Miško Ražnatović odveo talentirane blizance iz Šibenika, i to nije nikakvo čudo

Nisam fan Miška Ražnatovića, malo je takvih u cijeloj regiji. Ne samo novinara. Svih onih, recimo to i tako, koji nisu u poslovnim odnosima s ovim beogradskim odvjetnikom. Niti mi se dopada njegov utjecaj na košarku ovih prostora, posebno vezan uz ABA ligu u kojoj predstavlja klub koji je praktički njegov (Mega), a on je, formalno, jer je menadžer pa ih ne može zastupati, na svim tijelima lige 'predstavnik navijača'. Doduše, nitko ga više i ne pita iz ostalih klubova što radi na tim sastancima. Nije uputno 'čačkati mečku'.

Miško Ražnatović je prije svega poslovni čovjek. I sve što je radio u svojoj karijeri koja ga je dovela na vrh najutjecajnijih menadžera ovoga dijela svijeta proizlazila je iz njegovog razumijevanja okruženja, širenja mreže utjecaja, pa do onoga najosnovnijeg u cijeloj priči, prilično trivijalnog pitanja na kraju dana. Koliko se od toga može zaraditi?

I kad se otvori priča zbog koje su, u konačnici, blizanci Ivišić napustili Šibenku, treba to staviti u kontekst poslovne prilike koju je Ražnatović prepoznao. Ne znam pouzdano točnu svotu, ali u svakom slučaju, Šibenka je (posljedično i ŠK Dražen Petrović) dobila nešto novca od Dragana Bokana, predsjednika Budućnosti, koja je, realno, dovela Ivišiće. Pa ih prebacila na razvoj u Studenski centar, svoju drugu momčad koja će od ove sezone (ako sezone uopće bude) igrati ABA 2 ligu.

Ti novci, koji će sletjeti u Šibenik kreću se, ide priča, navodno, oko 100.000 eura. Računica je jasna. Oba Ivišića su NBA potencijal, pa ukoliko obojica i završe u NBA ligi, na temelju odštete Bokan (posredno i Ražnatović) će oploditi 15 puta tu početnu investiciju. Ako uspije samo jedan od braće, onda će to biti novac sedam puta veći od sada uloženog.

Pitanje je zašto već, kad su Ivišići bili dostupni, tu šansu nisu iskoristili hrvatski klubovi? Razgovarao sam proteklih dana s jednim košarkaškim djelatnikom u Hrvatskoj, koji je baš isto pitanje postavio Ražnatovićevom čovjeku u Hrvatskoj. “Mogu li ja dobiti Ivišiće za taj novac?”. Odgovor je glasio, “Nije to baš tako”.

Odnosno, nije ih mogao dobiti, jer su poslovne veze između Ražnatovića i Bokana ipak razgranate i prilično duboke.

Ivišići su bili, jednostavno je to, obećani Bokanu, pišu Sportske novosti.

Druga je opcija bila, vjerojatno, sklanjanje u Megu, ali možda je obitelji Ivišić, koja je iz Viteza, bilo jednostavnije prodati svoju talentiranu djecu u Crnu Goru nego u Srbiju.

Ivišići nisu prvi Ražnatovićev projekt koji iz Hrvatske odvodi talente u regiju. Počelo je sve s Ivicom Zupcem, kojega nije uspjela dovesti Cedevita iz Cibone (nakon što je 'slučajno' promašen dan plaćanja skromnog Zupčevog ugovora pod Tornjem), pa je Mega (čitaj Ražnatović) platila odštetu Ciboni, a Zubac je formalno iz Mega otišao put NBA lige.

Lani su, pak, iz Cedevite put Beograda, otišli Karlo Matković i Rok Radović. Smješteni su u drugu momčad Mege, OKK Beograd. Radović se, pak, sada vratio u Ljubljanu, dok bi Matković trebao biti u Megi u sljedećoj sezoni. Sudeći po brojkama u lanjskoj sezoni, nisu nešto napredovali.

Ipak, i to se mora uzeti u obzir, Ražnatović sve manje vjeruje hrvatskim stručnjacima. I kad dospije do ozbiljnog HR talenta, NBA potencijala, nastoji ga poslati na kaljenje u iskusne trenerske ruke. Sa Zupcem je radio Dejan Milojević, Matkovića će se razvijati kroz projekt Mege u kojoj je sada Vlada Jovanović, dok će Ivišiće, i to nije loš rasplet, odgajati Nenad Trajković, iskusni srpski stručnjak kojemu će uskoro biti šezdeset godina. Čovjek koji zna posao.

Takvi, na žalost, više ne rade u Hrvatskoj s djecom. Jer ih u nas nema tko platiti, ili u klubovima ne razumiju da bi treneri odgajatelji morali imati ozbiljniji novac.

Pa klinci odlaze. Je li to dobro ili loše, pokazat će vrijeme. A bit će toga još, bez brige.