GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Moram se skinuti, ne smijem se sada pokolebati

Moram se skinuti, ne smijem se sada pokolebati
PONEDJELJAK, PRIČA ČETVRTA
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 17.06.2012 / 21:19
Autor: Daniel Bele
ZAGREB - SEEbiz u suradnji s nakladničkom kućom Celeber objavljuje u nastavcima roman Daniela Belea "Ponedjeljak". Danas je na redu četvrta priča.

Na fakultetu gledam rezultate dekanskog ispita, ispita na koji izlazim n-ti puta u višegodisnjoj agoniji studiranja. Pospješen krizom identiteta, moj je status studenta diletantski varirao od 'momka koji obećava' do totalnog luzera. Ispit sam naravno pao, a spoznaju koju odgađam godinama, a ista je da NISAM SPOSOBAN studirati Kemiju, izvanjski prihvaćam u momentu kao nešto banalno.

"Okej, kaj sad, kaj bum se ubil'? Ma nebum više studiral' i gotovo. Ionak' je to bila je greška od početka. Pogriješil' sam prije 4 godine, ne sad..."
Zavidna je količina moje snage usmjerena da prigušim savjest i ne dopustim si emocionalno proživljavanje svojih poraza. Doduše, ponovno sam podcijenio mrsku mi savjest, misli o izgubljenih 4 godine satiru me iz dubine.
"Kaj, pa imal' sam ja i uspjeha ovdje...", pokušam odigrati adutom, sjetivši se ispita iz Elektrotehnike. Učio sam noć pred ispit, gađao se svake 2 čuke i oblokavao kavom, dok u osam nije pala odluka. Idem po dop prije ispita, moram! Ma stignem bez beda, moram samo do Kustošije. Sajla mora na job, ziher je budan!
8.15 "osoba koju ste nazvali je isklj.." fak!
8.21 "osoba koju...", dobro daj skuliraj se! Valjda čori, bu' se digel', mora na posel'!
8.27 "osoba...", progutam knedlu
8.33 "o..", žmarci, ha? kaj su mi leđa znojna?
8.40 "...", daj je'te ideš ti na posao ili kaj? Nije zeka!
8.50 zvoni, to burke, TO! Upalio ga je!!! puštam da zvoni desetak puta, dok isforsirana kriza polako topi nadu
8.52. zvoni sto puta, osuđujem ga, mrzim. Koliko sam mu samo love ostavio, a on mi se ne javlja, đubre!?! Nikada ga više neću zvati, neka "jaše srnu" i on i njegov 'bimba dop'!! Ko' da ja moram uzimati od njega!?! Imam ja i druge žnjore!
do 9.10 zovem Grbu, Dugog, fckng Tankog na koncu, nemam izbora, je'i ga! Pa jeo'te kaj niko' od ovih ljudi ne nikaj dela osim kaj' dila trt. Razmaženi debili! Ko' još? Ko' još ima?
9.11 Sajla, daj digni taj fckng mobitel!! Imam, imam lovu, kaj sereš sad?!?
9.20 daj Pola čovječe, burazi smo! Još 40 min do ispita, poveća knedla zapinje u grlu
9.27 "Halo? E burki beba! Ma sori kaj... okej, okej, žimku da gnjavim. Je, je rano je! Nego, daj mi pliz uleti, vatra mi je. Imaš? Hahaha, ma ne! Sve je OK, nego brijem na faks, malo mi je spidara, ne? Hahaha. Kaj kod tebe? Nemreš ni do Črnkasa? Aha, ne ideš na job? Ma ne doći ću, doći ću, evo me u sekundi, burke, daj! Ha? Aha, dolazim sam, kužiš? Okej, okej, gledamo se.."

Koji smrad, ostavljam mu čisti keš, a lijenoj se guzici ne da dovući do Črnkasa za glavu. Koji glupi paranoik, on i te njegove debilane prek' telefona. Kao 'dolazim sam', 100 kuna, 'sa frendom', to je već dvije bulje, fakat je debilni sparanoizirani papak! Kaj da uzimam mrm? To bi valjda bilo 'sa autom sam' ili kaj emtima?!? Ono, stići ću na ispit NE! Samo do Mažuranca mi treba 40 min, a imam svega pola čuke. Ma kaj serem, stižem bez beda!

