GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Mobilnost radne snage: Nerealno očekivati brojniji odlazak Hrvata na rad u EU

Mobilnost radne snage: Nerealno očekivati brojniji odlazak Hrvata na rad u EU
POKRETLJIVOST RADNIKA
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 13.02.2013 / 19:20
Autor: dr. sc. Damir Kušen
KOLUMNA - Postaju li raspoloživi ljudski resursi i mobilnost radne snage jednim od ključnih faktora gospodarskog razvoja neke zemlje?
Poslovna, odnosno profesionalna mobilnost i sposobnost daljnje specijalizacije radne snage omogućila je razvoj ljudskog društva. Od vremena sakupljanja plodova do rada u svemirskoj stanici stalno grananje i razvoj novih profesija davao je društvu potrebnu razvojnu dinamiku. Sustavom adekvatnog doškolovanja i cjeloživotnog učenja danas se pokušava pomoći dijelu radništva čija je profesija postala nedovoljno tražena ili su ih tehnološki procesi i automatizacija proizvodnje učinili uglavnom nepotrebnim.

Geografska mobilnost radnika jednako tako jest ključna za ravnomjerni gospodarski razvoj svih dijelova neke zemlje. Koncentracija velikog broja nezaposlenih u glavnim gradovima, a istovremeno manjak radne snage u drugim regijama ili provincijama nepotrebno opterećuje gospodarstvo gotovo svake zemlje. Mobilnost i preseljenje u drugi grad, međutim, predstavlja iznimno veliki problem u brojnim europskim  zemljama.

Gospodarske krize, nezaposlenost i mobilnost radnika
Gospodarske krize i nezaposlenost redovito dovode do povećanih migracija i potrage za poslom u nekoj drugoj zemlji. Zemlje koje jednostavno i besplatno dobivaju kvalitetno školovanu radnu snagu spremnu raditi za niske plaće u tome naravno profitiraju, dok one iz kojih dolaze dvostruko gube. Stranci sa sveučilišnom diplomom danas čine oko 2 posto ukupno zaposlenih u Europi, dok ih je u SAD čak dvostruko više, a u Kanadi čak 10 posto.

Mobilnost građana unutar EU u usporedbi s nekim drugim dijelovima svijeta iznimno je niska, a broj onih koji prelaze državne granice unutar EU u potrazi za poslom godišnje iznosi tek oko 0,1 posto ukupne populacije. Istovremeno, migriranje između pojedinih EU regija NUTS2 (Nomenclature of Units for Territorial Statistics) iznosi oko 1 posto populacije.

Potpuno je drugačiji trend u SAD-u gdje nešto preko 3 posto američkih građana godišnje preseli iz jedne savezne države u drugu. Znatno veća radna mobilnost od EU je i u Japanu i Australiji gdje oko 2 posto stanovništva godišnje promijeni adrese u potrazi za poslom. Upravo ta spremnost za odlazak u neko drugo mjesto tražeći posao daje tim zemljama konkurentnu gospodarsku dinamičnost, a državnim institucijama nadležnim za strateško gospodarsko planiranje, nacionalni i regionalni razvoj omogućuje fleksibilniji pristup u poticanju novih investicija i otvaranje novih radnih mjesta.

Interna mobilnost radne snage – temelj američkog gospodarstva
Upravo je interna mobilnost radne snage u SAD-u ključni faktor dinamičnosti američkog gospodarstva. Prosječni Amerikanac tijekom svog života tražeći bolji posao preseli čak 11 puta. U 2010. godini teške gospodarske krize, čak 37,5 milijuna Amerikanaca promijenilo je svoje boravišne adrese.

Upitamo li se zašto Amerikanci više i lakše sele nego ostali narodi, literatura će nam ponuditi nekoliko mogućih odgovora. Mobilnost američkih građana u temeljima je ustrojstva savezne države i navodi se kao pravo građana još u Zakonu o konfederaciji iz 1778. godine. Selidba u SAD-u znatno je jednostavnija za organizirati nego u brojnim drugim zemljama. Prije svega, potpuna sloboda tržišta rada omogućuje jednostavno napuštanje jednog i dobivanje drugog radnog mjesta, a jamstvo Vrhovnog suda osigurava da ne bude nikakve diskriminacije pri zapošljavanju u bilo kojoj saveznoj državi. Prodaja kuće i kupovina druge, kao i postupak kreditiranja, također su postupci znatno jednostavniji nego u drugim državama.
 
