Hrvatske ICT tvrtke se žale: Strani konkurenti favorizirani na domaćem tržištu

Naime, tako bi se moglo sažeti stajalište kojim ICT-udruženje Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) posljednjih tjedana nastoji privući pažnju domaćih vlasti. Odmah treba reći i da za nastale probleme nisu primarno krive inozemne tvrtke u ovoj branši. Jer, upravo je hrvatska država stvorila pogodan okvir za stjecanje njihove nenadane prednosti na tržištu, kao i odljev stručne radne snage s domaćeg tržišta rada.

No što je točno posrijedi, kakav povod za takvu dramatičnu reakciju? Za razliku od domaćih ICT-firmi, strane tvrtke mogu u RH angažirati radnika za stalno, a bez zasnivanja stalnog radnog odnosa. Ako su registrirane negdje u inozemstvu, dakle, uzet će inženjera u tzv. samozaposlenju iliti paušalnom vlastitom obrtu koji se opterećuje značajno manjim porezom, odnosno doprinosom za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Domaće tvrtke pak nisu u prilici učiniti takvo što, u slučaju stalnog angažmana. Činjenica prikrivenog zapošljavanja, inače nezakonskog, bila bi previše očita, dok strane firme time uspješno izmiču plaćanju obaveznih davanja hrvatskoj državi.

Javno-budžetska evazija tim putem doseže i 150 milijuna kuna godišnje, kako glase procjene koje smo dobili iz HUP-a. No to je samo dio problema - drugi je taj što zbog opisane prakse izravno stradava domaći ICT-sektor. U nemogućnosti da valjano konkurira strancima, uz navedenu startnu nejednakost, bojazan je da će i sam vremenom prijeći u inozemstvo. I registrirati svoju djelatnost drugdje, kako bi i dalje mogao poslovati u RH, a nastala šteta za hrvatski proračun bi tad bila totalna.

„Zato se zalažemo za pravedno tržišno gospodarstvo koje će na jednak način tretirati sve dionike“, rekla nam je Jasminka Martinović, direktorica HUP ICT-a, „i nije nam cilj kritizirati model paušalnog obrta, već moguće zlouporabe. Prije svega želimo ukazati na neopravdano velike razlike u oporezivanju različitih oblika prihodovanja inženjera digitalnih profesionalaca koji svoje usluge isporučuju u pravilu samo jednom poduzeću: temeljem ugovora o radu na neodređeno i temeljem isporuke usluga kroz paušalni obrt.“

HUP je državi slao očitovanja o tome i prije epidemije, ali bez efekta. Uvjereni su da u temelju svega stoje visoki nameti kojima se opterećuju domaći poslodavci, pa stranci koriste priliku. Rizik od eventualnih sankcija, međutim, preuzimaju radnici paušalci. Na njihovu sreću, hrvatska država ne izgleda jako zainteresirana za njih. Porazgovarali smo s jednim od tih ICT-stručnjaka Zagreba, koji se u međuvremenu vratio domaćem poslodavcu.

„Bavim se razvojem web-aplikacija“, rekao nam je, „i radio sam oko godinu dana za jednu stranu firmu. Plaćali su me 30 posto više nego domaći. I tretirali bolje.“

„Prije nego što sam otvorio paušalni obrt, radio sam i preko ugovora o radu. No razlika između stalnog zaposlenja i obrta je u neto-plaći. Za 10 tisuća kuna neto, firma plaća 18 i pol tisuća bruto. Ako isti novac isplati na obrt, nakon poreza i doprinosa zaposleniku ostane 16666 kuna, što bi bila 66 posto veća plaća. Mana je što nema plaćenog bolovanja ni godišnjeg odmora, i treba samostalno kupiti opremu, a u mirovinsko se uplaćuje minimalac", objasnio nam je ovaj programer u ranima tridesetim, imenom Filip. Nije želio da mu objavimo i prezime, ipak on mora ostati na tržištu obilježenom rastućom nervozom.

„Razlika između domaće i strane firme", nastavlja on, „jedino je u tome što domaća ima izbor hoće li nekog zaposliti preko ugovora o radu ili preko obrta. U slučaju domaće i obrta, u teoriji, treba paziti da se ne radi o prikrivenom stalnom zaposlenju. No još nisam čuo da je u praksi netko dobio kaznu. Navodno u tom slučaju posljedice snosi vlasnik obrta." Zbog tako naglašenih kontradikcija i razlika koje dvojbeno regulirani odnosi produciraju među zaposlenima, iz HUP-a upozoravaju i na moguću neustavnost spornog pravnog okvira.

Prema podacima koje smo dobili od direktorice HUP-ova sektora ICT, do pandemije je u toj branši bilo u Hrvatskoj zaposleno preko 41 tisuću osoba. U isto vrijeme djelovalo je gotovo tri i pol tisuće paušalnih obrta, opet što se tiče ICT-a u RH. Trend rasta za obje te veličine se nastavio i u protekloj godini, epidemiološkim ograničenjima usprkos. Ili, često možda baš zahvaljujući njima, znamo li da tom fahu na ruku ide i opća ekonomska te politička konjunktura današnjice, kao i okolnosti karantene, (samo)izolacije, lockdowna.

Ispustiti priliku za daljnji razvoj sektora, a zbog izvjesne neprikladne regulative, bilo bi od svake države, tako i hrvatske, krajnje nesuvislo i neodgovorno.

„Iako ne posjedujemo informacije o tome koliko je naših ICT-stručnjaka zaposleno kod stranih poslodavaca“, napomenula je Martinović, „primjetan je trend na društvenim mrežama i ostalim kanalima na kojima se pojavljuje veliki broj oglasa u kojima se traže oni koji bi radili za osobe koje imaju sjedište izvan RH, a njihovi oglasi ukazuju na kršenje kriterija Porezne uprave o prikrivenom radnom odnosu."

Danas u Hrvatskoj radi oko osam tisuća trgovačkih društava u ICT-sektoru, od čega ih doduše ima svega oko 1800 koji su lani imali prihod veći od 100 tisuća kuna. Pritom je 936 njih imalo više od jednog zaposlenog, a nadati se da ih nije mnogo angažiralo prikriveno zaposlene radnike. Ipak to nisu tako malene cifre za jednu Hrvatsku, ali će njihovo održanje i rast po svemu sudeći biti pravi izazov. Na potezu je država, ali tek u suradnji s predstavnicima poslodavaca ICT-sektora, da ne bismo i nakon epidemije morali slušati o novim izdanjima stare regulatorne problematike.