9.31. Stopiram, snijeg do koljena, doslovno se bacam na susjedin auto.
"Kaj suseda, me piknete do grada? Aha, idete na plac? Pa ovaj... kaj bi bil bed da me odbacite do Kustošije, ionako vam je tamo jeftinije, kaj ne znate? Pa da, moja mama oduvijek ide tamo, aha, još od kada smo živjeli u Šiji...!" - imam je po dinar!
"Ha? Ma moram po neku skriptu, a žurim na ispit, kužite me, ne?"
9.39. Plac u Kustošiji, bljuzga, kumice, blatne traperice protagonista "Zadnje Šanse", "Štamprleka" i ostalih širitelja nade, crvenih, rezigniranih očiju
9.41. Sajlin prozor. Kaj je zaspao papak? Kucam, pa i lupam, daj Sajla jeo'te!!!
9.44. Krmeljiv i naravno ljut, otvara mi vrata; utrčavam u sobu; poput forme, pribor mi već spreman u ruci čezne za sadržajem
9.47. Shit! Zaštopao mi se gan!?! Brzo, brzo, krv će mi se zgrušati, čovječe, imam samo par sekundi. Ruke drhte, u želucu kaos.
9.49. U jeo'te, koja flešina. To te ja pitam, burke! E sada mogu na ispit!
9.52. Na Sajlinom bajku sa svega jednom pedalom, jurim na faks. Slika mi se muti, od snijega, nesanice, dopa.
10.04. Stižem u atrij, blatnih zubi kojima sam cijelim putem cvokotao. Ispit je već počeo!

Crveni obraščići pomažu vjerodostojnosti hinjene sramežljivosti. Stvarno mi je žao! Prijevoz, snijeg, bljuzga za poludit'-stvarno nije moja krivica!! I sam žrtva zagrebačkog ranojutarnjeg horora, primijetim po blatnjavim cipelama i potfrknutim nogavicama, profesor se razdragana srca poistovjeti sa mnome pravednikom, odlučuje na presedan i omogućava mi izlazak na ispit. Opravdanje je u naknadnim preispitivanjima svojih odluka zasigurno pronašao u činjenici da ga kao najbolji u klasi prolazim sa 4 i osim što me liši usmenog, zaneseno mi ponudi mi da za neku sitnu pinku radim kao demonstrant u labosu. Vješto se izvlačim, u strahu da me moje pravo neznanje Elektrotehnike ne kompromitira, jer je ono ufurano u mozak zajedno sa dopom tokom te noći, već isparilo...

No dobro, kaj sad, kaj bum se plakal?! Kemijski faks je ionak' burek! Idem se radije bubnuti! Nisam neki optimist, obzirom da imam samo osam banki, od kojih mi je tri jutros dala stara za dućan. Okej, narihtati ću se malo da izbjegnem krizu, onda lagano nabaviti lovu za špeceraj, pa mrma. Od doma već mogu kombinirati dop za poslije, samo da nisam na zikri. Kod Tune se sramotim jer sam short dve banke za najmanji pis, ali patetično argumentiram našim 'prijateljstvom', stvarajući mu nelagodu, i ubadam. Velim, nisam optimist, neću se 'kajjaznamkak' srediti, premda Tuna tvrdi da je dop bomba. Da, najbolje da će mi reći kako ima bimbu, pa nisam jelen! Još bolje, ionako ne mogu doma utočkan ko' krtica, starci me snimaju pod lupom. Sređujem se u 'Blatu' na Selskoj, i skoro 'overim' od fleša. Dop je Amerika, krv ti ranjenu!

Sređen kao zvijer, jedva ispuzim iz zahoda na ulicu. Osam banki, burki beba!?! Jeo'te led, otkud mu ovo? Inače mi treba najmanje dve bulje samo da maknem zikru! Moram ubosti još za popodne! Dok sa mene lijevaju kante znoja, postaje mi jasno kako je koncept moga dana pao u vodu. Kam' ću sada ovako ušlagiran? Sklupčan na klupici u parkiću nasuprot, beznadno smišljam scenarij koji bi kod staraca mogao proći. Nemrem mrma ovakav, starci su već spikali o 'koloniji' (kako je stari u afektu nazvao komunu kada je to pitanje postalo aktualnim i čak se zvalo n brojeva da se 'Dado' smjesti u istu).

