Dubrovnik prepun turista već u svibnju, paprene cijene očito im ne smetaju

Potvrdu njihovih riječ pronalazimo i u službenoj statistici zračne luke iz kojih se vidi da je u prva četiri mjeseca promet bolji za golemih pedeset tisuća putnika. Ove je godine brojka za prvu trećinu godine dosegla 299.153 putnika dok ih je lani u isto vrijeme bilo 249.915, piše Novi list.

Porast je dakle nevjerojatnih 20 posto, a posebno fasciniraju travanjski podaci prema kojima je ostvareno 224.163 putnika! S obzirom da ih je lanjskog travnja bilo 167.731, rast je to veći od 33 posto.

Posebno veseli, pa i čudi da je lanjski travanj bio također nemjerljivo bolji od onog iz 2022. godine kad je ostvaren promet od 117.715 putnika. Drugim riječima travanj 2024. u odnosu na travanj 2022. znači porast broja putnika od skoro 91 posto čime je ovogodišnji travanj ujedno postao i tim mjesecom s najvećim brojem putnika ikad ostvaren u ZL Dubrovnik!

E sad, kako to kad je Dubrovnik ujedno i grad najskupljih usluga u Hrvatskoj, sasvim sigurno i po to pitanju jako visoko plasiran na cjelokupnom mediteranskom prostoru? Cijene izvan samog centra nešto su podnošljivije, mada platiti na Lapadu neko od, realno, samo toplih predjela kao što su to tjestenine s raznim umacima, “morskim plodovima” primjerice 25 ili više eura nije malo.

Dolaskom na Stradun priča se dodatno usložnjava pa nam je tako “za oko” zapela cijena tjestenine s jastogom od – 75 eura. Istina, visoka je to jako visoka srednja klasa, ugledni Proto koji tako kilogram oborite ribe, ponuda dana – što ribar donese, cijeni 105 eura, riblja plata za dvoje 119 eura, kilogram jastoga 220 eura, porcija od šest stonskih kamenica 26 eura, a želite li samo riblju juhu – 13 eura.

Meso je nešto povoljnije, ribeye steak 39, burger 30 eura. No, Stradun je prepun, a i restorani su u vrijeme ručka kad smo se ispred njih prošetali, ulazak bi bio ipak preopasan jer mogao bi prouzročiti osobni bankrot, sasvim solidno popunjeni. Da, i redovi za lani “opjevane” sladolede su – golemi. Cijene idu od 2,5 eura za najmanje porcije do 7,5 eura kad je riječ o najvećoj.

Cijene za naše prilike uistinu i jesu “šokantne”, ali s obzirom da najveći broj turista ovih dana čine gosti s Dalekog istoka i iz SAD, i nije tako strašno. Nema tog lokala u New Yorku gdje ćete malu pivu platiti manje od 10 dolara. Na Stradunu je velika – 8 eura.

Dubrovnik se naprosto razvio u toliko moćni brend da su njegove cijene, koliko god bile visoke, daleko u drugom planu, na neki način i samorazumljive. Nije na kraju krajeva jeftino ni imati prostor, restoran na Stradunu jer to znači i plaćanje golemih režija.

Naprosto odnos ponude i potražnje. U Dubrovnik se dolazi zbog njegove ljepote, sadržaja, zbog povijesti ali i zbog – prestiža. Kako biste uživali, ali i kako biste se po povratku u domovinu mogli – hvaliti.

Ono što je u Dubrovniku također zanimljivo, kvaliteta je radne snage. Konobari su iznimno uslužni i to na jedan simpatični, jako susretljivi i nadasve profesionalni način. Nisu usiljeni, preozbiljni i odsutni, ne oni se gostu istinski raduju i vrlo brzo uspostavljaju optimalnu komunikaciju.