Time se doprinosi boljem razumijevanju sistemskih rizika, posebno u segmentu identificiranja ranjivosti kao i kanala širenja rizika, potiče na planiranje aktivnosti i mjera koje pružaju odgovarajuću zaštitu od posljedica materijalizacije tih rizika i pridonosi većem povjerenju u financijski sustav te jačanju otpornosti sustava na šokove.
Rekordni pad ekonomske aktivnosti testira postojeću strukturu ekonomskog rasta
Pandemija koronavirusa obilježila je 2020. godinu te nastavlja biti glavni izvor neizvjesnosti u narednom razdoblju. Kao posljedica zatvaranja gospodarstva u borbi s pandemijom u 2020. zabilježen je dosad najveći pad gospodarske aktivnosti od 8,4%. Ovako izražena kontrakcija BDP-a, koja je među snažnijima u EU, posljedica je strukture gospodarstva u kojoj značajan udio čine djelatnosti povezane s turističkom sezonom - trgovina, prijevoz i pružanje smještaja – a koje su zabilježile smanjenje bruto dodane vrijednosti od 25,4%. Usporavanje ekonomske aktivnosti negativno se odrazilo i na tržište rada unatoč mjerama potpore za očuvanje radnih mjesta pa je stopa administrativne nezaposlenosti na kraju siječnja 2021. iznosila 9,8%.
Unatoč rekordnom padu privredne aktivnosti, u 2020. nije došlo do izraženijih problema s otplatama duga kućanstava i poduzeća zbog donesenih mjera pomoći gospodarstvu i moratorijima na otplatu. U narednom će razdoblju dinamika povlačenja ovih mjera, uz dostupnost sredstava financiranja, imati izražen utjecaj na materijalizaciju kreditnog rizika privatnog sektora. Implementacija fiskalnih mjera pomoći gospodarstvu je uz kontrakciju poreznih prihoda rezultirala izraženim proračunskim deficitom u 2020. i posljedičnim porastom javnog duga. Rast zaduženosti javnog sektora međutim izlaže cijelo gospodarstvo riziku promjene kamatnih stopa u slučaju promjene premije za rizik na globalnim tržištima, što bi se negativno odrazilo i na vrijednost imovine sektora financijskih usluga s obzirom da su domaće državne obveznice glavna ulagačka imovina ovog sektora.
Premda 2020. nije izgubljena godina, dodatno je povećala ionako visoke strukturne ranjivosti sektora financijskih usluga
Financijska tržišta su snažno i momentalno reagirala na eskalaciju pandemije i visoku neizvjesnost u vidu paničnog povlačenja dijela ulagača i snažne korekcije cijena. Na domaćem je tržištu najsnažniji odljev bio iz obvezničkih investicijskih fondova (pad neto imovine UCITS fondova za 8,3 mlrd. HRK do sredine travnja 2020.), što se odrazilo na rast prinosa na državni dug.
Rizik koncentracije ulaganja u državne obveznice najznačajniji je strukturni sistemski rizik sektora financijskih usluga, a čija je djelomična materijalizacija početkom 2020. utjecala na blago okretanje investicijskog interesa fondova i društava za osiguranje prema drugim izdavateljima dužničkih instrumenata s nešto većom likvidnosti sekundarnog tržišta.
Nestabilnost na domaćem obvezničkom tržištu je međutim ubrzo stabilizirana reakcijama nositelja ekonomske politike, a nastavak godine donio je oporavak financijskih tržišta i povratak dijela investitora. Imovina sektora financijskih usluga je tako na kraju 2020. bila za 1,8 mlrd. HRK, odnosno 0,8 % viša u odnosu na kraj 2019. Gotovo sve kategorije investicijskih fondova, uz iznimku dioničkih, ostvarili su pozitivne prinose u 2020., jednako kao i sve kategorije obveznih mirovinskih fondova.
Društva za osiguranje nisu bila značajnije negativno pogođena koronakrizom s obzirom na to da se ukupna bruto zaračunata premija u 2020. zadržala na razini prethodne godine, a jednako tako nije došlo niti do značajnog porasta prijevremenih raskida ugovora. Međutim, nepovoljna makroekonomska situacija potencirala je negativna kretanja premije životnih osiguranja koja se na razini godine smanjila za -13,7%. Sektor osiguranja u 2020. je uz pandemiju bio istodobno pogođen i dvama snažnim potresima što je rezultiralo značajnim rastom šteta u segmentu osiguranja imovine (27,3 %). Unatoč tome poslovanje je ostalo stabilno s obzirom na adekvatne reosigurateljne programe društava. Navedena kretanja u sektoru osiguranja dovela su do daljnjeg pada profitabilnosti već potisnute višegodišnjim okruženjem niskih kamatnih stopa. Stoga su društva za osiguranje, ali i fondovi nastavili višegodišnju potragu za višim prinosima i to kroz produljenje ročnosti svojih obvezničkih portfelja, što je istodobno povećalo njihovu izloženost kamatnom riziku koji je posebno izražen s obzirom na povećanu volatilnost na globalnim financijskim tržištima.