Mobilnost Amerikanaca, po nekima, objašnjava i njihov aktivniji i jači poduzetnički duh, jer svako seljenje zahtijeva dobro organiziranje novog života za sebe i cijelu obitelj. Ukoliko se to ponovi nekoliko puta, znanje i sposobnost organiziranja naravno raste, a sa svakim seljenjem uči se i način nošenja s rizikom i novonastalim situacijama. Sve to značajno pomaže i pri pokretanju novih poslova ili tvrtki. Oni narodi koji su manje mobilni i više vezani uz trajno mjesto boravka skloniji su određenoj poslovnoj pasivnosti i uhodanim poslovnim modelima te često manje spremni na rizike i izazove koje u pravilu nosi pokretanje vlastite tvrtke.

Pokretljivost Europljana unutar EU članica, naravno ne može se direktno usporediti sa internim preseljenjem američkih građana po pojedinim saveznim državama, jer je naravno jedinstveni engleski jezik i kultura poveznica i temelj da nitko ne bude stranac. Preseljenju iz jedne EU države u drugu u pravilu je ipak znatno složenije. Selidba unutar jedne države, iako je organizacijski znatno jednostavnija, u većini EU članica nije dovoljno prisutan model upravljanja nacionalnim ljudskim resursima i rješavanja problema nezaposlenosti u zemlji.

Interna mobilnost radnika u Kanadi definirana je posebnim Zakonom o slobodnoj trgovini iz 1994. godine koji je pokušao anulirati sve prepreke internoj mobilnosti radnika. Sklopljen je između kanadske vlade i uprave pojedinih kanadskih provincija i teritorija, a radnicima omogućuje slobodno preseljenje i zapošljavanje u bilo kojem drugom dijelu zemlje. Poglavlje 7. tog Zakona danas omogućuje da preko 200,000 kanadskih radnika godišnje preseli u potrazi za poslom u neki drugi dio zemlje.

Jedinstveno tržište EU i interna sloboda kretanja rada
Sloboda kretanja radne snage unutar članica EU uvedena je 1968. godine kao prva od četiri temeljne ekonomske slobode na kojima se zasniva europsko slobodno tržište. Kada se EU proširila sa 10 na 15 članica, broj imigranata iz siromašnijih novih članica u neku od starih iznosio je 1990. godini čak 300,000. Taj se broj, međutim, vrlo brzo smanjio i u drugoj polovici 1990-ih te početkom 2000-ih iznosio ispod 50,000 godišnje. Taj trend niži je od većine očekivanja.

Vrlo ilustrativan primjer ujedinjenja Njemačke pokazuje da je u prve dvije godine neposredno po ujedinjenju smjer migracije bio logično značajno veći iz smjera bivše Istočne u bivšu Zapadnu Njemačku, da bi u razdoblju od 6 godina taj broj bio gotovo izjednačen. I dalje ih je nešto više koji godišnje ulaze u bivši zapadni dio, no niti približno onoliko koliko su to procjene sugerirale.

Interne migracije unutar sličnog jezičnog područja, unatoč velikim razlikama u stupnju nezaposlenosti, također ne slijede očekivani trend. Dobar primjer koji to pokazuje je vezan uz europski glavni grad Bruxelles. Između 1999. i 2006. godine područje grada Bruxellesa imalo je stalno oko 10-15 posto veću nezaposlenost nego nizozemska regija Zeelanda, udaljena samo oko 100 km od Bruxellesa. Iako je sloboda kretanja ljudi, kapitala i usluga nudila pravni temelj za preseljenje dijela radnika iz Bruxellesa u to područje, praksa je pokazivala suprotno.

Seljenje radnika unutar pojedinih regija nešto je ipak veće, iako značajno zaostaje za SAD, Australijom ili Kanadom. Dok je najveća mobilnost radnika u Velikoj Britaniji, Švedskoj, Nizozemskoj, Francuskoj i Irskoj gdje iznosi oko 2 posto godišnje, najmanja je u europskim mediteranskim zemljama (Italija, Grčka, Španjolska i Portugal) gdje iznosi tek 0,5 posto. Sličan stupanj niske mobilnosti prisutan je i u  zemljama srednje Europe.

Problem nedovoljne radne mobilnosti unutar zemlje ili između EU članica i dalje je jedno od ključnih pitanja pri ostvarenju Lisabonske agende i Europske politike zapošljavanja. Interne razlike u nezaposlenosti pojedinih regija neke zemlje po njezinom ulasku u EU bile su vrlo velike. U Poljskoj se tako nezaposlenost kretala od 10 do čak 30 posto, a u Slovačkoj u rasponu od 8 pa sve do 25 posto. Europska komisija razvila je niz modela kojima pokušava smanjiti te razlike i uvesti veću koheziju i ujednačenost razvoja svih regija. Osim alokacije vrlo velikih iznosa iz EU fondova, ključno je adekvatnim mjerama poticati internu mobilnost, odnosno spremnost na preseljenje u neki drugi dio vlastite zemlje, ukoliko ponuda posla i kvalitete života bude dovoljno atraktivna za takve odluke.

Interna mobilnost radne snage u Hrvatskoj
Iako se u javnosti često navodi kako će s ulaskom u EU veliki migracijski val naših građana potražiti posao u nekoj drugoj EU članici, realni dostupni podaci koji mogu poslužiti kao mogući indikator ipak sugeriraju da se to ne bi trebalo dogoditi. Po nekima, ključni segment koji bi Hrvatska mogla u značajnijem broju ”izgubiti” su visoko obrazovani, posebno u prirodnim i tehničkim znanostima.  Neki ukazuju kako je važan indikator broj studenata  koji godišnje odlaze u inozemstvo na studentske razmjene, a taj broj je u odnosu na mnoge druge europske zemlje u Hrvatskoj ipak znatno niži.

Unutarnja mobilnost radne snage u Hrvatskoj također zaostaje za većinom zapadnih zemalja, što ukazuje da ne postoji potrebna načelna spremnost preseljenja u potrazi za poslom. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje tek oko 15 posto nezaposlenih spremno je preuzeti posao izvan mjesta prebivališta. Zato je teško vjerovati da bi se prosječni hrvatski građanin samo tako odlučio na dalji put u nešto nepoznato. Iznimke iz toga su naravno oni koji su inače skloniji promjeni posla i mjesta prebivališta, znanstvenici, te oni koji vide priliku za profesionalnim napredovanjem koje ovdje ne mogu imati. U toj kategoriji mogli bi biti i oni s poduzetničkim motivima i planovima ili oni koji se pridružuju članovima šire obitelji, rodbine, ili prijatelja koji već tamo žive. Naravno da će brojne ankete u pravilu pokazivati kako ”velika većina” hrvatskih građana ”želi” ili ”namjerava” potražiti posao u nekoj drugoj EU članici, no razlike između stava i konkretnog ponašanja su uvijek prilično velike.

Kada je još prije koju godinu hrvatski portal MojPosao objavio rezultate ankete u kojoj su ispitanici odgovarali na niz pitanja o tome koliko su, pod kojim uvjetima i gdje spremni otići za poslom, indikativno je da je preko 40 posto iskazalo spremnost odseliti u SAD, a preko trećine preseliti u Kanadu ili Australiju. Najpoželjniji gradovi bili su London, Beč i New York, a tvrtke u kojima bi najviše željeli raditi: Google, IBM, HP i Microsoft. Tome treba dodati i očekivanje da bi dobili ugovor na neodređeno vrijeme ili barem na neki duži period. To prije svega sugerira da se radi o prilično specifičnom i izbirljivom setu zahtjeva koji je u praksi uglavnom izvan realnosti.

Krajem prošle godine na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u ukupnoj strukturi nezaposlenih bilo je registrirano oko 88 posto njih sa srednjom ili nižom stručnom spremom,  a 7,8 posto imalo je završeni fakultet. Takva struktura sugerira da je preseljenje u neku drugu zemlju i dobivanje boljeg posla za veliku većinu ipak prilično nerealan scenarij. Oko 10,000 nezaposlenih stručnjaka za elektrotehniku i 14,000 kemijskih i prehrambenih tehnologa te 4,400 informatičara i stručnjaka za internet ljudski je potencijal koji sugerira potrebu sustavnog otvaranja tehnoloških parkova i inovacijskih hubova po cijeloj zemlji, a gdje bi se značajan dio trenutno nezaposlenih uz adekvatni sustav mentorstva i dodatnog osposobljavanja mogao oprobati u poduzetničkim poslovima. Atraktivne ponude za posao i poduzetništvo možda bi ojačale i motiv za jačanje interne mobilnosti i preseljenje u neki drugi grad ili hrvatsku regiju. To bi svakako pridonijelo i potrebnoj gospodarskoj dinamici zemlje.

Skorim ulaskom Hrvatske u Europsku uniju Hrvatski zavod za zapošljavanje postat će dio europske mreže javnih službi za zapošljavanje (EURES). U praksi to konkretno znači da će svim hrvatskim građanima koji bi tražili posao u nekoj drugoj EU članici ii u nekoj drugoj hrvatskoj regiji biti dostupne usluge od preko 8,500 stručnih savjetnika koliko ih sada radi po cijeloj EU na poslovima informiranja, savjetovanja i posredovanja pri zapošljavanju. No, koliko će njih zaista potražiti posao u nekoj drugoj zemlji, neovisno o brojnim anketama koje sugeriraju na nacionalni egzodus, vrlo je teško reći. Ono što je sigurno jest da bi prosječni hrvatski građanin svoj osobni i profesionalni put sigurno radije vidio u ”lijepoj našoj”, kada bismo, osim ljepote, mogli reći i ”prosperitetna naša”.

Tagovi: mobilnost radne snage, radna snaga, nezaposlenost, zaposlenost, američka ekonomija, Europska unija, Hrvatski zavod za zapošljavanje, HZZ, EURES, Google, Microsoft, IBM
PROČITAJ I OVO
Dionice AstraZenece tonu nakon informacije o smrti volontera
REAKCIJA TRŽIŠTA
Dionice AstraZenece tonu nakon informacije o smrti volontera
LONDON - Dionice AstreZenece skliznule su s pozitivnog u negativni teritorij nakon informacije o smrti volontera tijekom testiranja cjepiva protiv koronavirusa.
Liege ima i treću željezničku vezu s Kinom
POVEZANOST
Liege ima i treću željezničku vezu s Kinom
LIEGE - Nakon direktne linije između Liegea i Zhengzhoua i između Liegea i Yiwua, ovaj belgijski lučki grad sada ima treću direktnu vezu s Kinom – sa gradom Chengdu.
Zagrebačka burza: Minimalne promjene indeksa, Valamar u fokusu investitora
CLOSING BELL ZSE
Zagrebačka burza: Minimalne promjene indeksa, Valamar u fokusu investitora
ZAGREB - Zagrebačka burza niti u srijedu nije ponudila zanimljiviju trgovinu od one koju gledamo već tjednima.
Dolar na najnižim razinama u mjesec dana
FOREX
Dolar na najnižim razinama u mjesec dana
LONDON - Tečaj dolara skliznuo je u srijedu na međunarodnim tržištima na najniže razine u mjesec dana prema košarici valuta, jer su se ulagači ohrabrili na kupnje rizičnijih valuta zbog optimizma u vezi mogućeg dogovora o izdašnom paketu poticaja za američko gospodarstvo prije izbora.
Bandić: Odluka o Adventu u idućih tjedan dana
NAJAVE
Bandić: Odluka o Adventu u idućih tjedan dana
ZAGREB - Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u srijedu je rekao da je nužno naučiti živjeti s koronavirusom, držati distancu, prati ruke i nositi masku, te da za dva tjedna očekuje blagi pad broja zaraženih koji je danas u Zagrebu dosegao rekordnih 337 slučajeva.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE