GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Ekspanzija Sberbanka u regiji podsjeća na priču s Hypom

Ekspanzija Sberbanka u regiji podsjeća na priču s Hypom
POVEZANOST?
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 24.08.2014 / 14:56
Autor: Domagoj Margetić
KOMENTAR - Trag novca izvučenog preko Hypo banke vodi do ruske Sberbank? Investicijska ekspanzija ruske Sberbank na Balkanu, najvećim dijelom u Srbiji i Hrvatskoj, ali i drugim državama nastalim raspadom bivše SFRJ, izuzetno podsjeća na širenje i rast Hypo Alpe Adria Grupe u drugoj polovici 1990-ih i početkom 2000-ih godina.

Osim toga i osobe koje se povezuje s poslovanjem Sberbanka na Balkanu, iste su one osobe koje su sudjelovale i u operacijama izvlačenja i pranja novca preko austrijske Hypo Grupe na Balkanu. Radi li se tek o slučajnosti, ili su poslovne operacije Sberbanka na Balkanu samo nastavak pranja prljavog novca izvučenog preko mreže tajnih računa u inozemstvu i Hypo Grupe od 1990-ih godina do danas? Radi li se o do sada najvećoj financijskog operaciji spašavanja „prljavog“ novca, kojeg je balkanska tranzicijska elita akumulirala na tajnim odredištima uz logistiku Hypo Grupe, zadnjih dvadesetak godina.

Prvi ozbiljan indikator da bi se moglo raditi o takvim operacijama je nedavni multimilijunski kredit kojeg je Sberbank odobrila Ivici Todoriću, u iznosu od 600 milijuna eura, čiji koncern Agrokor posluje i vlasnik je kompanija u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, ali i drugim balkanskim državama. Obzirom na realnu kreditnu prezaduženost Todorićevog koncerna, te činjenicu da praktički niti jedna europska poslovna banka nije htjela ulaziti u takav kreditni aranžman s Agrokorom, jasno je kako se ne radi o standardnom bankarskom poslu, nego o nekim drugim motivima koje je kreditor u ovom slučaju imao. Tajna ovog kredita ne krije se samo u Agrokorovom preuzimanju slovenskog Mercatora, nego i u njegovim poslovnim operacijama u Srbiji, gdje je Todorić jedan dio ovog novca „rezervirao“ i za preuzimanje trgovačkog lanca Delta Maxi. Šef kabineta srbijanskog ministra privrede Bruno Đuran, doznajemo, Todoriću je u Vučićevo ime zajamčio da će se pronaći model kojim bi se riješio problem monopola koji bi nastao u slučaju koncentracije Agrokor-Delta Maxi. Razgovaralo se o cijeni preuzimanja od 200 milijuna eura.

To je ujedno drugi indikator na sumnjive operacije Sberbank na Balkanu: činjenica da istovremeno s odobravanjem ovog kredita, Todorić u tajnosti pregovara sa srpskim tajkunom Miroslavom Miškovićem, optuženim za korupciju i organizirani kriminal, te sa belgijskom tvrtkom Delhaize o navodnoj kupnji nekih Miškovićevih kompanija, te trgovačkog lanca Delta Maxi, kojeg je od Miškovića prije nekog vremena, pod sumnjivim okolnostima i u vrlo sumnjivom kupoprodajnom postupku kupio belgijski Delhaize.

Treći ozbiljan indikator je nedavno objavljena informacija da je za jednog od čelnih ljudi Sberbanke na Balkanu imenovan inkriminirani, bivši srpski ministar financija Mlađan Dinkić, čovjek kojeg se, između ostalog, smatra odgovornim za aferu „Ciparske pare“, odnosno za malverzacije novcem sa tajnih računa koje je u inozemstvu kontrolirao režim Slobodana Miloševića. Točnije, kruže informacije o tomu kako bi Dinkić mogao biti ključni koordinator Sberbanka za cijelu regiju, i ključni savjetnik za njihovu daljnju ekspanziju na Balkanu, a informacije o tome nije demantirao niti sam Dinkić, niti je to učinio Sberbank, pa se može zaključiti kako su vjerodostojne i točne. Mlađan Dinkić je u više operacija pranja novca sudjelovao u aktivnostima koje su obavljanje preko Hypo Grupe, a jedna od njih je i Afera „Telenor“, odnosno Afera Mobtel, čiju istragu od vlasti u Srbiji već godinama bezuspješno zahtjeva i Bruxelles, a o kojoj se aferi srpski premijer Aleksandar Vučić očito nagodio i sa odbjeglim tajkunom Bogoljubom Karićem, čija je obitelj dio Vučićeve parlamentarne koalicije, pa je i tajkun s tjeralice posredno dio vladajuće nomenklature u Srbiji.

Četvrti indikator je činjenica da je ruska Sberbank posljednje dvije godine bila praktički jedina ozbiljna banka, odnosno jedini ozbiljan investitor za preuzimanje financijski posrnule austrijske Hypo Alpe Adria Grupe, koju je Vlada u Beču godinama pokušavala prodati, što je od nje zahtijevala i Europska komisija, ali se čini kako će na kraju Hypo Grupa ipak završiti u stečaju ili likvidaciji, obzirom na zadnje informacije, odnosno moglo bi se dogoditi da sanacija balkanskih banaka, članica Hypo Grupe padne na teret matičnim državama u kojima su te banke poslovale i posluju, i u kojima su registrirane. Zbog takvog financijskog stanja Hypo Grupe, te njenog realno izuzetno lošeg rejtinga u javnosti, visokih gubitaka koje bi investitor morao pokriti u slučaju preuzimanja, naprosto ne postoji bankarsko, investitorsko opravdanje, niti ikakva ekonomska logika ni suvisla poslovna procjena zbog čega bi neka poslovna banka poput Sberbanka uopće izražavala interes za kupnju Hypo Grupe, kada im je jeftinije, isplativije, pa čak i marketinški jače i ozbiljnije na financijsko tržište na Balkanu ući osnivanjem vlastitih banaka. Jedan razlog za takvu namjeru i pokušaj Sberbank za preuzimanje Hypo Grupe može biti i dogovor s balkanskom tranzicijskom elitom o relokaciji crnih financijskih tokova koje su kontrolirali preko ove austrijske bankarske grupacije. Jer konačnom prodajom Hypo Grupe napokon bi austrijske državne institucije izgubile osnovu za daljnje istrage.

Da se doista radi o transnacionalnim balkanskim operacijama pranja novca prošle zime mi je u razgovoru u Klagenfurtu potvrdio i šef tima CSI Hypo Christian Boehler, koji mi je doslovno rekao:

„Nakon svega što sam otkrio bojim se za vlastiti život“, te je u osnovama potvrdio teze o operacijama izvlačenja i pranja novca sa Balkana preko Hypo Grupe, koje godinama iznosim u javnosti.

Međutim nakon tog sastanka, bilo mi je jasno kako austrijska istraga, zapravo, zataškava najbitniji trag u cijeloj Aferi Hypo – trag prljavog balkanskog novca, i uopće se ne žele time baviti, iako su otkrili praktički cijelu tu kriminalnu konstrukciju i arhitekturu iza projekta Hypo. Prodajom ili likvidacijom Hypo Grupe, pokušava se zataškati i posljednje tragove ovih balkanskih i europskih operacija pranja novca, čime bi se dugoročno onemogućilo pokretanje ikakvih postupaka da se barem dio tog novca vrati u proračune matičnih zemalja iz kojih je opljačkan, o čemu sam 14. srpnja ove godine održao i vrlo detaljnu gotovo dvosatnu prezentaciju predstavnicima Europske komisije u Bruxellesu. Kada se ove kockice ovako poslože, potpuno je jasno kako poslovno investicijsko širenje Sberbanke na Balkanu nije tek uobičajeni bankarski posao i ulazak na bankarsko tržište u jugoistočnoj Europi, nego se iza cijele priče očito kriju puno ozbiljnije operacije. Naime, nakon izbijanja Afere Hypo negdje u proljeće 2007. godine, odnosno već nakon druge polovine 2006. godine, kada su austrijski istražitelji i revizija Narodne banke Austrije prvi put utvrdili nepravilnosti u poslovanju Hypo Grupe, tranzicijskoj eliti na Balkanu bilo je jasno da će tokove prljavog novca, kojeg su bili prisiljeni na brzinu izvlačiti sa tajnih računa koje su kontrolirali preko Hypa, na treće pravne osobe, te su praktički „preko noći“ bili prisiljeni osmišljavati rezervni sistem za privremeno skrivanje tog novca, morati preusmjeriti u alternativne financijske tokove, i to primarno izvan ingerencija Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država.

