Ima li rješenja za zarobljeno ukrajinsko žito? Constanta pomaže, ali to nije dovoljno

„Nema rješenja za krizu s hranom bez poljoprivrednih proizvoda iz Ukrajine", upozorio je nedavno glavni tajnik UN-a Antonio Guiterres. On se nada nekakvom dogovoru s Rusijom, usprkos ratu.

Šef Svjetskog programa za hranu UN David Beasley rekao je da se ne radi više samo o Ukrajini, nego i o najsiromašnijim zemljama svijeta. „Molim predsjednika Putina, ako uopće ima srca, da otvori luke."

Ta organizacija UN-a do sada je polovinu zaliha žitarica pribavljala u Ukrajini. Ali, tamo su silosi krcati bez izgleda da se žito izveze iz zemlje.

Glavna luka Odesa, praktično je odsječena.

„Neke teretne brodove su Rusi pogodili“, kaže Petr Obučov iz gradskog vijeća tog crnomorskog grada za kanal France 24.

„Pred Odesom ima mnogo morskih mina, prolaz nije siguran."

Obučov ne vjeruje u brza rješenja poput uspostavljanja morskog koridora.

„I da se rat danas završi, trebalo bi nam najmanje pola godine da očistimo more i opet pokrenemo luku“, kaže on.

Prije rata Ukrajina je preko svojih luka izvozila šest milijuna tona žita i sjemenki suncokreta mjesečno. Sada samo u Odesi stoji 57 brodova s oko milijun tona žita koje bi moglo propasti. Vlasnik jedne luke kaže:

„Apsolutno sve miruje. Samo galebovi i vrane. Pet tisuće radnika nije na poslu."

„U luci u Odesi sam vidio silose pune pšenice i kukuruza, spremnih za izvoz", opisao je predsjednik Vijeća EU-a Charles Michel ono što je vidio tijekom posjeta. „To ima dramatične posljedice za siromašne nacije. Treba nam globalni odgovor."

Mala pomoć stiže preko obližnje Constante, rumunjske luke na Crnom moru. Do sada je tamo preko Dunava, vlakovima i kamionima prebačeno oko 240.000 tona ukrajinskih žitarica, kako bi se izvezle dalje.

„S velikom mukom nekako uspijevamo", rekao je Viorel Panait iz tvrtke koja upravlja lukom. Ali, kako je dodao, potrebno je još mnogo opreme i vremena da bi se veće količine hrane prebacivale preko Constante. Ta luka već ima dosta posla, jer godišnje izvozi 25 milijuna tona žitarica iz Mađarske, Srbije i Austrije.

Ali, ukrajinska proizvodnja je daleko veća od toga. Zemlja spada u pet najvećih proizvođača žitarica na svijetu. Oko 400 milijuna ljudi na svijetu se prehranjuje od ukrajinskih proizvoda.

Narednih mjeseci bi trebalo izvesti oko 20 milijuna tona žitarica, kako bi bilo mjesta za iduću sjetvu – koja će, u ratnim uvjetima zasigurno biti manja.

Bruxelles je apelirao na sve članice EU-a da stave na raspolaganje kamione, vagone i kranove kako bi se pšenica i suncokret izvozili kopnenim putem.

No teškoće počinju već zbog širine pruge. U bivšem Sovjetskom Savezu su tračnice deset centimetara šire nego u ostatku Europe. To znači da se na granici roba mora pretovarivati.

Procjenjuje se da europska željeznička mreža može prihvatiti svega milijun do dva tona ukrajinskih žitarica mjesečno. Uz to, trenutno se na granicama EU-a čeka između 16 i 30 dana na uvoz pa Bruxelles apelira na članice da smanje birokratske prepreke.

Transporti prema Poljskoj idu do Gdanjska na Baltičkom moru. Litva nudi da se s Bjelorusijom ispregovara humanitarni koridor za hranu, te da se vozi do litvanskih baltičkih luka. I Litva i Bjelorusija imaju istu širinu pruge kao Ukrajina.

U teretnom odjelu Njemačke željeznice (Deutsche Bahn) kažu da bi trebalo stotinjak vlakova dnevno do luka na Sjevernom, Baltičkom, Crnom i Jadranskom moru, kako bi se ukrajinske žitarice izvezle, a još k tomu treba pojačati i pojedine pruge.

„To sve će biti ekstremno skupo. A još nisu ni spomenuti dodatni troškovi za zemlje koje kupuju hranu, prije svih u sjevernoj Africi ili za organizacije UN-a", dodaju u Njemačkim željeznicama

Pri tome Afriku pogađa najveća suša u posljednja četiri desetljeća. Procjenjuje se da je najugroženije oko dvadeset milijuna ljudi na rogu Afrike.