Lagano snatrim, misli dobivaju svoje oblike. Pred očima mi se odigrava situacija od prije nekih metar dana. U sobi me šora zikra, svjestan sam da stari ima popis mojih predavanja i ispita na faksu. Prozirno je muljati da idem tamo. Odjednom mi sine kako me ruka boli već par dana, otkako sam se u krizi srušio na Mimari, napušen neke lude gandže. Pa da, idem na hitnu, moraju mi narihtati zglob! Nakon zgoditka u centru, već gotovo na kućnom pragu, konačno se dosjetim razloga odlaska u grad - pa ja moram u bolnicu, čovječe!!! Zabrinutost doktorice nad slomljenom rukom smatram opravdanom, no njezino histeriziranje kako se stvar mogla, ako već i nije zakomplicirala te da sam trebao doći prije tri dana, pretjeranom i suvišnom. Skompleksirana je, 'kajjojjamogu'? Slaba joj je utjeha kaj sam joj sjeo na volej, dobro zna da utakmicu, kao i svi mi, GUBI! A meni treba samo izgovor gdje sam bio jutros! Jedini je bed što sam prelomio gips upravo u zglobu da se mogu furati, tako da je isti imao samo prividno nekog efekta...

A kaj da sad izbrijem? Treba mi špreha za cijeli dan, nešto radikalno. Čekaj, pa zakaj si ne nađem job? Ionako više ne studiram! Na kiosku sam, tog komada već danima zašprehavam za neku lovu. Mala nije 'Danica', ali malo me puši. Ganutljiva priča po obrascu, ono-ja neshvaćen-moram prekinuti faks-ipak sam borac-tražim job-ne predajem se-imaš možda mob-karticu-daj mi pliz oglasnik na sekundu, ruši duboko joj usađene konvencionalne barijere i predaje meč. Gle, gle:
"Razvoženje pica, Bavaria Club, Jarun..." Mrak!
"...kažete prekidate studij, mladiću?" veli tip začaran mojom slatkorječivošću, i njemu serviram bestseller, "...kada možete doći da popričamo? Ma kada god vam paše!".
Siječem preko Rudeša pehaka, nadajući se barem malom rastrježnjenju - fakat ne žimku otkuda Tuni ovaj prp! Nada me kazni, na jezeru sam još u većoj banani! Još me i sunce zašamaralo tako da intervju provodim većinom kljucajući i istom se opravdavajući:
"...ono, gripica, znate kak' je, baš me vlovilo, al' inače sam mrakača, ne? Da, da, volim šljakicu, kak' ne...Aha, nazvati ćete me, kada ono?..." Kaj me proaktao? Briješ da će nazvati?

Premda skeptičan, doma uletim kao osloboditelj Vukovara. Zaposlen sam čovjek! U zabrinutom, isplakanom majčinu licu nazre se tračak nade, koja joj posve osvoji ranjeno srce, a ja potonem u očaj kada joj u očima proniknem koliko je ponosna na moj korak da prekinem studij, uozbiljim se i počnem šljakati. Ona si to ne može priuštiti! Ne može si priuštiti da mi ne vjeruje, sirota! Mama, mama, zakaj ja to radim!?! Ja sam fckng sick, čovječe! Pa kaj je ona zaslužila ovakvog sina!?! Samo kada bih mogao ostati ravnodušan, oh kada bih mogao! Ali kako, kako!?! Fakat mi je dosta tog sranja! Skidam se, ili ću sve sterati u tri p... materine! Roknuću se, je'eš mi sve!!

