Cibona korak do gašenja. Kako je to moguće?

Legitimna pitanja u trenutku kad nitko ne vidi izlaz iz situacije u kojoj se taj “gradski simbol”, ta “institucija” nalazi već bar desetljeće i pol, možda i puna dva. Nakon velikih devedesetih u kojima je svemoćni direktor Božo Miličević izgradio europsku Cibonu, onda i s “pajdašima” iz Hrvatske i bližeg susjedstva pokrenuo regionalnu ligu u kojoj su Vukovi predstavljali, uz u startu ljubljansku Olimpiju i nešto kasnije Partizan, nositelje kvalitete jedne od najjačih košarkaških liga u Europi...

Bilo je to prije samo 20 godina.

Međutim, istovremeno dok se Miličevićeva Cibona pozicionirala kao euroligaška i regionalna sila, u klubu je krenula strahovita borba za vlast, “vječnom” direktoru rat je objavio tada friški zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je - ispostavit će se - u sve krenuo zbog Saloona, garaže na Tuškancu, poslovnih prostora u Ciboninom prolazu... Sve ono što će nekoliko godina kasnije završiti u vlasništvu Grada, dok se Cibona zauzvrat “sanirala” na način da se odblokirao račun, “pogasio požar” i krenulo u gomilanje novih dugova, pišu Sportske novosti.

Bilo je to krajem prvog desetljeća 21. stoljeća, dakle prije samo 12 ili 13 godina.

Iako će Miličević ostati u Ciboni sve do ljeta 2009. godine, spomenuti iscrpljujući rat izgubio je dosta ranije, već tamo 2006. kad je Milan Bandić postavio svog prvog predsjednika, bio je to tada Ivo Jelušić s kojim će se pak gradonačelnik politički razići četiri godine kasnije, u međuvremenu će danak platiti i klupska legenda Andro Knego, koji je direktor Cibone bio tek desetak mjeseci, da bi gradonačenik potpunu kontrolu - tako se tada to prezentiralo - pod Tornjem preuzeo imenovanjem novih čelnih ljudi, predsjednika Ivice Lovrića i direktora Zdenka Antunovića s kojima je u tročlanu Upravu ušao i Slavko Kojić.

Bilo je to nakon sezone u kojoj je Cibona posljednji put igrala Euroligu, godinu prije no što će direktor Antunović objaviti kako je “klub spašen jer je dug s 88 sveden na 30 milijuna”. Da bi Cibona već 2014. osvajanjem ABA lige izborila nastup u Euroligi, i to nakon što se pompozno najavljena momčad s Nevenom Spahijom na klupi raspala do studenog jer klub nije mogao isplaćivati sve ono potpisano na ljeto 2013. Međutim, momčad su od Spahije preuzeli i istu pokrpali Slaven Rimac i Jurica Golemac, Vukove je poveo Dario Šarić i sve je završilo velikim slavljem u Beogradu, jedinim regionalnim naslovom i prvim međunarodnim trofejem pod Tornjem nakon Kupa Saporte 1987. Da bi nekoliko mjeseci kasnije Cibonino mjesto u Euroligi zauzela Crvena zvezda koju su Šarić i društvo eliminirali u polufinalu ABA lige. Kako? Zašto? Nikad nije objašnjeno. Ali se zato znalo da je Cibona ponovo “pred provalijom” zbog sve većeg duga.

Bilo je to prije samo osam godina.

U sljedećih pet, dok je najtrofejniji klub u Hrvata čekao na trofej - što se posljednji put prije toga dogodilo od već spomenutog Kupa Saporte ‘87. do prvog naslova prvaka Hrvatske ‘92. - Cibonu je prvo pokušao spasiti Aco Petrović, koji je 2014. “zatvorio krug” i postao predsjednik kluba u kojem je bio dugogodišnji igrač i trener. Petrović je, uz podršku Grada, pokrenuo predstečajnu nagodbu na 17 milijuna kuna nakon što je taj dug reduciran s ukupnih 40,5 milijuna.

Bilo je to prije samo šest godina.

Kako je istovremeno bio i hrvatski izbornik, Petrović se 2015. povukao s predsjedničke funkcije, no, još je godinu dana obnašao dužnost izvršnog dopredsjednika, dok nije ušao u sukob s direktorom Domagojom Čavlovićem nakon dvogodišnje uske suradnje. Aco je ostavku u Ciboni podnio nakon što je Ante Žižić usred sezone prodan u Darüšafaku, a s njim je otišao i predsjednik Ivo Markotić kojeg je zamijenio Mladen Bušić, dugogodišnji ravnatelj Kliničke bolnice Sveti Duh, dok je kao glavni operativac u klubu ostao samo Čavlović koji će otići tek u studenom prošle godine zbog usklađivanja Statuta Zakonu o sportu po kojem direktor Cibone nije smio biti na toj funkciji.

Bilo je to prije samo osam mjeseci.

Nakon Domagoja Čavlovića umjesto kojeg je Skupština kluba imenovala Maura Lukića vršiteljem dužnosti, s mjesta predsjednika, potom i iz Skupštine se povukao Tomislav Bušić na čije je mjesto došao Mario Petrović, da bi krenula “sanacija štete” i pregovori s investitorima koje će novo klupsko vodstvo najaviti početkom ožujka na pompoznoj konferenciji za novinare nakon osvajanja Kupa Krešimir Ćosić.

Bilo je to prije samo tri mjeseca.

Ostavke koje su Petrović i Lukić “kuvertirali” 23. svibnja bile su - kaže bivši direktor - “zbog ulaska u treću fazu restrukturiranja, odnosno imenovanja predstavnika investitora na operativne funkcije”, da bismo niti tri tjedna kasnije došli do toga da je “Cibona pred gašenjem i samo je Grad može spasiti”.