Tibor Benedek se iznenadno povukao s dužnosti izbornika mađarske vrste, na samu Staru godinu, 31. prosinca 2016. iako je vodeći reprezentaciju s trenerske klupe bio vrlo uspješan. Koji dan kasnije smo spoznali razlog. Tada mu je utvrđena zloćudna bolest za koju se pretpostavljalo da ju neće moći pobijediti. Tibor se čak i vratio na klupu, ali svojeg kluba Ujpest Torme. Početkom svibnja odlučio je potpuno se opostiti od vaterpola, s 2-3 rečenice kratkog otvorenog pisma. U biti, želio je provesti zadnje trenutke s obitelji. Nije to napisano jasno, ali u vaterpolskim se krugovima znalo. Posljednjih tjedan dana stanje je postalo bezizlazno, kraj nažalost izvjestan, samo je snažno sportsko tijelo velikog Tibora Benedeka još odolijevalo.
Kao igrač, ali i kasnije kao trener, Tibor Benedek je doista plijenio mirnoćom, staloženošću, naglašenim smislom za fair-play. Tibor je bio klasični primjer sportskog vođe kojeg se bespogovorno slijedi, ali kojeg se pogledom traži kada je "gusto" i neizvjesno. Već sam pogled na trofejnu riznicu Tibora Benedeka govori dovoljno o kakvoj se sportskoj veličini radi
.
Krajem prošlog i početkom ovog stoljeća bio najbolji igrač na svijetu. S Mađarskom je osvojio čak tri uzastopna olimpijska zlata (Sydney 2000., Atena 2004. i Peking 2008.).
S reprezentacijom svoje zemlje, za koju je nastupio 384 puta, bio je kao igrač jednom svjetski prvak (Barcelona 2003.), a na svjetskim prvenstvima je osvojio još 2 srebra i 1 broncu. Bio je i prvak Europe (Sevilla, 1997.) uz 3 srebra i isto toliko bronci na kontinentalnim smotrama. Zlato je osvajao i u FINA kupu, uz 2 srebra i 1 broncu.
Jednako uspješan bio je i u klupskoj konkurenciji. Bio je prvak Europe jednom s Ujpest Tornom, a čak četiri puta s Pro Reccom. Pet je puta osvajao i Europski superkup s Pro Reccom, pa onda 1 Kup pobjednika kupova s Ujpest Tornom. Veselio se i jednom trofeju u hrvatskim bazenima kada je kao igrač Pro Recca osvojio Jadransku ligu.
U Mađarskoj je bio 6 puta prvaka države, uz 3 nacionalna kupa i 1 superkup, dok j u Italiji bio 7 puta državni prvak i jednom pobjednik kupa.
Po okončanju igračke karijere (2012.), preuzeo je godinu dana kasnije mađarsku reprezentaciju, te je na fantastičan način osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu u Barceloni 2013. S njim kao izbornikom, Mađarska je osvojila i srebro na EP u Budimpešti 2014. i broncu na EP u Beogradu 2016. 'Potpisao' je i dva srebra u Svjetskoj ligi (2013. i 2014.) i srebro na FINA kupu (2014.).
Osvojio je nisku pojedinačnih nagrada i priznanja, pa je tako četiri puta proglašen najboljim mađarskim vaterpolistom godine (1992., 1993., 1994. i 2002), ali i najboljim trenerom godine (2013.). Godine 2015. je primljen u Kuću slavnih vodenih sportova u Fort Lauderdaleu. Njegova rodna Budimpešta odužila mu se 2008. proglasivši ga za počasnog građanina. Nositelj je i tri mađarska državna odlikovanja.
Vaterpolo bez Tibora Benedeka je nenadoknadivo osiromašen, a opet ostajemo bogatiji za jednu divnu osobu, igrača, trenera koji je značajno obilježio sport kojem je toliko silno bio predan.