Ma ne, skinut ću se! Ovog puta fakat! Haha, Novi Početak! Da, da, taj! Onaj koji godinama odgađam! Onaj ponedjeljak od prije par godina je tu, tu mi je pred nosom! Koliko ga samo čekam!?! Moj ponedjeljak novog života! U pizzeriji ću lagano iskrizirati, imam obrok dnevno, posao je laganica, a starci me neće morati gledati ovakvog, iako nisam tak jako navučen kao prošli puta. Biće sve zakon čovječe, zakon! I svi će biti sretni sa mnome, biti ću opet 'momak koji obećaje'. Ja to mogu! Znam da mogu! Samo, nemrem odmah. Moram se malo ufurati u job. Pa da, samo još koji dan. I onda krečem! Nije mi čudno što me tip ne zove, nije 'Dalibor', kuži kaj je đank. Zovem ga, insistiram, gnjavim. Treba mi šansa, čovječe! Moram po dop!

"Ajde ajde dobro, sutra ćeš probati. Dođi oko deset pa će ti dečko pokazati kako se radi..", govori mi gazda. Oslovio me sa "ti", potiho se uljuljavam u nadu dok čekam dop u Šiji.

Pijem odvratnu kavu, onu prvu iz automata koju je konobar preskakao strpljivo čekajući prvu mušteriju, prepoznajem mu iz osmijeha. Nije za spiku pa listam novine, sređen i osiguran od  zikre do popodne. Još sam se olfo odgovoran pojavio 10 min ranije, koji sam špiler, ne? Zaustavim se nad viješću o bivšem drotu koji je ubio ženu, njezinu odvjetnicu i sutkinju te ranio daktilografkinju, išetao se laganica iz suda i pao tek na Bregani... Shit, kaj je ovo? Di mi živimo? Zgražajući se osjetim utjehu. Ipak je nekome gore nego meni! Odjednom, krajičkom oka spazim Tankog preko kojeg sam ubadao dop, susret je neminovan! Moment je neugodan jer smo se razišli posvađani, kratio me ko' papka. Dosadni junk kliše razbija nelagodu jer sugerira da je dop iza nas, a time i predmet naše svađe čije prikrivanje nas učini gotovo saveznicima (Da, da ja sam ok! Ono? Ma ne, ma kaki, ni ja više...) Naposljetku mu govorim kako čekam dostavljača da me ufura u job. Muha mi uleti u usta pa se nakašljem, nakon što sam ga zinuvši počastio svojim gebisom kada mi je rekao da čekam upravo njega. No shit? Radi ovdje već 5 metara! Prva dostava i u autu padaju maske. Oboje smo navučeni 'do jaja'. On ima shemu u kvartu, ja imam 50 maraka! Stari obrazac. Koje pice, čovječe? Koje svađe radi kraćenja piseva? Fakat sam papak! A skidanje?

Sa lakoćom prihvatim odgodu ponedjeljka kojeg sam si obećao, nije jednostavno moment. Čekam ga dok ubada, ipak smo prije sheme pohvalno otfurali 'moju prvu picu'. U mislima mi se vrti film, Sajlina špreha o skidanju:

"Vajt, sam ti pričal kaj mi se desilo kat sam brijal z Ivanom, znaš onom maličkom iz centra? Joj, znaš ona, kak si ju ti ono zval, aha 'wannabe manekanka', da! Ti, mala je bila živi bonkas, ali jeo'te patak, kolko' je ta mogla prošlagirati! Maratonka, čovječe. Ti, ja sam dilal na sitno, ono uzimal bi od Grbe po peticu na ler, laganica, šljakal sam u restaču, i to za boli glava pinku, za ono vreme, ne? Ali burke, uvijek sam bil short z lovom. Pogotovo kad mi je krepala žnjora za trt, a Guzo bređu mi ni htel dat na ler! Ma da, papak! I mala ti mene nabrije da poplašim pršute iz špajze, ne? Veli dobil bum 100 karama za komat, ziherica. A kaj ja lajbek, maznul bi koji put od gazde, znaš ono bezveze, siću ne? I mene ti zašora vuna, znam da je zdaga nabrijan na mene, furt me snima. Ali mala ne odustaje, fakat je čvarak u bulji. Ono spike, 'Guzo je gurman', 'ziher bu dal dopa za pršute', 'barem mrm za jedan'.

