Dinamo ju je načelno čak i prihvatio, Moro se nećkao, nije baš htio u Kijev, ali očito je takva odluka imala pozadinu i u najavi koja je vrlo brzo stigla iz Moskve, kad se u igru ubacio još jedan Dinamo.
I onda, u utorak, već od jutra, priča se brzo proširila, stigla je ponuda iz Moskve za Moru, svi su pričali kako Moro odlazi, kako je to gotova stvar, da Moro postaje “Car Nikolaj”. I ostali relevantni izvori sa svih strana potvrdili su da je transfer jako blizu, da su Moskovljani ponudili 10 milijuna eura, a da je Dinamov veznjak dogovorio svoju plaću, koja je viša i od one u Kijevu pa sad sigurno neće odbiti odlazak.
Međutim, Nikola Moro u utorak ujutro normalno je trenirao, odradio sve obveze s momčadi, dok smo pisali ovaj tekst bio je s ostalima na dnevnom odmoru i pripremao se za poslijepodnevni trening. I, iako je, pretpostavljamo, tijekom dana barem 100 puta dobio pitanje: “Je li istina, ideš?”. Neki su već i čestitali, a on se ponašao kao da je normalan radni dan i kao da će ostati u Maksimiru.
Očito, načelno je sve dogovoreno, ali čini se da postoje još neki detalji koji su spriječili klub(ove) da već u utorak poslijepodne objave da je sve gotovo i službeno i da Moro odleti za Moskvu. Iako vrag često zna spavati u detalju, ako je Moro dogovorio svoju plaću, a Dinamo zadovoljan iznosom ponude, bilo bi iznenađenje da posao u zadnji tren propadne. No, kao što znamo, dok nema potpisa, uvijek postoji “ali”...
Uglavnom, Morin transfer od 10 milijuna eura bio bi odličan posao za Modre. Ne zato što Moro potencijalno ne vrijedi više i da bi za njega mogli u budućnosti dobiti i veću svotu, već što u ovim čudnim životnim i nogometnim okolnostima to jest svota koju nije lako dosegnuti. Nema puno igrača, pogotovo ne ih klubova Dinamova ranga koji su otišli za toliku svotu.