Unatoč tome kapitaliziranost društava je očuvana i razmjerno visoka (medijalni omjer pokazatelja solventnosti, SCR-a, na kraju godine iznosio je 188,6%), čemu je doprinijela i odluka Hanfe o zabrani isplate dividendi iz dobiti ostvarenih u 2019., ali i prethodnim godinama. Navedena odluka donesena je s ciljem stabilizacije poslovanja društava i pružanja dodatne potpore likvidnosti, zaštite interesa korisnika osiguranja te u konačnici održavanja zadovoljavajuće razine kapitaliziranosti sustava, s obzirom da je stabilnost osigurateljnog sektora od iznimne značajnosti za stabilnost cjelokupnog financijskog sustava Hrvatske. Slične mjere i preporuke donijete su i na europskom nivou od strane europskih nadzornih tijela (EIOPA-e i ESRB-a).
Iako se domaći osigurateljni sektor dosad pokazao relativno stabilnim tijekom koronakrize, izvjesno je kako će učinak na društva za osiguranje nastupiti s određenim vremenskim odmakom, ponajprije u ovisnosti o financijskoj poziciji poduzeća i kućanstava koja bi tek mogla biti značajnije narušena ukidanjem mjera pomoći gospodarstvu. Uz ekonomske učinke pandemije poslovanje društava za osiguranje u narednom će razdoblju biti i dalje izloženo izazovima povezanim s ostvarivanjem primjerenih povrata od ulaganja, kao vjerojatno i dalje povećanim isplatama odštetnih zahtjeva uzrokovanih razornim potresima. Stoga će Hanfa u cilju očuvanja kapitalnih pozicija društava, a u skladu s očekivanim EIOPA-inim smjernicama, najkasnije do kraja travnja 2021. utvrditi kriterije za moguću raspodjelu dobiti u 2021. godini uzimajući u obzir sve relevantne aspekte poslovanja društava – solventnost, likvidnost, profitabilnost i otpornost poslovnih modela, kako bi se optimizirao interes vlasnika i dioničara društava te javni interes očuvanja stabilnosti sektora osiguranja.
Poslovanje leasing društava najtrajnije je pogođeno koronakrizom s obzirom na značajni pad vrijednosti novosklopljenih ugovora te pad prihoda po postojećim s obzirom na odobravanje moratorija. Navedeno je posljedica značajne koncentracije leasing ugovora u djelatnostima povezanima s turističkom sezonom, posebice prijevozom. Međutim Hanfa je istodobno za takve ugovore u cilju olakšanja poslovanja leasing društvima privremeno eliminirala obvezu formiranja ispravaka vrijednosti. Društva su spremno reagirala na Hanfine preporuke o odobravanju moratorija te su već početkom travnja 2020. odobrila čak 30 % svih dotad kumulativno zatraženih reprograma. Na kraju prosinca vrijednost aktivnih reprogramiranih ugovora iznosila je 2,17 mlrd. HRK, što čini oko 11 % vrijednosti aktivnih ugovora u tom trenutku. Ovisno o oporavku pojedinih dijelova gospodarstva u srednjem roku moguća je i izraženija materijalizacija kreditnog rizika, što može imati novi negativan utjecaj na poslovanje leasing društava u vidu porasta neprihodonosnih plasmana i za njih formiranih ispravaka vrijednosti s posljedičnim negativnim implikacijama na profitabilnost i kapitaliziranost.
Procijenjena simulacija pogoršanja kvalitete portfelja leasing društava u kontekstu tri potencijalna makroekonomska scenarija pokazuje kako je do kraja 2022. moguć rast neprihodonosnih potraživanja leasing društava u rasponu od 4,2 do 9,9 postotnih bodova, uz istodobni rast troškova ispravaka vrijednosti u rasponu od 0,66 do 1,02 mlrd. HRK. Iako bi cijeli segment leasinga trebao moći podnijeti takav rast troškova, pojedina društva mogla bi se naći pod disproporcionalno većim pritiskom ovisno o strukturi portfelja i općoj razini profitabilnosti i solventnosti.