I fakat, dal mi je petaka za šest pršuta, žišku brijicu! Kao prošlagirati ćemo to pa se skidamo, kuiš a ne? I čovječe dođem ti ja utroju na šljaku, a ono rije ko dreka, dva auta, rotirke 'emtima. Ti burke, celi mi je život preletel pret očima! I niš, kao olfo ja utrčavam, kaje, kaje bilo? Di, ko, kaj? Znaš ono gljiva, ja sam tu 'kod bake na feriju', nemam ja pojma, ne? I veli ti meni Sale da je neko tu noć bubnul restač i odnesel sve kaj je mogel, ono živa frka. I kaj mrak, gazda nije lut, zna da nisam takva budala, ne? Još ti je on meni došel kakti plakat, i pilal me tam kak je on nadrapal, da kaj bu on sat, nebumo ga valjda i mi ostavili? Ja sam ti burke još kuku dana delal kod njega, lagano bi ga kratil ono di god bi stigel. Mislil sam si, kaj sat kat sam se izvukel, zakaj ne bi išel do ibera, da vidim dokut ide, žišku ne? A mala i ja smo se skinuli - NE! Velim ti, burke, ne buš se ti skinul! Nikad! Dop te ne pusti anva! Kaj, da sam ja flisnul sa tim pršutima, danas ne bi ziher bil na 40 hepova, možda bi se čak i skinul da sam završil na muriji! Al' neda ti dop nivea. Viš kak je mene pokril kat je bilo sranje. Jednom tranu, nikad anva, da ga 'ebeš!"

Šljaka nije bed, vozikam se ušlagiran po Jarunu. Ubadamo uglavnom zajedno, pri preuzimanju smjena. I dalje je njegova žnjora, a moja uglavnom lova. Fakat sam jelen. Je'i ga, navučen sam! Samo da Sajla uzme novu turu pa ću se riješiti ovog levata. Traži me konobar sa šanka, kao trebaju me na telefon. Pa čovječe, nitko ne zna da šljakam tu!

"A ti si Tuna, burke! Kaj ima? Kak' si me našel? A imaš, sereš? Opet ono isto, ne? Zakon burke, 'ljubi te deda'! Žržemo, đrđiramsedo mrmči grgnemsti!"('Može, dođiram se čim stignem!', prevedeno sa Zapruđanskog)

Šoraju me žmarci od same pomisli na njegov zadnji trt od kojeg sam skoro overio. Tankog zašprehavam da se skidam, i opet ubadam sam! Ako nema narudžbi, pa se ne mogu izvući sa joba, bez beda odglumim tlf razgovor:

"Margarita, rekli ste? Može, može pišem. Aha, malo slabije pečena, ok, ok! Aha, žuri vam se! Evo evo, za par minuta sam kod vas! Da, da adresa..." Margarita, naravno najjeftinija i slabije pečena da ne čekam dugo, omiljeni recept. Pizzu šiknem negdje u grmlje po putu, već mi se bljuje od njih, i ubadam za 10 minuta. Brijem da svi kuže da sam u banani, ali kaj njih briga. Ionako svatko ovdje ima svoju računicu. Šefa izbjegavam. Sve sam grđe navučen i časti me svijest da je moja ideja o skidanju u pizzeriji čista uobrazilja. Daj, moram doći do hepova, kak' ću se skinuti!?! Ako odem do Zdunića, moram se prijaviti bar na petnaesticu, a onda ću opet imati sranje sa starcima. Niš', ubost ću par tabli i za deset dana sam na nuli! Kaj, malo bum se znojil, nije bed! Evo, krećem u ponedjeljak!  

Sasvim obična narudžba u mojoj ušlagiranoj svijesti nenadano naiđe na otpor. Otkud znadem taj glas, tako mi je poznat? U autu opsesivno ponavljam njene rečenice pokušavajući spojiti glas s nekim od lica koje asocijativno izvlačim iz skrhana mozga. Prezime na vratima umjesto da me prosvijetli spoznajom, još više potpiri vatru proturječja u meni. Zabezeknem se kada mi otvori psihijatrica, progutam knedlu i nakašljem se skrivajući lice. Međutim, smjesta me prepozna i shvatim da sam u slijepoj ulici. Činjenica da mi daje nadasve suvišan i lažan komentar o mome 'dobrom' izgledu, kako sam se zdebljao i došao ka sebi, govori mi u kojoj joj je mjeri nelagoda biti 'en face' sa jednim od svojih 'promašaja'. Laknulo joj je kada sam otišao, već sa izlaznih vrata haustora obećavajući kako ću doći jedan dan porazgovarati s njom, ta toliko mi je pomogla.

