HNS danas slavi 110 godina postojanja

Povijest HNS-a počinje 13. lipnja 1912. godine kada je u Hrvatskom športskom savezu osnovana sekcija za nogomet, a prvi predsjednik postao je Milovan Zoričić. Nešto kasnije, osnutkom Jugoslavenskog nogometnog saveza, hrvatski klubovi natjecali su se u jedinstvenoj ligi. Takvo stanje trajalo je sve do formiranja Banovine Hrvatske 1939. godine. Iste godine krovno tijelo hrvatskog nogometa postao je Hrvatski nogometni savez, s imenom koje nosi i danas. Već sljedeće godine, Hrvatska je odigrala četiri prijateljske međunarodne utakmice - po dvije sa Švicarskom i Mađarskom, stoji na web-stranici HNS-a.

Tako se dvoboj sa Švicarskom na igralištu Građanskog, u kojem je Hrvatska slavila 4-0, i danas smatra prvom službenom utakmicom pod okriljem HNS-a, a priznatom od strane svjetskih nogometnih organizacija. Godinu dana kasnije, 17. lipnja 1941. godine, Hrvatska je primljena u članstvo FIFA-e, a u tom ratnom razdoblju odigrat će 14 međunarodnih susreta.

Nakon završetka rata i formiranjem bivše države, krovno tijelo koje je upravljalo nogometom u zemlji postao je Jugoslavenski nogometni savez, unutar kojeg je HNS brinuo o hrvatskim klubovima.

Raspadom Jugoslavije u devedesetim godinama prošlog stoljeća počinje moderno doba hrvatskog nogometa. Već u listopadu 1990. hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je prvu službenu utakmicu protiv SAD-a. Završilo je pobjedom Hrvatske na prepunom Maksimiru rezultatom 2-1, a za momčad su igrali neki od najboljih hrvatskih igrača tog doba: Zlatko Kranjčar, Aljoša Asanović, Dražen Ladić, Marko Mlinarić... Gotovo istovremeno s proglašenjem nezavisnosti, Hrvatski nogometni savez počeo je raditi na međunarodnom priznavanju. Sve to isplatilo se 3. srpnja 1992. kada je Hrvatska ponovno primljena u FIFA-u, te godinu dana kasnije kada je ušla i u članstvo UEFA-e.

U tom iznimno turbulentnom razdoblju za hrvatski nogomet, posebnu zahvalnost treba istaknuti prvim predsjednicima HNS-a: Mladenu Vedrišu (1990 - 1994), Damiru Matovinoviću (1994 - 1995), Đuri Brodarcu (1995 - 1995), Nadanu Vidoševiću (1995 - 1996), Josipu Šoiću (1996 - 1997), Branku Mikši (1997 - 1998). Upravo su oni, uz izbornike i igrače, najzaslužniji za međunarodno priznanje, ali i uspjeh na prva dva velika natjecanja na koja se Hrvatska plasirala - Euru u Engleskoj 1996. godine, kad smo stigli do četvrtfinala te bronci na Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj.

Na mjesto predsjednika HNS-a potom je stigao Vlatko Marković, koji je na Savez vodio najduže, čak 12 godina. U tom razdoblju Hrvatska je zaigrala na dva Svjetska prvenstva (Japan i Južna Koreja, Njemačka) te tri Europska prvenstva (Portugal, Austrija i Švicarska, Poljska i Ukrajina). Jednako tako, Hrvatska je dobila i organizaciju Europskog prvenstva u futsalu koje je 2011. održano u Splitu i Zagrebu.

Vlatka Markovića naslijedio je Davor Šuker, član “Zlatne generacije iz Francuske” i najbolji strijelac u povijesti reprezentacije. Pod Šukerovim vodstvom Vatreni su ostvarili najveći rezultat u povijesti hrvatskog nogometa osvajanjem srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine, ostvarili plasman na Svjetsko prvenstvo 2014., odnosno Europska prvenstva 2016. i 2020. godine, ali i bili domaćini Europskog prvenstva U-17 reprezentacija.

Veliku obljetnicu Savez je dočekao na čelu s predsjednikom Marijanom Kustićem, koji je prvi čovjek hrvatskog nogometa jednoglasno postao 29. srpnja prošle godine. U Kustićevom mandatu Vatreni su ostvarili plasman na Svjetsko prvenstvo u Kataru, u kojem će u studenom braniti rusko srebro.