Zašto je Andrićeva biografija podigla toliko prašine? |
Objavljeno: 24.05.2020 / 19:41 |
Autor: SEEbiz / NOVA.rs |
BEOGRAD - Nedugo po izlasku nove biografije o Ivi Andriću, iz pera nemačkog novinara i pisca Michaela Martensa, u našoj javnosti povela se polemika oko toga je li zaista reč – kako se tvrdi na koricama - o "prvoj sveobuhvatnoj" biografiji našeg nobelovca kao i zašto o "našem Ivi" piše stranac i može li on, uopšte, da bude objektivan. |
Kada smo pitali Martensa čime “brani” tvrdnju da je reč o “prvoj sveobuhvatnoj” biografiji, odgovorio je: “Ničim. To nije moja tvrdnja nego tvrdnja marketinškog odeljenja izdavačke kuće ‘Laguna’. Tako da vas molim da to pitanje postavite njima”. U ime “Lagune” odgovorio je urednik knjige, Dejan Mihailović. Žanr biografije nije kod nas toliko razvijen i popularan koliko na Zapadu ili u Rusiji, na primer, dodaje on, i navodi konkretne primere “najznačajnijih opštih i parcijalnih” biografskih studija o našem nobelovcu koje su kod nas objavljene: Pisac i priča Žanete Đukić je obimna studija o Andrićevom opusu, njegova “stvaralačka biografija”, i stoga nije klasična biografija iako kroz njegovo delo prati i Andrićev život; – Utoliko je Martensova biografija, napisana po klasičnom obrascu životopisa znamenitih ličnosti, kao plod sedmogodišnjeg proučavanja i tačnih i inovativnih uvida u Andrićev život i karijeru, njegov poziv i njegovo delo, upravo ono što piše na koricama: “prva sveobuhvatna biografija” ovog iznad svega evropskog pisca, pritom iscrpna i pouzdana, pa možda i nije čudo što je došla iz Evrope a ne sa jugoslovenskih prostora – konstatuje Dejan Mihailović. Sa druge strane, Gorana Raičević, autorka i profesorka na Odseku za srpsku književnost pri Filozofskom fakultetu u Novom Sadu oštro je reagovala u kulturnom dodatku “Politike” od 16. maja, ocenivši da svakako nije reč ni o prvoj ni o najsveobuhvatnijoj knjizi o Andriću. “Da su poluistine gore od neistina (kako je nedavno ustvrdio Peter Handke), u to će se uveriti svaki čitalac koji je poverovao i izdavaču i autoru i kritičarima, i koji je morao biti zadivljen činjenicom da najbolje priče o nama pričaju stranci, kada u Predgovoru srpskom izdanju pročita Martensovo priznanje da je iz dve pomenute knjige o Ivi Andriću mnogo naučio”, piše prof. Raičević. Dve knjige koje pominje su upravo monografije Žanete Đukić Perišić i Dušana Glišovića. O njima piše i u nastavku: “Svako ko ume da izvede jednostavnu računsku radnju, zaključuje da je biografija o Andriću ipak bilo i ranije, te da su se dve najiscrpnije (svaka u svom domenu) pojavile upravo u godini kada je Martens i sam rešio da piše svoju. (Osim treće navedene, koja datira iz 1938. godine, biografskih studija o Ivi Andriću bilo je mnogo više.) Muharem Bazdulj, pisac, novinar i jedan od recenzenata Martensove knjige smatra da izdavač ima razloga da ovu knjigu reklamira kao najsveobuhvatniju biografiju. – Naravno, ako bismo cepidlačili, uvek možemo dovoditi u pitanje superlative koji se ne tiču potpuno egzaktnih stvari. Banalno govoreći, ko je na fudbalskom prvenstvu postigao najviše golova je vrlo jednostavno merljivo, a ko je bio najbolji igrač zahteva određenu vrstu kontekstualizacije šta se podrazumeva pod “najbolji”. U pomenutom tekstu u “Politici” Gorana Raičević sugeriše da bi srpskog čitaoca Martensova knjiga mogla privući već samom činjenicom da je neki stranac poželeo da piše o Andriću. Muharem Bazdulj ističe da su ga ovi suprotni stavovi naveli da se upita odakle takav kontrast u doživljaju knjige. – Učinilo mi se u jednom trenutku, zapravo, da je ključ nesporazuma sa ovom knjigom kod nekih ljudi to što su oni unapred, u svojoj glavi, imali neku viziju platonističkog ideala “Andrićeve biografije” pa ovu konkretnu knjigu sude po tome koliko se primakla tom njihovom idealu. Ja, međutim, na biografske knjige ne gledam tako. Čini mi se da je o svakom zanimljivom životu moguće ispisati bezbroj