Mreža se prvo morala prikriti. Dakle, prvo je bilo potrebno tako preusmjeriti nacionalne istrage u Austriji, Njemačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, da trag tih istraga ne bi vodio prema pripadnicim tranzicijske elite, čije bi procesuiranje moglo trajno ugroziti ovu mafijašku financijsku mrežu, i njezinu financijsku i imovinsku infrastrukturu, „tešku“ prema grubim procjenama oko 150 milijardi eura. Toliko je, naime, prema dostupnoj dokumentaciji, preko ove mreže izneseno iz država nastalih raspadom bivše SFRJ, od 1990. godine do danas. Iznos bi bio znatno veći, možda čak i dvostruko veći, ukoliko bi bilo moguće doći do dokumenata o iznesenom novcu prije 1990. godine, točnije negdje od 1978. do 1990. godine, u vrijeme kada je preko dijela ove mreže iznošen novac iz socijalističke Jugoslavije, a tada su na vrhu hijerarhije tih financijskih operacija bili tehnokratski kadrovi, koji su u tadašnjem Savezu komunista nakon Titove smrti izveli tihi državni udar, i praktički nakon 1978. godine preuzeli kontrolu nad Partijom, a time i nad polugama vlasti.

Te iste tehnokratske strukture kasnije su nakon rušenja Jugoslavije ostale dio sistema i nastavile funkcionirati u samom vrhu centara moći, te su nastavili sa svojim davno projektiranim financijskim operacijama, koje su nakon 1995. godine, pa sve do 2006. godine bile objedinjene preko Hypo Grupe i njezinih povezanih pravnih osoba, odnosno njezinih povezanih banaka na Balkanu. Prvi put nakon dvadesetak godina, izbijanje Afere Hypo i kriza ove bankarske grupacije ozbiljno je ugrozila ove poslove balkanske tranzicijske elite i mogla je dovesti do njihovog potpunog financijskog urušavanja i sloma. Zato je u trenutku izbijanja afere, 2006. i 2007. godine, bilo bitno pronaći dovoljnosiguran model kontrole štete i izvlačenja najvećeg dijela financijskih sredstava, a prije nego što državne institucije Austrije neminovno preuzmu kontrolu nad bankom.

Upravo zato je ključno vrijeme u kojem je upravljanje Hypo Grupom preuzeo Tilo Berlin, i vrijeme neposredno prije njegovog preuzimanja čelne funkcije u Grupi. U tom vremenu Kulterer i Striedinger u dogovoru s balkanskim povjerenicima koji su kontrolirali tajne povjereničke račune, dogovarali su model za spašavanje novca iz tajnih, odnosno crnih financijskih tokova sa Balkana. Zato je u prvim mjesecima nakon izbijanja Afere Hypo bilo ključno da Austrija kao država u banku ne uvede prisilnu upravu, te da ne naconalizira banku, zbog čega je i kriznu upravu nad bankom preuzeo Tilo Berlin, koji je bankom ipak upravljao u bliskoj suradnji s Kultererom i Striedingerom, dvojicom financijskih arhitekta pranja novca preko Hypo Grupe, koji su bili strateški partneri balkanskoj tranzicijskoj eliti u pljački država u jugoistočnoj Europi, prije svega u Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. Dokumenti iz vremena uprave Tila Berlina, zapravo u cijelosti mogu poslužiti kao indicije u prilog ovakvom scenariju.

