Dobilo je to i svoju realnu potku, pa je jedan čitatelj Facebook stranice Vlade RH primijetio kako se premijer vozi na biciklu medvedničkom cestom u suprotnom smjeru. Lijepo od njega što se barem u biciklizmu pobrinuo za sigurnosnu pratnju. Stvarno ne bi bilo humano kada bi zbog pogrešnoga biciklističkoga smjera stradao neki građanin
Zadatak bi demokratski izabrane vlade trebao biti rad na dobrobit sviju građana. Pragmatično, barem rad na dobrobit one većine koja je dotičnu vladu izabrala. Kada nastupi kriza, a nitko od nje u današnje vrijeme nije izoliran, već vrijedi zakon spojenih posuda, reagirati bi trebalo kako bi se kriza ravnomjerno ili što ravnomjernije rasporedila na sve segmente društva. Upravo o tome su u organizaciji Zaklade Hans Seidel razgovarali pravnici iz cijeloga svijeta, kako donosi Večernjak, u Opatiji. Tema konferencije bila je "Insolventnost država – moguća pravna rješenja". Da je voda došla do grla vidjelo se ovih dana u Bruxellesu glede proračuna Unije, ali i Zagrebu gdje su vrli ministri priznali kako nisu dovoljno uštedjeli i kako im je potrebno ono što su se još prije dva mjeseca zaklinjali kako im neće biti potrebno – rebalans proračuna.
Proračuni koji se donose na ove dvije strane dakako imaju veze i sa dugovima država, te je na spomenutoj konferenciji ekonomist Svjetske banke Branko Milanović primijetio kako je kriza u Španjolskoj neravnomjerno pogodila slojeve društva i to u omjeru 1:7 u korist bogatih tj štetu siromašnih. Primijetio je ovu pojavu, koja bi trebala biti obrnuta, i u drugim zemljama i to zbog toga što drugi i treći val krize udara jače na krajnjeg potrošača. Zemlja koja se, uvriježeno je misliti, najdulje odupirala krizi je upravo zemlja koja je pokušala regulirati ovu pojavu. Radi se, dakako, o Njemačkoj, gdje je središnja država branila ravnomjerni teret krize. Kako je u Njemačkoj, lijepo kaže njemački ekonomist M. Wolf, gospodarstvo moralna kategorija, središnja je država tamo smatrala kako nove namete građanima može donositi samo u vremenima optimizma, kada nema krize, a ne obrnuto i kako oni koji imaju više, moraju više i pridonijeti. U dogovoru sa sindikatima branilo se gotovo svako radno mjesto pa i po cijenu manjeg broja radnih sati.
U nas, pogađate, suprotan smjer! Nemam neka uska specijalistička znanja o porezima, ali mi se čini kako je najavljeni porez na imovinu vožnja u suprotnom smjeru bez ikakve pratnje i garancije sigurnosti. Stope koje nam je obznanio Linić, zapravo njegovo ministarstvo, odgovaraju haračima feudalnih posjednika u srednjemu vijeku. Koliko smo uspjeli iščitati iz medija nismo vidjeli kako ovdje ima inteligentnijih moralnih i socijalnih mjera. Jer 2 posto poreza za jednog samca u stanu od 60 m2 nije jednako opterećenje kao u istom broju kvadrata za osmeročlanu obitelj. Nije provedeno neko istraživanje ili studija koliki je to broj kvadratnih metara u Hrvatskoj u moderno vrijeme dovoljno jednome čovjeku. Nadalje, postavlja se pitanje što je sa višedesetljetnom kulturom u Hrvata posjedovanja nekretnina? Što je s naslijeđenim nekretninama? Ma, nije valjda cijena kvadratnoga metra u blizini Glavnog kolodvora u Zagrebu i cijena kvadratnoga metra u blizini Željezničkog kolodvora u Križevcima jednaka?
Naravno, možemo se usuglasiti i s time kako smo prema broju posjedujućih nekretnina u europskom vrhu i kako zbog dinamizacije tržišta treba demotivirati kupovanje i posjedovanje nekretnina, no sasvim sigurno je nemoguće u isto vrijeme demotivirati i štednju i kupovinu nekretnina!
Usuglasit ćemo se i kako je ovaj porez potreban jer ga imaju gotovo sve razvijene zemlje, ali i zato što usklađivanjem zakonodavstva s Unijinim gubimo pravo na komunalni doprinos. Možemo reći kako je u redu da oni koji imaju više u ovoj zemlji više snose teret krize, no čini se kako informacije koje smo dobili do sada o ovome porezu govore kako će i u nas teret praznoga proračuna pasti na građane koji su marljivo radili i zarađeni novac ulagali u nekretnine. To će posljedično dovesti do velikog broja socijalnih slučajeva i pogodovati špekulativnom kapitalu koji će za jeftin novac doći do velikog broja nekretnina jer će ih se ljudi rješavati kako bi plaćali režije, a tada više nećemo moći reći kako se dobro kao narod nosimo s krizom jer imamo visok postotak stanova u privatnom vlasništvu.
Paradoksalno ali istinito, u nemogućnosti ušteda u javnoj upravi, nemogućnosti smanjenja birokracije, ova će vlada udariti na svoju biračku bazu, građane koji su glasovali za aktualnu garnituru u želji da ih se zaštiti od marifetluka prošle vlade. Osiromašit će one koji su jedini uredni punitelji državnoga proračuna i po stoti puta u posljednjih deset mjeseci izabrati stranu kapitala, a okrenuti leđa većini građana.
