Mamiću, lopove, odlazi iz svetinje, skandirali su Bad Blue Boysi cijelu večer uz Sheraton dok se održavala sudbonosna skupština za Dinamo. A kada je u 20 sati i 10 minuta jedan Bad Blue Boys izašao iz Sheratona s velikim transparentom prekrižene Mamićeve glave, počelo je veliko slavlje najžešćih navijača. Bakljada Bad Blue Boysa i opće oduševljenje označilo je definitivni kraj Zdravka Mamića u Dinamu! Da, skupština nije imala kvoruma, no jasno je pokazala da je osuđeni kriminalac, bjegunac Zdravko Mamić, izgubio vlast u Dinamu. Jer, Barišićevih 36 ruku, nasuprot Zorićevih 34 jasni je pokazatelj da "mamićevci" više nemaju nikakve šanse. Do nove skupštine te će se njihove ruke još samo dodatno prorijediti, kao što su se osjetno osipale i u protekla 24 sata. Damir Zorić i njegovi ljudi dan prije skupštine bili su potpuno uvjereni u pobjedu, tvrdili su da imaju 45 skupštinara na svojoj strani, ali tijekom četvrtka dogodio se veliki obrat. A najveći posao za taj čudesan preokret odradio je novi član Uprave Dario Šimić, piše Karlo Ledinski u Večernjem listu.
Pio je od jutra kave, nalazio se s ljudima za koje je bio siguran da ih može nagovoriti da shvate da će jedino pobjeda njegove i Barišićeve struje donijeti budućnost Dinamu. U tome je na kraju uspio, nagovorio je primjerice i Stjepana Deverića na promjenu strane. I zahvaljujući tom Šimićevom odrađenom poslu Zorićeva/Mamićeva struja shvatila je već za vrijeme skupštine da je poražena, odnosno da će formalno biti poražena na idućoj skupštini koja će se održati kroz dva mjeseca.
Dinamo nikad ne smije biti samo za odabrane!
Neću ni pomisliti što bi se dogodilo da su Zorićevi ljudi izašli kao pobjednici, vjerojatno bi se dogodio upad navijača u Sheraton i potpuni kaos. No, srećom, nije se dogodilo. A Bad Blue Boysima svaka čast, jer osim dvije baklje koje su doletjele pred ulaz u Sheraton, te iščašenih incidenata pojedinaca, nisu radili gluposti. Među Boysima bilo je i puno mladih navijača, a zbog njih Dinamo treba biti transparentniji i otvore narodu. Dok su BBB-i glasno navijali, a zrak osvjetljavale baklje, bilo je tako lijepo vidjeti klince na ramenima očeva.
Tik uz tu najveću navijačku gungulu zamijetili smo i dvoje možda i najmlađih klinaca, šestogodišnju Klaru i dvogodišnjeg Ivana Milčića. Pitali smo ih što rade ovdje, među navijačima s bakljama, a oni su nam rekli: "Tata nas je doveo da navijamo za Dinamo". E, baš zbog takvih, najmlađih navijača koji već obožavaju plavu boju, važno je da se Dinamo zauvijek oslobodi okova i utjecaja Zdravka Mamića, te da već sutra krene u promjenu statuta koji će donijeti jedan još bolji i uspješniji Dinamo, ali prije svega Dinamo klub koji će pripadati svakom navijaču.
A ne samo odabranima koji ne žive za Dinamo, već od Dinama, te koji su svojim ponašanjem na skupštini sramotili sve koji vole plavu boju. Jer svađe, prepucavanja i obračune na rubu fizičkog sukoba koje smo gledali na Skupštini nikada ne smiju biti dio gospodskog i građanskog velikana kao što je Dinamo.