Berlin je došao kako bi osigurao vrijeme potrebno za realokaciju sredstava na tajnim računima koje je tranzicijska elita kontrolirala preko tajnih računa kod Hypo Grupe i preko ovlaštenih povjerenika, koji su bili „kuriri za vezu“ sa Striedingerom i Kultererom. Posao prebacivanja novca sumnjivog porijekla na novog master povjerenika dovršen je i papirnato, administrativno pokriven i prikriven u trenutku kada je Hypo Grupu preuzela njemačka BLB banka, koja je i sama godinama ranije sudjelovala u jednom dijelu operacija pranja novca preko Hypo Grupe, osiguravajući za ove Hypo operacije nekoliko tajnih tranzitnih računa, preko kojih je novac prebacivan sa Balkana i na Balkan, što su prvi otkrili inspektori Deviznog inspektorata Ministarstva financija Republike Hrvatske, u kontroli poslovanja Hypo Grupe koju su provodili od 1999. godine, pa sve do 2002. godine, a istraga Deviznog inspektorata je definitivno obustavljena 2003. godine kada je na vlast došao HDZ, i to po direktnim naredbama Ive Sanadera i njegovog tadašnjeg ministra financija Ivana Šukera. Strogo povjerljivi Dosje Hypo u Ministarstvu financija tada je sakrivala, uništila i opstruirala istragu svojih inspektora i današnja ključna osoba u Ministarstvu – Slavica Pezer Blečić, koju (zanimljivo) niti Slavko Linić, a niti njegov nasljednik nisu maknuli sa pozicije u Ministarstvu financija. Nitko, zapravo, nakon što je austrijska država preuzela Hypo Grupu u postupku nacionalizacije, kako financijskim slomom Hypa ne bi došlo do krize financijskog i bankarskog sustava Austrije, nije niti pokušavao utvrditi stvarne tokove novca, nego je istraga manipulirana tako da je išla isključivo u smjeru kreditnih zloupotreba i fiktivnih kredita koji doduše jesu koristili kao paravan za operacije pranja novca, ali su bili samo posljedica stvarnih operacija pranja novca.

Ovakvim istragama, zapravo, u potpunosti su prikrivani tragovi operacija na tajnim računima koje je za svoje balkanske partnere kontrolirala Hypo Grupa kao neka vrsta master povjerenika velike povjereničke mreže koja je na temelju posebnih ovlaštenja kontrolirala i raspolagala sredstvima s tajnih računa. Time je direktno omogućeno balkanskoj tranzicijskoj eliti da reorganizira svoju financijsku mrežu, pronađe i osigura nove partnere za daljnje operacije pranja novca i prikrivanja traga jedne od najvećih sistemskih pljački više država, do sada viđenoj u modernoj Europi. Zbog istraga koje su već bile u tijeku u zemljama članicama Europske unije, te zbog ranijih predistraga i sudskih postupaka vezano uz poslovanje Hypo Grupe u SAD-u, bilo je od vitalnog značenja da novi krug financijskih operacija pranja novca i izvlačenje novca sa tajnih računa pod kontrolom Hypo Grupe, ne ide preko pravnih ili fizičkih osoba čije je sjedište, ili nad kojima bi bilo kakvu pravnu i financijsku ingerenciju imala Europska unija, ili zemlje članice, ili pak Sjedinjene Američke Države i njihove institucije, ili njihove zemlje partneri. S druge strane, bilo je bitno da novi partneri u obliku financijske ili bankarske institucije dolazi iz zemlje čije pravne osobe posluju u EU, a posebno na Balkanu, kako bi se nesmetano mogle nastaviti planirane strateške financijske aktivnosti u matičnim zemljama iz kojih dolaze pripadnici elite koji su novac izvorno i iznijeli na tajne račune u inozemstvu. U svakom slučaju sudbina Hypo Grupe ovisi o uspjehu prodaje njenih balkanskih banaka najpovoljnijim ponuđačima.

To, međutim, ne mijenja činjenicu da je 150 milijardi eura s Balkana, koje su kontrolirane preko Hypo Grupe nestalo u nepoznatom smjeru i da sve indicije u zadnjih godinu i pol upućuju na to da bi konačno odredište tog novca mogla biti upravo ruska Sberbank. Danas sve indicije ukazuju upravo na taj trag balkanskog novca, te na činjenicu kako je kao partner izabrana upravo ruska Sberbank, te da bi investicijski i bankarski, financijski plasmani ove ruske banke na Balkanu, zapravo, mogli, kao i u slučaju sličnih operacija Hypo Grupe, predstavljati prikrivanje operacija pranja novca.

Moglo bi se dogoditi da se oko 150 milijardi eura novca iz tzv. crnih balkanskih tokova upravo preko Sberbanka završno ubacuje u legalne financijske tokove u Europi, za što je ruskim vlasnicima ove banke sigurno plaćena multimilijunska provizija, koja bi mogla iznositi od trideset do pedeset posto ukupne vrijednosti financijskog paketa koji bi trebalo „oprati“ u ovakvim operacijama. Ne bi bilo prvi put da ruska strana napravi ovakav dil s tranzicijskim tajkunima, i za njih je to možda potpuno legitimno, u smislu osiguravanja značajnog udjela u tom financijskom interesu. S druge strane, potpuno je legitimno i postaviti pitanje ovakvim u najmanju ruku sumnjivih operacija Sberbanka na Balkanu

Tagovi: Sberbank, Hypo Alpe-Adria banka, Delta Maxi, Ivica Todorić, Mlađan Dinkić, Agrokor, Mercator, Miroslav Mišković, Tilo Berlin, Bruno Đuran, Aleksandar Vučić
PROČITAJ I OVO
FlightRadar: U petak rekordno malen broj letova
OŠTAR PAD
FlightRadar: U petak rekordno malen broj letova
ZAGREB - Početak ožujka je, kako smo već pisali, donio globalnoj zrakoplovnoj industriji pad od preko 7% u broju letova.
Zagrebačka burza: Valamar vratio povjerenje investitora, indeksi prekinuli pet tjedana dugi pad
TJEDNI PREGLED ZSE
Zagrebačka burza: Valamar vratio povjerenje investitora, indeksi prekinuli pet tjedana dugi pad
ZAGREB - Na Zagrebačkoj burzi glavni dionički indeksi protekloga su tjedna porasli za više od 3,5 posto, ostvarivši prvi dobitak nakon pet tjedana uzastopne korekcije, čime su se oporavili s najnižih razina od ožujka 2009. godine, prateći tako pozitivna kretanja na svjetskim burzama.
Prijeti globalna nestašica kondoma
OPASNO
Prijeti globalna nestašica kondoma
KUALA LUMPUR – Malezijski Karex Berhad, najveći svjetski proizvođač kondoma, zbog državnih je mjera prevencije širenja koronavirusa još prije tjedan dana do daljnjega zatvorio proizvodnju.
Dolar imao najveći tjedni pad u četiri godine
TJEDNI FOREX
Dolar imao najveći tjedni pad u četiri godine
LONDON - Na svjetskim je tržištima vrijednost dolara prema košarici valuta prošloga tjedna zabilježila najveći pad u posljednje četiri godine jer je američka središnja banka poduzela niz mjera za poboljšanje dolarske likvidnosti na financijskim tržištima.
Svjetska tržišta nadoknadila dio gubitaka
TRŽIŠTE KAPITALA
Svjetska tržišta nadoknadila dio gubitaka
LONDON - Na svjetskim su burzama cijene dionica prošloga tjedna znatno porasle, nakon oštrog pada tjedan dana prije, jer se ulagači nadaju da će velike monetarne i fiskalne poticajne mjere ublažiti recesiju izazvanu 'koronakrizom'.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE