Shala: Hvala Bad Blue Boysima, u Dinamu me respektirali više nego u Prištini

U međuvremenu je za zagrebački Dinamo zabio golove u svakom derbiju toga vremena (postigao je 19 golova u 53 utakmice).

Zbog važnih golova koje je postigao i posebnog načina slavlja ušao je u srca oba navijača, a posebno Bad Blue Boysa koji ga i danas vole, čak mu i posvećuju grafite na zagrebačkim zidovima. Posljednji puta bio je u Zagrebu u svibnju prošle godine kad se u Košarkaškoj dvorani Dražen Petrović odigrala humanitarna utakmica za Slavka Ištvanića.

U ekskluzivnoj priči na web stranici novinara Reshata Ibrahimija prvi put otkriva neke detalje iz svoje velike karijere.

Ovaj 55-godišnjak je karijeru započeo u prizrenskoj Liriji, dok je kao veliki talent u dobi od 18 godina prešao u Partizan Beograd (1983.).

Nakon samo godinu dana, Shala je dobrovoljno zatražio da nastavi karijeru u KF Priština, za koju je igrao od sezone 1984-1988.

Mislio je da će ostvariti svoje snove s timom iz Prištine, ali nije uspio onako kako je planirao.

„Imao sam vrlo uspješnu nogometnu karijeru, tijekom koje sam doživljavao posebne radosti i emocije. Želim spomenuti svoj transfer iz Lirije u Partizan. Imao sam samo 18 godina. Nakon godinu dana u Beogradu, na vlastito insistiranje vratio sam se u Prištinu. Vratio sam se jer sam imao iluzije da ću napredovati kod svojih Albanaca, ali nažalost doživio sam više pakla nego neba! Ali još uvijek sam imao puno obožavatelja koji su me cijenili. U ovom četverogodišnjem razdoblju ušao sam u povijest kao prvi Albanac koji je postigao pet golova na utakmici.

Bilo je to protiv Sarajeva u sezoni 1987/88. I do posljednje prvenstvene utakmice bivše Jugoslavije bio sam najbolji strijelac s 15 golova, ali u posljednjem meču nisam imao podršku svojih suigrača da zadržim ovaj epitet, a Duško Milinković iz beogradskog Rada me je nadmašio nakon postizanja tri gola u posljednjoj utakmici. Na kraju prvenstva završio sam na drugom mjestu ", prisjeća se Kujtim Shala.

Kaže da mu je ono što nije postigao u Prištini Bog dao u zagrebačkom Dinamu i Hrvatskoj. U Dinamo je otišao 1988. godine i igrao dvije godine.

"Dosegao sam vrhunac karijere u zagrebačkom Dinamu. Tamo su me svi moji suigrači, trener, javnost jako dobro prihvatili. I to me motiviralo da dam sve od sebe kao nogometaš! Vratio sam se iz JNA i sljedeći dan je bio meč s Hajdukom u Maksimiru, a pokojni Josip Kuže odmah me uključio u prvih jedanaest. Zbog ukazanog povjerenja osjećao sam se vrlo poštovano. Zabio sam gol i imenovan igračem utakmice, postao sam idol navijača BBB-a. U Dinamu sam postizao golove u svakom derbi susretu, zajedno s Šukerijem i Bobanom.

"Trenutak zbog kojeg se osjećam ponosno i danas je bio kada sam pristao igrati za Hrvatsku u povijesnom meču protiv SAD-a. Iako smo još uvijek bili u Jugoslaviji, riskirali smo sve kako bismo odigrali tu utakmicu, ne razmišljajući o posljedicama."

U posebnom je dijelu srca Shala i dan danas Bad Blue Boysima, najvatrenijim navijačima Dinama.

"Hvala Bad Blue Boysima koji me jako cijene. U karijeri sam imao puno lijepih trenutaka, a osvemu tome pisat ću u autobiografiji“, poručuje Shala.

Iz Dinama Kujtim je prešao u Rennes u Francuskoj (1991-1992), zatim u Stuttgarder Kickers (1992-1993), Chemnitzer FC (1993-1995), Fortuna Düsseldorf (1995-1996), VfB Leipzig (1996-1998) i VfR Mannheim (1998.-2000.) gdje je završio svoju bogatu karijeru.

Kujtim Shala sa svojom obitelji (supruga, dva sina i dvije kćeri), živi i radi u Mannheimu u Njemačkoj.