Kakva je budućnost kriptovaluta?

U neko doba su i najkonzervativniji njemački bankari ozbiljno razmišljali o širenju ponude i na bitcoine, ethereume i kako se sve ne zovu kriptovalute, ali nakon toliko skandala više nisu sigurni. Oni, naravno, žele privući i mlade u svoje novčarske kuće, pa Steffen Steudel iz Udruge njemačkih zadružnih banaka (Volks- i Raiffeisenbanken) za njemačku televizijsku postaju ARD kaže: „Kako ne bismo izgubili taj dio tržišta, i mi želimo ponuditi rješenja mušterijama koje žele uložiti novac u ovaj visoko rizičan oblik spekulacije.“

Thomas Rienecker iz Udruge njemačkih štedionica najprije ističe da „ugled našeg imena ne želimo prepustiti kriptovalutama“, ali dodaje da štedionice i banke žele omogućiti svojim korisnicima otvaranje računa i u kriptovaluti – pod uvjetom da im je poznata rizičnost. I Steudel bi mušterijama najprije savjetovao ulaganje nekog manjeg iznosa kako bi iskusili što kriptovaluta uopće jest te da je to daleko od nekakvog čarobnog sredstva za brzu i laku veliku zaradu.

Doista ima „bitcoin milijunaša“, ali daleko više ima bankrota čitavih „burzi“ kriptovalutom, pljački lakovjernih i sudskih tužbi. Trenutno se u njemačkim medijima može pratiti suđenje odgovornima mjenjačkog portala OneCoin u Münsteru kojem je nekih 60.000 osoba povjerilo svoj novac vjerujući da su time postali vlasnici kriptovalute po svom izboru. Ali nisu, nego je njihov novac nestao baš kao i odgovorne osobe tog portala – suđenje se odvija u njihovoj odsutnosti.

U doba najveće popularnosti bitcoina prije dvije godine je i vlasnik Tesle Elon Musk odlučio na velika vrata – s milijardu i pol dolara - ući u biznis s „novcem budućnosti“, a i električna vozila te tvornice su se mogla kupiti kriptovalutama. Za bitcoin ili neku drugu kriptovalutu se moglo popiti kavu i jesti u restoranu, kupovati i trgovati – dok i Musk nije veoma brzo shvatio da to ipak ne može proći.

Pogotovo kod kronično dugog čekanja isporuke automobila Tesla nitko nije mogao znati, koliko će ta kriptovaluta doista vrijediti kad se vozilo isporučuje. Takva prodaja je obustavljena nakon samo par tjedana, a Musk je bez mnogo buke napustio ta ulaganja – u poslovnim knjigama Tesle je još samo 184 milijuna dolara u bitcoinima, ostalo je prodano.

Može se reći kako oni koji su od početka bili nepovjerljivi prema tim valutama jesu – i nisu bili u pravu. Neosporno bitcoin i sličan novac imaju i goleme prednosti nad „običnim“ novcem: oni nisu vezani za neku državu tako da se njima lako plaća i trguje i u najzabitnijim dijelovima našeg planeta – ako imaju pristup internetskoj mreži. Dapače, čitave države su odlučile svoje nacionalne valute stabilizirati vezujući ih uz kriptovalutu.

No kako se brzo pokazalo, ta prednost je i kobni nedostatak: bitcoin je postao omiljena valuta kriminalaca, ucjene se naplaćuju u kriptovaluti, njome se može kupiti baš sve, od oružja i narkotika pa do najgorih sadržaja koji će se naći na internetu. A policija je tu u pravilu nemoćna.

Neko vrijeme se činilo kako je jedini siguran način zarade na bitcoinu držati „rudnik“, računalni centar gdje se neprestance „tiskaju“ vjerodajnice svakog pojedinog bitcoina koji je u opticaju. Ali ni to više nije tako: ugrađeni algoritam traži samo najbrža računala, a svi ostali ostaju sjediti na čitavoj farmi računala koje gutaju struju i zagrijavaju klimu.

Jedan od najvećih zagovornika kriptovalute, profesor na Frankfurtskoj školi financija i menadžmenta Philipp Sander, tvrdi kako se bitcoin može usporediti sa zlatom. U načelu je to točno: njegova je najveća vrijednost ograničena količina i činjenica da ga ljudi žele imati. Bitcoin je od početka i zamišljen da postoji samo ograničen broj njegovih „novčanica“ i sama po sebi je njegova vrijednost – nula, što ga bitno razlikuje od „službenog" novca neke države iza kojeg stoji BDP te zemlje.

Sve se tu svodi na želju za njegovim posjedom pa je onda i njegova vrijednost čas takva, čas onakva. Je li kriptovaluta onda uopće novac? Alexander Hagelüken, njemački novinar koji prati gospodarstvo, u svojoj knjizi o kriptovaluti konstatira da zapravo – nije. Ne samo da, slično kao kod školjki kao platežnom sredstvu urođenika na nekim otocima Pacifika, mnogi uopće ne vide u njemu neku vrijednost, nego je već i zbog tolike oscilacije vrijednosti nemoguće u kriptovaluti stvarati i akumulirati kapital.

Ali tu onda ostaje jedna – i to najvažnija zagonetka: da, točno je da je dugo trebalo da bitcoinu uopće počne ozbiljnije rasti mjenjački tečaj i lako se možemo složiti da, barem u dogledno doba, neće opet postići cijenu od preko 65 tisuća dolara za jedan bitcoin koliko je vrijedio u studenome 2021. Ali za njega se i danas mora platiti nešto preko 25 tisuća dolara – i to „pravog“ novca.

Jer zapravo, kriptovaluta je sažetak velike tajne svijeta novca i gospodarstva uopće: „cijena“ i „vrijednost“ nisu sinonimi i ne znače isto. Utoliko kritičari imaju pravo i jasno je što je „vrijednost“ kriptovalute. Ali što će biti njegova „cijena“ u budućnosti – to je nemoguće reći.