Isplati li se ulagati u more?

Morske obale su pravi majstori u prirodnoj zaštiti klime. Raznovrsne morske trave (svilina), šume mangrova (drveće otporno na morsku sol) i slane močvare mogu svake godine širom svijeta apsorbirati i pohraniti do 216 milijuna tona ugljičnog dioksida (CO2) iz atmosfere. To pokazuje izvješće Öko-Instituta i Leibnizovog centra za tropska istraživanja mora, koje je naručio njemački Savezni ured za zaštitu okoliša. Znanstvenici su istraživali važnost obalnih ekosustava za globalnu zaštitu klime.

"Skladištenje CO2 važna je funkcija ovih ekosustava", kaže znanstvenica Judith Reise iz Öko-Instituta u emisiji Update Wirtschaft javnog servisa tagesschau24. Ali obalni ekosustavi mogu još puno više: "Oni su posebno važan životni prostor za većinu morskih životinja, tamo se razmnožavaju i ovise o tome. Također su izuzetno važni za filtriranje vode, osiguravajući dobru kvalitetu vode i kao životni prostor su neizostavni."

Koliko su mora važna za prehranu i život ljudi - a time i za gospodarstvo - sada su prepoznali i investitori. Pod pojmom "plava ekonomija" otvara se sasvim novo polje ulaganja. DWS, podružnica za upravljanje imovinom Deutsche Bank, čak je osnovala poseban Blue-Economy fond. On ulaže uglavnom u tvrtke koje zarađuju od morskog gospodarstva.

Pritom je zaštita mora na prvom mjestu - barem u opisu ciljeva fonda. Menadžer fonda Paul Buchwitz kaže u emisiji Update Wirtschaft: "Fokusirani smo na tvrtke koje su dio plave ekonomije, dakle posluju u vezi s morem i imaju potencijal za poboljšanje. I ovdje želimo selektivno stupiti u kontakt s tvrtkama i potaknuti ih da smanje negativan utjecaj koji potencijalno imaju."

To zvuči gotovo kao da je ekološka organizacija surađivala na toj investicijskoj ideji. Načelno je to točno: Buchwitz ističe da njemački ured Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF) savjetuje zajedno s financijskim stručnjacima koje tvrtke treba uključiti u fond s obzirom na održivost.

No malo iznenađuje to što je u fond uključen upravo Royal Caribbean, jedan od najvećih svjetskih brodskih kruzerskih koncerna. Prema ekološkim organizacijama poput "Friends of the Earth", kruzeri, koji su po veličini i potrošnji resursa poput plutajućih malih gradova, najveći su zagađivači mora u turizmu.

Ali Buchwitz upravo u tome vidi razlog za angažman fonda. "Industrija kruzera jako raste. Ona naravno ima veliki utjecaj na morski ekosustav, na primjer kroz emisije, jer još uvijek koriste teška ulja."

Tvrtke u koje fond ulaže moraju prethodno ispuniti upitnik. U njemu se, primjerice, postavljaju pitanja o ciljevima vezanim uz zaštitu klime, kaže menadžer fonda. "Pita se, na primjer, postoje li planovi koji vode smanjenju štetnih emisija? I želimo dogovoriti konkretne ciljeve s takvim tvrtkama."

Ideja je, dakle, kroz dijalog potaknuti tvrtke na promjene - prema većoj zaštiti okoliša. Pitanje je, međutim, hoće li se globalni koncern poput Royal Caribbeana s tržišnom kapitalizacijom od oko 40 milijardi američkih dolara promijeniti zbog fonda iz Njemačke koji upravlja s manje od 300 milijuna eura imovine klijenata.

Bolju zaštitu okoliša u morima zahtijevaju i političke institucije - poput EU-a – pa se tome moraju prilagoditi tvrtke koje posluju u oceanima. Na primjer, 2020. godine na snagu je stupila uredba Međunarodne pomorske organizacije prema kojoj brodovi moraju smanjiti emisiju sumpornog dioksida za 85 posto.

Dakle, puno se toga pokreće na mnogim razinama što se tiče održivog poslovanja na morima. Cilj zaštite mora slijede uz mnoge organizacije sada i financijski investitori. No to je u stvarnosti teže provesti nego na papiru.

Uz propise za sprječavanje štetnih emisija, inovacije i tehnološki napredak također mogu pomoći u zaštiti mora, kaže menadžer Blue Economy fonda Buchwitz - na primjer u zaštiti obala. "Grad Miami redovito je pogođen poplavama, olujnim plimama, visokim plimama. Tamo su uloženi troznamenkasti iznosi u sustave pumpi koji omogućavaju da se voda odmah ispumpa."

Potreba za investicijama na tom području i dalje raste, kaže menadžer fonda. "I mi ulažemo, između ostalog, u tvrtke koje proizvode te pumpe i koje od toga imaju koristi."

U prošlosti su tehnološki napredak i rastuća potrošnja značajno doprinijeli uništavanju morskih ekosustava. "U posljednjih sto godina već smo izgubili 50 posto važnih obalnih ekosustava", objašnjava znanstvenica Judith Reise iz Öko-Instituta. Prema njezinim riječima, glavne prijetnje danas su infrastrukturni projekti, izgradnja luka, ali i razvoj akvakultura, primjerice u tropskim područjima za uzgoj škampa.

Još jedan problem je dotok tvari s poljoprivrednih površina koje putem rijeka dolaze do mora, kao što je slučaj s Baltičkim morem. "To je veliki problem jer dovodi do povećanog rasta algi. Također, način na koji lovimo ribe predstavlja problem; kada povlačnom mrežom grebemo po morskom dnu, uništavamo te ekosustave."

Najbolje za zaštitu mora, kaže stručnjakinja za prirodna klimatska rješenja, su apsolutno zaštićene zone. Trenutno je samo dva posto svjetskih oceana zaštićeno od ribolova i drugih intervencija. Te zone bi, prema mišljenju ove znanstvenice, trebalo proširiti kako bi se morsko dno moglo oporaviti i ekosustavi očuvali.

No, s takvim zaštićenim i mirnim zonama još uvijek se ne može zarađivati novac.