Čitam vijesti o njegovom proboju u Hrvatskoj gospodarskoj komori i spontano zapjevah: ''Tko to kaže tko to laže, ubio ga ćaća, da se Ivić naš Pašalić politici ne vraća?!''
Fakat, iskočio dušobrižni Pašalić iz poduzetničke zavjetrine i odmah krenuo u revitalizaciju drvno-prerađivačkog poduzetništva. Kako su svi iz tog sektora glasali za njega da ih predstavlja u HGK dođe mi da iznajmim helikopter i kameru pa da posnimam hrvatske šume prije i nakon dolaska velikog Ivića u komoru u kojoj su umjetnine neprocjenjive dok su nekretnine precijenjene. Ivić nije plesao ni četiri dana po TV ekranima kadli mu je stigla čestitka iz Austrije za nominaciju u hrvatskom poduzetništvu. Pašalić, o kome se u devedesetima znalo koliko i o Tuđmanovim generalskim danima u FK Partizanu, izmilio je kao osumnjičenik u aferi Hilltop.
Čovjek-lisica koji nigdje nije ostavljao potpisanog traga u vrijeme Tuđmanove vladavine, napravio je samouvjereni gaf. Još tamo 2002. potpisao je samom sebi optužnicu za malverzaciju kojom je kupio zemljište na Krku da bi 2015. digao frku u Klagenfurtu gdje je krenuo postupak o njegovim poslovima oko skupe preprodaje zemljišta u Šimunima na Krku. Naime, Pašalić je s kompanjonima kupio 143 hektara pašnjaka za 4,5 milijuna eura kredita Hypo banke. Gle čuda, isti taj pašnjak prodao je za 37,2 milijuna eura poduzeću kćeri Hypa. Sretni nilski konjić tako je Pašalićevoj ekipi stvorio likvidnih 32 milijuna eura koje su uspješno izvukli opranih u najboljoj maniri sredstava za pranje prljavog novca. Navodno je Pašalić 23 milijuna, bijelih ko kraljičina dentijera, uložio u svoje dvije drvne tvrtke te tako spasio sebe i druge od velike gospodarske depresije koja ga je dotakla u poslu s izgradnjom nekretnina.
Pašalić, kojeg sada proganja Zemaljski sud u Klagenfurtu, uživa u novoj gospodarskoj politici. Kad se sjetim da je Nadan Vidošević uspješno brodio HGK-om, da ga sad nitko ni ne spominje, da u Hrvatskoj ima više kriminalnih Slobodana nego Robija, odmah pušem i na hladno. U Hrvatskoj jednostavno ne možeš biti kriv. Postali smo utopijska zemlja za kriminalce.
Ako Pašalić i navrati u Austriju sve se bojim da će se sa smiješkom vratiti kući s punom vrećicom Mozart kugli. Pašaliću se nije moglo pripisati ni švercanje u tramvaju. Čovjek je enigma za hrvatsko pravosuđe. Dobro, hrvatsko pravosuđe je enigma i Hrvatima. U zemlji u kojoj se procesuiraju siromašni i oni što se liječe konopljinom smolom, a puštaju ubojice za volanom i teški krimosi, ne očekujem ništa po pitanju utamničenja bivših političara s prstima u pekmezu. Jednostavno, kod nas su političari s kriminalnim dosjeom previše puta spaljivani da bi potom poput feniksa osvanuli na uvaženim političkim pozicijama.
Pašalić se uspješno bavi piljenjem balvana. A gdje ćete većih balvana od nas? Naivaca koji misle da će u ovoj državi jednom biti bolje. Hoće, Pašalićima koji dobivaju enormne kredite, otplaćuju ih prodajom preplaćenih nekretnina istoj toj banci, a potom nam glume poduzetničku gospodu kojoj se klanjamo. Neka im dokle god šutimo i gutamo. Jednom kad Nestle postane vlasnikom naših voda, kad sve rasprodamo osim zraka, bit će prekasno za promjene. Političari, vazali korporacija, prodaju nam već 25 godina priču o uspješnom oporavku gospodarstva. Koliki smo ''balvani'' ukazuje na to da iste biramo već desetljećima. Uspješno nas obmanjuju, mi uspješno sišemo vesla i živimo na kredit potreban za vazalski hedonizam.
Dok je Hypa bit će i Croatije! Glede Pašalića, lija je on. Njegovo vrijeme, čini se, još nije prošlo. Sjetite se s koliko skepse smo pratili uhićenja Bandića, Mamića, Vidoševića i sličnih. U se, na se i poda se, to je uspješna hrvatska sintagma. Nema nama čistog kruha.
Sve je predvidljivo samo se građani uporno prave slijepima! Ne bih se čudio da Ivić uskoro postane i dio Timova Tima. Možda nešto načujem nakon mise pa javim.
Foto: Zagrebačka županija
