Bilo je to prije 30 godina, a taj je utjecaj korporacija i elita svo ovo vrijeme u zapadnom svijetu samo jačao. Ipak, za ovih 30 godina, internet je potpuno izmijenio svijet. Što misli Chomsky, je li se nešto bitno promijenilo u novinarstvu?
On danas kaže za Byline, neovisnu medijsku platformu, da ta stara njegova analiza suštinski ostaje ista. Za njega je bitna promjena manji broj neovisnih tiskanih medija nego ranije. Internet je puno pomogao u datotekama i istraživanju podataka, ne morate ići u knjižnicu i pretraživati, nego je dovoljno uključiti kompjuter. Onda, lakše se objavljuju i mnogo lakše se distribuiraju informacije iz brojnih izvora što je velika (tehnološka) pomoć, piše Novi list.
Ali, suštinski, sistem se nije mnogo promijenio. I Chomsky konstatira da su bez obzira na internet, izvori vijesti suženiji nego prije. Twitter ga ne zanima jer mu on ništa ne govori. Ako želi znati što se zbiva u Ukrajini, Siriji ili Washingtonu, on čita The New York Times, ili neki drugi nacionalni dnevnik.
Kaže da je, a pogotovo u SAD-u, potpuno pobijedio koncept korporativnog libertarijanstva, a drugi koncept za kojeg se on oduvijek zalaže su javni mediji i jedino oni mogu biti temeljni dio funkcioniranja demokracije. Poznato je da takvih medija u SAD-u nikad nije niti bilo.
- Uloga PR službi danas je potkopavanje demokracije. Samo informirani birači donose dobre odluke. Pogledajte izborne kampanje - cilj PR mašinerije je da stvori dezinformirane birače koji donose iracionalne odluke, ističe Chomsky.
Kad govorimo o našem novinarstvu (ali naravno, manje ili više o cijeloj novinarstvu u Europi), treba jasno razlikovati medijske slobode od novinarskih sloboda. Medijske slobode postoje i velike su, to su slobode medijskih vlasnika. U odnosu na medijske slobode, novinarske slobode su male i skučene. Više se ni izdaleka ne cijeni toliko novinarsko autorstvo nego je smisao korporativnog, komercijaliziranog ili pak tajkunskog novinarstva uređivanje i nametanje tema odozgo, s visoko uredničke, ali zapravo nakladničke i vlasničke razine. Tu onda malo što može izići bez (samo)cenzorskog nadzora.
Glavni problemi našeg novinarstva jesu sve više nestalnih oblika novinarskog rada, što posve ugrožava novinarske slobode i ugrožava i novinarski i medijski integritet. Zatim, jaka je i kaznena represija prema novinarima koji danas nerijetko moraju plaćati odštete čak i za tekstove koji su objavljeni u davno ugaslim medijima. Kako možemo očekivati da će novinari slobodno iznositi korupcijske priče, ako nisu i materijalno i zakonski zaštićeni?
S druge strane, sve je više govora mržnje, uglavnom na portalima. Iskazivanje mržnje se zapravo štiti dobro, tamo odakle to kreće i nema novinara, sve su egzekutori.
|