I pojavi se svjetlo u tmini. Dok duvamo na mimari, Kruti mi govori kako je bio na nekom partiju u Ljubljani i tamo zabrijao s janezima. Pozvali su nas, veli, na Obsession skate-tour po staroj Jugi, njega kao kamermana, mene pak skatera. To mi nemalo imponira, osobito što bi rezultat svega trebao biti moj ulazak u slovenski tim. Oni znaju da sam grdo, no Kruti ih je uspio uvjeriti da nije takav bed. Dakle, dovoljno mi je da se skinem, i dobivam sponzorstvo. To burki, to mi je trebalo! Sada fakat imam razlog, i to hebeni! Skidam se! Ovog puta ziher!

Izdržao sam 16 sati bez šlagirke, uključujući spavanje!

Priznam si da ipak uobražavam da sam samo narkofil! Fakat sam zahaklan, ko' zadnje smeće! Ali ne, burke, smrdljiva narkomančina nisam! Daj pogle' Ćelavog, Šanu, oni su na 40 hepova, ja sam još u jaslicama! Skrizirat ću na touru, nemrem se ovako skinuti! Idem na suho, spreman sam pišati krv par dana! Ali kaj, bar ću biti s njima, glumiti prehladu, napadaje astme, ali imat ću motivaciju i skinuti ću se, ovaga puta fakat to želim.

Dajem otkaz, nitko neće pustiti suzu za mnom. Kruti naposlijetku odustaje. Idem solo, daj moram se skinuti. Ne smijem se sada pokolebati.

Tagovi: Ponedjeljak, Celeber, Daniel Bele
PROČITAJ I OVO
Ministarstvo: Zbog pesticida opozvano vrhnje i Cremino za kuhanje
PESTICIDI
Ministarstvo: Zbog pesticida opozvano vrhnje i Cremino za kuhanje
ZAGREB - Ministarstvo poljoprivrede obavijestilo je u utorak potrošače o opozivu još dva proizvoda, vrhnja i Cremina za kuhanje, zbog utvrđenog pesticida etilen oksida u aditivu koji se koristi u procesu njihove proizvodnje.
East Meets West Gastronomic Extravaganza u lošinjskom restoranu Matsunoki
GASTRO
East Meets West Gastronomic Extravaganza u lošinjskom restoranu Matsunoki
MALI LOŠINJ – Lošinjski restoran Matsunoki, smješten u luksuznom Hotelu Bellevue u uvali Čikat, 10. kolovoza postat će domaćin vrhunskog epikurejskog dining eventa "East Meets West", susreta različitosti kuhinja istoka i zapada.
Dolar blago oslabio, ulagače zabrinjava delta soj
FOREX
Dolar blago oslabio, ulagače zabrinjava delta soj
LONDON – Na svjetskim je tržištima vrijednost dolara prema košarici valuta u utorak blago pala jer zbog slabijih nego što se očekivalo pokazatelja iz američkog gospodarstva i širenja delta soja koronavirusa ulagači nisu skloni rizičnijim investicijama.
Koliko je opasan etilen-oksid?
POVLAČENJE PROIZVODA
Koliko je opasan etilen-oksid?
ZAGREB - U  većini slučajeva riječ o aditivu E410, odnosno zgušnjivaču koji se dobiva iz brašna sjemenki rogača, uglavnom podrijetlom iz Indije, gdje je etilen-oksid dozvoljen u proizvodnji hrane.
Američki CDC upozorio Amerikance da ne putuju u niz država
UPOZORENJE
Američki CDC upozorio Amerikance da ne putuju u niz država
WASHINGTON - Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) upozorili su američke državljane da ne putuju u niz zemalja zbog rasta broja zaraženih u tim državama, među kojima su i Grčka, Malta i Irska, objavio je Reuters.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE