjem gradu, moram priznati da nikad prije nismo vidjeli nešto slično. Kao da smo ušli u ogroman ormar pun odjeće. Čitav plafon je bio prekriven vješalicama s kojih su visili razni odjevni predmeti (bunde, košulje, majice, šalovi, marame i sl.). Sve je bilo šareno i toliko natrpano da se svjetlo jedva probijalo do fotelje u koju sam se uvalio. Figenwald je donio flašu vodke i sa smiješkom na licu dodao, da mu je svaka djevojka koja je tu prespavala nešto ostavila od svoje odjeće. Među pločama uredno posloženim na polici odmah sam zamijetio albume The Stoogesa.

Razlog našem dolasku je bio razgovor o osnivanju grupe. Đimi se u to vrijeme furao na neki dark stil koji se Figenwaldu jako svidio. Nosio je dvije košulje (bijelu ispod crne), obojao je kosu u crno, a dok smo navečer obilazili klubove na rukama je imao i crne rukavice.

Zanimljivo je bilo što je te rukavice nosio zato što je radio u štampariji, pa nije nikad mogao dobro skinuti tintu s prstiju, a darkeri su to popušili, pa su se odjednom u Lapu počeli pojavljivati klinci s crnim rukavicama. I tako je Figenwald pitao Đimija bi li svirao gitaru u njegovom bandu, a budući da smo Đimi i ja u to vrijeme već radili na svojim pjesmama, otvorila se mogućnost da se sve spoji u neki zajednički projekt.

Na kraju od svega toga nije ispalo ništa, jer je Figenwaldova muzika bila totalno nespojiva sa muzikom koju smo Đimi i ja radili, pa nakon što smo popili vodku, spustili smo se do pizzerije Sušak, na uglu Frankopanske i Ilice. Tamo smo okruženi mirisom pizze, prolivenoga alkohola i cigareta, popili još po koje pivo, te smo se razišli. Unatoč te neuspjele suradnje, sa Figenwaldom smo ostali u dobrim odnosima. Nismo bili neki prisni prijatelji, ali ipak kad bi se sreli popili bi po koje piće, a ponekad i zaružili.

Zadnji puta sam sreo Figenwalda 1990. godine u Omladinskom centru u Gajevoj, gdje sam sa Đimijem igrao bilijar u prostoru gdje je poslije otvoren Hard Rock Cafe. Popili smo piće, a prije nego što je otišao Figenwald se nakratko zagledao u moje kožne hlače i čizme, te je rekao da me nešto mora pitati. Pitanje je bilo: Zašto sam onoga dana kad smo Đimi i ja bili prvi puta kod njega obukao komandosicu? Dodao je da smo mogli napraviti band, da zbog te komandosice taj dan nije stekao krivi dojam o meni.

Nedugo nakon toga Figenwald je otišao iz zemlje i više ga nikad nisam vidio.

Tagovi: Polet, Denis Kuljiš, Nino Pavić, Predrag Figenwald Figi, Sven Semenčić, Vlatko Fras, Željko Pajalić, Mime Rakela, Zvečka, Snježana Banović, Mirko Ilić, Jasenko Houra, Stipe Orešković, Milan Šarović, Tom Gotovac, Bela Krleža, Zoran Fran
PROČITAJ I OVO
Zagrebačka burza: Različiti smjerovi indeksa, podignut promet
CLOSING BELL ZSE
Zagrebačka burza: Različiti smjerovi indeksa, podignut promet
ZAGREB - Kraj tjedna donio je na Zagrebačkoj burzi različite predznake indeksa i odličan promet.
Grčka očekuje prihode od turizma na 40 posto pretkrizne razine
OČEKIVANJA
Grčka očekuje prihode od turizma na 40 posto pretkrizne razine
ATENA - Direktor grčke turističke zajednice SETE izrazio je u petak "suzdržani optimizam" u prognozama ovogodišnjeg oporavka turizma od koronakrize i procijenio da bi prihodi mogli dosegnuti 40 posto razine iz 2019. godine.
TUI odaslao lošu vijest za hrvatski turizam
NIŠTA OD LETOVA
TUI odaslao lošu vijest za hrvatski turizam
ZAGREB - Najveća svjetska turistička kompanija, TUI, jučer je hotelijerima diljem svijeta poslala dopis s detaljnim obrazloženjem svojih operacija ovog ljeta, a posebno onih s britanskog tržišta, na kojem je uspostavljen i poseban režim putovanja ovisno o epidemiološkoj situaciji na pojedinim destinacijama.
Dogecoin uzletio 40 posto, zasluge Musku i Coinbaseu
UZLET
Dogecoin uzletio 40 posto, zasluge Musku i Coinbaseu
NEW YORK - Dogecoin je jutros uzletio više od 40 posto nakon novog tvita Elona Muska i najave Coinbasea da će izlistati ovu kriptovalutu.
Azijska tržišta: Indeksi porasli, inflacija i dalje brine
TRŽIŠTE KAPITALA
Azijska tržišta: Indeksi porasli, inflacija i dalje brine
ŠANGAJ - Na azijskim su burzama u petak cijene dionica porasle, pa tako prate jučerašnji rast Wall Streeta, koji se ponešto oporavio nakon tri dana oštrog pada.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE