GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Mrlja u biografiji novog pape

Mrlja u biografiji novog pape
CRKVA I DIKTATURA
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 14.03.2013 / 14:18
Autor: SEEbiz / Deutsche Welle
BUENOS AIRES - Možda jedina mrlja u karijeri novog pape Franje jest njegova uloga u vremenima vojne diktature u Argentini. Ali to nipošto nije usamljen primjer u teškom pitanju, što je činiti crkvenim dužnosnicima u diktaturama?
Šezdesete i sedamdesete godine prošlog stoljeća su bile burne godine za čitavu Latinsku Ameriku. Nakon revolucije u Kubi, u mnogim zemljama nije bilo mirno - a "Veliki brat" iz Washingtona se, kao u Čileu 1973., pobrinuo da neka zemlja već izborima ne prihvati marksistička načela.

U susjednoj Argentini je također bilo napeto: tamo je dugo vremena na vlasti bio diktator Juan Peron - koji je Drugi svjetski rat proveo u Italiji "studirajući" Mussolinijev fašistički režim, ali u šezdesetima su se redali predsjednici dok je zemlja zapadala u sve dublji kaos. Jer Peron (kao što se neki sjećaju iz filma Evita u kojem drugu ženu diktatora glumi Madonna) je još u četrdesetima uspio osvojiti mnoge Argentince obećanjima o zlatnom dobu i blagostanju - za sve građane.

Naravno, takvo obećanje se nikad ne može ispuniti i neki su i među peronistima previše doslovno shvatili obećanja siromašnima - sve do otvorene pobune poput one u Cordobi 1969. ("Cordobazo"). Juan Peron u to doba nije bio predsjednik, ali se 1973. vratio na vlast, što je dovelo tek do kratkotrajnog smirivanja. Jer već nakon nekoliko mjeseci je preminuo, a njegova (treća) supruga Isabel Martinez de Peron je postala prva predsjednica Južne Amerike.

No već tada je bilo veliko pitanje, kome ona uopće predsjedava: jer zemljom je vladao kaos i za predsjednicu nisu marili niti Montonerosi i drugi pobunjenici koji su težili socijalističkoj revoluciji, a još manje Alianza Anticomunista Argentina, paravojna organizacija koja je već otvoreno provodila teror protiv svih neistomišljenika. Farsa sa predsjednicom nije dugo potrajala - 1976. je izveden vojni puč i na čelo države je došao zapovjednik argentinskih oružanih snaga, Jorge Videla.

Nema niti najmanje dvojbe o teroru koji su provodili "odredi smrti" zloglasne AAA, o logorima, mučenjima i o najmanje 30 tisuća Argentinki i Argentinaca koji su odvedeni - i mnogima se niti danas ne zna, gdje im je grob. Usred tog nasilja i kaosa, Argentina je 1973. dobila novog provincijala Isusovačkog reda. Bio je to Jorge Mario Bergoglio, današnji papa Franjo. Baš kao i čitava Argentina, i tamošnja Crkva je prolazila kroz teška vremena. Jer baš kao što se i hunta pozivala na konzervativne ideale pretežito katoličke Argentine, tako je i mnoštvo svećenika i redovnika spremno dijelilo sudbinu siromašnih župljana u otporu diktaturi - sve do likvidacije.

Crkva se uvijek iznova suočava s teškim vremenima kad se njezini vjernici odjednom nađu s obje strane bojišnice. U nekim slučajevima je posve izvjesno stala na "krivu" stranu - poput nacističkog kvislinga u Slovačkoj, katoličkog svećenika Jozefa Tisoa. Čak i francuski ratni predsjednik i heroj Prvog svjetskog rata, general Philippe Petain je zahtijevao - i uglavnom dobio podršku Crkve u izgradnji Francuske koja neće raditi nevolja nacističkim okupatorima.

U mnogim drugim slučajevima, odnosi crkve i diktature nipošto nisu tako jednostavni. Još uvijek se vode rasprave i o ulozi hrvatskoga kardinala Stepinca koji je nakon rata osuđen za suradnju s okupatorima makar je izvjesno kako su mnoge optužbe kojima se teretilo Stepinca, bile neutemeljene. S druge strane, teško je reći i koliko je hrvatski kardinal doista pomogao da se spriječe zločini jer je i Stepinac spremno prihvatio samostalnu državu Hrvatsku - pa makar i u tim, ratnim okolnostima. Ali je isto tako poznato kako su mnogi katolički svećenici, što je Stepinac svakako znao, bili na "drugoj strani": konačno, i tadašnji predsjednik ZAVNOH-a Andrija Hebrang (stariji) se u partizanima oženio - naravno, u crkvi.

Utoliko se postavlja pitanje, moraju li dušobrižnici doista biti i likvidirani kako bi "dokazali" da se protive zločinima diktature u kojoj žive. Za vrijeme nacista u Njemačkoj, takvih primjera je bilo i više nego dovoljno: čitav niz svećenika i redovnika je završilo u logorima, a nacistima su osobito bili trn u oku aktivni pripadnici katoličkih sindikata i stranke katoličkog centra koji su hrabro prkosili diktaturi.

Odluka nikad nije bila laka niti za poglavare katoličke crkve. Tako se i papi Piju XII. zamjera što nije glasno i jasno osudio nacističke zločine dok su se kotrljali vagoni prema koncentracijskim logorima. A mora se podsjetiti i kako nije bilo niti previše glasnih osuda ni tadašnjeg pape Pavla VI. dok je trajala strahovlada u Argentini.

Što je tada mogao učiniti provincijal isusovaca u Argentini? Njegova funkcija zapravo uopće nije niti zamišljena za "odnose s javnošću" kako bi se to danas reklo. Provincijal je organizacijski čelnik jedne pokrajine crkvenog reda (koja se često niti ne poklapa s državnim granicama) i u javnosti je mnogo manje prisutan nego biskupi, kardinali - ili pape. Je li Bergoglio onda mogao spriječiti zločine koji su se zbivali u njegovoj domovini? Pa čak i kad su neki, poput svećenika Christiana Von Wernicha i kapelana policije Buenos Airesa, osobno sudjelovali u mučenjima i likvidacijama?

Optužbe protiv sadašnjeg pape su još teže: tvrdi se kako ne samo da nije spriječio, nego da je i aktivno podržavao tadašnju vojnu diktaturu - sve do prokazivanja nekih isusovaca koji su jasno stali na stranu revolucionara. To tvrdi i Fortunato Mallimacci, bivši dekan fakulteta za sociologiju sveučilišta u Buenos Airesa koji poručuje kako će Bergogliju "presuditi povijest".

Ipak, treba dodati kako se tom poviješću Argentine vrlo aktivno bavio i sam Jorge Mario Bergoglio koji je i kao kardinal sudjelovao u povjerenstvu koje je težilo pomirenju među Argentincima. Doduše, napetosti još ima, baš kao i pitanja, tko je bio kad na čijoj strani - pa tako i "kardinal siromašnih" kako u Argentini zovu današnjeg Papu. Ali nekakvog recepta, što da čini Crkva u takvim slučajevima - nikad nije bilo i teško je reći da će ikad biti.

Tagovi: Jorge Mario Bergoglio, papa Franjo, Jorge Videl, Juan Peron, Evita Peron, Argentina, Alojzije Stepinac
PROČITAJ I OVO
Dolar oslabio prema košarici valuta; rizičnija imovina na dobitku
FOREX
Dolar oslabio prema košarici valuta; rizičnija imovina na dobitku
LONDON - Dolar je oslabio u ponedjeljak prema košarici drugih najznačajnijih svjetskih valuta na međunarodnim tržištima budući da su investitori veći interes pokazivali za kupnjom valuta koje percipiraju rizičnijima.
Povećane površine pod sojom i suncokretom
KULTURE
Povećane površine pod sojom i suncokretom
ZAGREB - Podaci o ranim površinama najvažnijih usjeva pokazuju da je ove godine pšenice zasijano na istim površinama kao i lani, najznačajni porast bilježe površine zasijane suncokretom i sojom, dok je pad zabilježen kod šećerne repe.
Nastavlja se mizeran promet na Zagrebačkoj burzi
ZSE INTRADAY UPDATE
Nastavlja se mizeran promet na Zagrebačkoj burzi
ZAGREB - Na Zagrebačkoj se burzi u ponedjeljak ujutro trguje mirno, na što ukazuje mršav promet, dok su Crobex indeks blago porasli, nakon što su prošloga tjedna zabilježili prve dobitke nakon tri tjedna pada.
Aluminij ispao iz elitnog indeksa Sarajevske berze
INDEKSI
Aluminij ispao iz elitnog indeksa Sarajevske berze
SARAJEVO - Aluminij d.d. Mostar ispao je iz elitnog indeksa Sarajevske berze SASX-10, objavila je Sarajevska berza.
Azijska tržišta: MSCI Asia Pacific Index najjači u četiri mjeseca
TRŽIŠTE KAPITALA
Azijska tržišta: MSCI Asia Pacific Index najjači u četiri mjeseca
ŠANGAJ - Na azijskim su burzama u ponedjeljak burzovni indeksi znatno porasli, dosegnuvši nove najviše razine u četiri mjeseca, što se ponajviše zahvaljuje snažnom skoku cijena kineskih dionica.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE