Rosario će nazvati ulicu po nogometašu hrvatskog podrijetla Carlovichu

Carlovich, smatran jednim od najboljih igrača u povijesti Argentine, bio je simbol nogometa u trećem po veličini njezinom gradu Rosariju, gdje je rođen i Lionel Messi.

Zastupnik u gradskoj vjećnici Ariel Cozzoni, bivši nogometaš, predstavio je prijedlog promjene naziva ulice pored lokalnog stadiona koja bi se zvala "Trinche Carlovich". "El Trinche" je bio nadimak tom veznom nogometašu.

"Njegova nasilna smrt izazvala je opći osjećaj tuge, ne samo zbog fizičkog gubitka sportaša i ljudskog bića njegovih karakteristika nego i načina na koji je izgubio život", izjavio je Cozzoni.

Prijedlog je upućen gradskoj vlasti koja bi ovih dana trebala donijeti odluku.

Carlovich je umro od izljeva krvi u mozak prilikom operacijskog zahvata, dva dana nakon što je bez svijesti prevezen u tamošnju bolnicu. Dok se vozio biciklom pokraj svoje skromne kuće, u kojoj je proveo čitav život, jedan mladić ga je zaskočio te mu ukrao bicikl. Od udarca zadobivenog u glavu izgubio je svijest, a onda i preminuo u bolnici.

Državno odvjetništvo optužilo je za napad neimenovanog 32-godišnjeg muškarca te se on nalazi u pritvoru.

Muškarac je negirao krivnju tijekom ispitivanja obavljenog videovezom, izvijestila je argentinska novinska agencija Télem. Zbog obvezne karantene uzrokovane koronavirusom nije ispitan na sudu.

Carlovich, sin hrvatskog vodoinstalatera, živio je u kući u kojoj se rodio kao najmlađi od sedmero djece. Uvijek je bježao od slave i novca, a hvalili su ga velikani argentinskog nogometa Diego Maradona, César Luis Menotti, José Pekerman i Marcelo Bielsa.

Stotine navijača Central Córdone iz Rosarija oglušili su se na karantenu zbog koronavirusa te se okupili u subotu na stadionu kako bi se oprostili od nogometaša hrvatskih korijena. Na travnjak je unesen lijes prekriven zastavom Central Córdobe i s nogometnom loptom na vrhu dok su mu navijači pljeskali. Mnogi su nosili zaštitne maske, ali nisu poštivali fizičku udaljenost jedni od drugih.

Povici "pravda, pravda!" miješali su se s ovacijama "Trinche, Trinche!". Lijes je prolazio svim dijelovima igrališta gdje je Carlovich proživio najljepše trenutke u karijeri. Pljeskom punim emocija ispraćen je posljednji put sa stadiona Gabino Sosa de Santiago del Estero koji mu je bio drugi dom.

Carlovicheva diskretna karijera trajala je 17 godina. Počeo je igrati u Rosario Centralu, u prvoj ligi, no onda je nastupao u lokalnim nižim ligama a najslavnije trenutke je doživio u dresu Central Córdobe i Independiente Rivadavije koje je nazivao svojim „dvjema ljubavima“.

Nikada nije uzletio na međunarodnu scenu jer je El Trinche više volio uživati u životu nego na treninzima. Nije dosegnuo profesionalni vrh jer ga to nije niti zanimalo.

"Što znači dosegnuti uspjeh? Ja nisam imao drugu ambciju osim igranja nogometa", ispričao je prije nekoliko godina.

"Nikada nisam volio biti daleko od svog kvarta, od roditeljske kuće i kafića u kojeg sam zalazio. Nisam volio biti daleko od svojih prijatelja", dodao je. Karijeru je završio 1986. u Central Córdobi.

Maradona, koji je te godine s Argentinom postao svjetski prvak, došao je 1993. godine u klub Newell's Old Boys iz Rosarija gdje ga je jedan novinar dočekao s nazivom "najbolji nogometaš". Maradona mu je odgovorio: "Najbolji nogometaš je već igrao u Rosariju, a on se zove Carlovich".

Maradona i Carlovich susreli su se prije tri mjeseca u Rosariju gdje je Maradona došao kao trener prvoligaške momčadi Gimnasije na prvenstvenu utakmicu pa mu u jednom hotelu rekao: "Trinche, bio si bolji od mene".

O njegovim nogometnim majstorijama nema video uradaka i statistika, tek poneki isječak. O driblinzima, među kojima je najpoznatije guranje lopte kroz noge protivniku dva puta zaredom, pričali su oni koji su ga gledali.

"Danas svijet poznaje elitne igrače jer su igrali ili igraju u poznatim klubovima ili na svjetskim prvenstvima, ali on je imao te iste kvalitete. Bio jedan od najboljih koje sam ja vidio", rekao je 70-godišnji José Pékerman, koji je bio izbornik Argentine na Svjetskom prvenstvu 2006. godine.

Priča o Carlovichu nastavit će se prenositi s oca na sina pa vjerojatno nikada neće biti poznato što je stvarnost, a što legenda.