Kineski bogataši dižu ruke od investicija u nogomet

Kina je do sredine ovog stoljeća trebala postati nogometne supersila – tako su vlastodršci u Pekingu to odlučili 2014. I onda su bogati kineski investitori odmah počeli šakom i kapom ulagati u nogomet, kod kuće i u inozemstvu.

„Problem je što su kineske vlasti shvatile da ove investicije ne donose ni ekonomski ni sportski profit", kaže britanski stručnjak za geopolitičku ekonomiju sporta Simon Chadwick za DW.

On kaže da su nekadašnje svjetske zvijezde koje su navratile do kineske lige - poput Mareka Hamšika, Carlosa Teveza ili Hulka – u tamošnjoj Superligi vidjele prije svega priliku da masno zarade bez previše uloženog truda.

Zaokret u nogometnoj politici Pekinga bio je radikalan. Nogomet se sada treba zaštititi od komercijalizacije, pa je tako vlasnicima klubova naređeno da uklone imena svojih firmi iz naziva kluba. To je pogodilo i aktualnog prvaka Jiangsu Suning, a to se nije svidjelo njihovim mecenama iz Suning Holdinga. Zato je prvak, kao i još pet drugih klubova, izgubio licencu i „protjeran" iz prve profesionalne lige.

Takav razvoj mogao bi potresti i europski nogomet. Vlasnici Suninga su ujedno i vlasnici kultnog milanskog Intera koji korača prema osvajanju titule prvaka Italije.

Renhe grupa, čijem je pekinškom klubu oduzeta licenca, ima većinski udio u engleskom drugoligašu Readingu. Kineski investitori su uključeni u engleske klubove Southampton i Wolverhampton, kao i francuski Sochaux.

Prije četiri godine je dvadeset europskih klubova bilo u kineskom (su)vlasništvu – danas ih je ostalo samo deset. Najprije su Kinezi prodali udio u Atleticu iz Madrida. A onda je Je Jianming, osnivač firme CEFC China Energy, bio primoran odustati od angažmana u Slaviji iz Praga. Jianming je naime zbog privrednog kriminala završio u zatvoru.

„Kad se vlastima nešto ne sviđa, one se umiješaju“, priča Chadwick o praksi u Kini. „Često neke osobe nestanu na neko kraće vrijeme. Onda se vrate i kažu da su napravili grešku i da su shvatili kako se treba ponašati."

Prema petogodišnjem planu Komunističke partije, nije predviđeno rasipanje novca na europski fudbal. Predsjednik Xi Jinping i rukovodstvo zemlje naredili su da se investicije vraćaju u Kinu i da domaće tržište bude u fokusu zanimanja ulagača.

„Ako bi netko mogao dokazati da se neka investicija u razvoj nogometa isplati, onda bi takva investicija bila i dalje dopuštena", kaže Christina Bostrup, stručnjakinja za Kinu koja savjetuje i dansku vladu.

Komunistička partija je mišljenja da su Europljani do sada samo iskorištavali bogate Kineze kako bi pribavili financijska sredstva. Kina od toga nije imala ništa, smatra Partija. Prema riječima ekonomista Chadwicka „Kina je do sada prije svega bila zlatna koka za klubove Premier League."

Kruže glasine da se preostali kineski investitori namjeravaju ili moraju povući iz europskog nogometa. Talijanski list La Repubblica je sredinom siječnja pisao da predsjednik Intera Steven Zhang traži potencijalne kupce za svoj klub. Zhang o tome šuti i ignorirao je upit DW-a.

Doduše, europski nogomet neće zapravo previše osjetiti odlazak Kineza. U samoj Kini su (nogometni) izgledi sumorni. Tamošnja publika nema dugu tradiciju i ne smeta joj što im timove vode bogati koncerni. S nelagodom se pak gleda na miješanje vlasti u sport.

„Pet najvećih skupina ultrasa su se povezale kako bi protestirale protiv odluka Nogometnog saveza“, kaže nam jedan navijač sa sjevera Kine, pritom misli na oduzimanje licenci cijelom nizu klubova.

U provinciji Henan su se fanovi čak okupili ispred stadiona. „Bili su bijesni, palili su svoje dresove. Ljutiti navijači su čak putovali u Peking, da se suoče s predsjednikom Nogometnog saveza“, priča ovaj navijač.

Vlasti su očito podcijenile navijačku scenu. Piše se da su lokalne policije „potražile” organizatore navijačkih protesta kako bi ih upozorili da ne stvaraju probleme. U Kini se zna tko ima zadnju riječ, a ostali trebaju slušaju – bili oni navijači ili milijarderi.