biografija. Mi smo, nažalost, kultura u kojoj se biografije retko pišu, ali ja uživam u biografijama na engleskom jeziku; samo u prethodnih nekoliko godina objavljene su sjajne nove biografije ljudi kao što su, recimo, filozofi Niče i Kjerkegor. Autorke u oba ova slučaja – usput, niti o Ničeu piše Nemica niti o Kjerkegoru Dankinja – uzimaju sebi mnogo više slobode, uslovno rečeno, u tretiranju biografskih činjenica svojih “likova” nego Martens to čini sa Andrićevim životom, ali ne mogu ni da zamislim da se te knjige kritikuju iz perspektive (ne)približavanja platonističkom biografskom idealu. Bilo bi odlično kad bi Martensova knjiga ponukala i druge autore, bilo domaće bilo strane, da napišu Andrićevu biografiju iz svoje perspektive. Uostalom, ne tako davno, u istoj godini su Vladimir Pištalo i Svetislav Basara napisali romaneskne proze o Andriću. I to je dokaz aktuelnosti teme – ocenjuje Bazdulj. Na pitanje da li bi Martensovu knjigu nazvao objektivnim pogledom na život i delo Ive Andrića, odgovara da ne veruje ni da bi sam Martens svoj pogled nazvao objektivnim. Martens je rekao i sledeće: ” U Srbiji, izgleda, ima pojedinaca koji smatraju da sam prestrog prema Andriću. Pretpostavljam da među njima ima i ljudi kojima nije poznata razlika između hagiografije i biografije”. Da postoji ta tendencija da bezuslovno veličamo svoje velikane i ne pravimo razliku između hagiografija i biografija, potvrđuje i Muharem Bazdulj, ali dodaje da to nije samo naša karakteristika. Generalno, ljudi imaju problem da nešto što smatraju “svojim” procenjuju realistično. Na kraju smo ga zamolili da našim čitaocima preporuči još neke biografije o Andriću. Sem već pomenutog dela Žanete Đukić Perišić i knjige Ivo Andrić, Kraljevina Jugoslavija i Treći rajh 1939–1941 Dušana Glišovića, naveo je i Angažovani Andrić 1944–1954 Ratka Pekovića i Slobodana Kljakića. Neobično su lijepe i literarno neverovatno dragocene knjige koje je o (ranom) Andriću pisao Miroslav Karaulac. S čisto književne tačne gledišta, one su, po mom sudu, nešto najljepše što je o Andriću napisano. Ipak, vremenski gledano, Karaulac se uglavnom zadržava na Andrićevom životu do početka Drugog svetskog rata. O berlinskom periodu odlično je pisao i kanadski slavista jugoslovenskog porekla Želimir Bob Jurčić. Ali, opet, naposletku, odgovarajući na ovo konkretno pitanje, verovatno bih rekao: “U požaru svetova”. Šta o ovome misle dr Žaneta Đukić Perišić, upravnica Zadužbine Ive Andrića i prof. Dušan Glišović, u ovom kontekstu najčešće pominjani autori knjiga o Andriću, nismo mogli da saznamo jer nisu bili dostupni za svoj komentar. |
|
Tagovi: Ivo Andrić, Michael Martens, Vladimir Pištalo, Svetislav Basara, Muharem Bazdulj, Gorana Raičević, Dejan Mihailović, Laguna, Žaneta Đukić, Radovan Popović |
PROČITAJ I OVO | ||
Preminula Slađana Milošević |
BEOGRAD - Avangardna umetnica i pevačica Aleksandra Slađana Milošević preminula je danas u 69. godini, potvrdila je FoNetu njena prijateljica Biljana Petrović. |
Rebel Wilson: Sascha Baron Cohen neće zaustaviti objavljivanje moje autobiografije |
ZAGREB - Rebel Wilson napisala je autobiografsku knjigu “Rebel Rising” koja će biti objavljena 2. travnja i u kojoj opisuje svoje nekonvencionalno putovanje od odrastanja u Australiji do uspjeha u Hollywoodu. |
Koja se oglasio prvi put nakon moždanog udara |
BEOGRAD - Brojne ljubitelje ex yu rocka i novog vala oduševila je audio snimka, koja je prije nekoliko dana objavljena na Instagram stranici Kontakt konferencije koja je minulog vikenda održana u Beogradu. |
Preminuo Abdulah Sidran |
SARAJEVO - Legendarni bosanskohercegovački. pjesnik, prozaik i filmski scenarist Abdulah Sidran preminuo je u 80. godini, javlja Klix.ba. |
Preminuo francuski pisac i ilustrator Laurent de Brunhoff |
PARIZ - Francuski pisac i ilustrator Laurent de Brunhoff preminuo je u petak u Sjedinjenim Državama u 98. godini, javlja francuska novinska agencija AFP. |