Jedna od nas najbolje je ostvarenje 2020. godine u kategoriji kratkog i srednjometražnog dokumentarnog filma, a „Oktavijan“ tako dolazi kao još jedno u nizu važnih priznanja filmu koji tematizira reakcije društva na otkrivanje seksualnog zlostavljanja djece.
„Ono što je zaključak mog četverogodišnjeg istraživanja i rada na ovoj temi jest da trebamo vjerovati djeci, stvarati odnos s puno povjerenja i empatije te da je potrebno napokon početi osvještavati u kojoj mjeri je problem seksualnog nasilja nad djecom prisutan u našem društvu, prihvatiti ga, pa jasno i glasno komunicirati“, istaknuo je redatelj.
Jednom od nas, Đuro Gavran je temu koja je za mnoge tema rezervirana isključivo za crnu kroniku ili fikciju, postavio u fokus javnosti i otvorio niz pitanja, među kojima je jedno od najučestalijih i ono: „Zašto djeca šute?“
Kako objašnjava psihologinja Maja Mamula, osnivačica i koordinatorica Ženske sobe, neprofitne feminističke organizacije koja se jedina u Hrvatskoj sustavno bavi seksualnim nasiljem, razloga je mnogo. Ističe kako većina ljudi smatra da je seksualno nasilje nad djecom nešto što uključuje veliku količinu fizičke sile. No, u 85 posto slučajeva počinitelj je osoba od povjerenja, koja ima moć, autoritet, koja je manipulativna i koristi različite tehnike za pridobivanje povjerenja i šutnju djeteta. Djeca šute jer, ovisno o dobi, nerijetko ne shvaćaju da se radi o seksualnom nasilju.
Također, takvi odnosi su ispočetka uobičajeni, a tek kasnije se seksualiziraju, dok kompleksnosti pridonosi i situacija u kojoj je počinitelj osoba koju vole, primjerice netko od roditelja. Dio djece preuzima krivnju i odgovornost za preživljeno nasilje te se srami ili boji povjeriti drugima jer smatra da mu nitko neće vjerovati. Osim svega navedenog, jedan od krucijalnih razloga o kojem se izuzetno malo govori jest takozvani sindrom privikavanja na sekusalno nasilje.
„Kad imamo dijete, pogotovo malo dijete, koje je probalo nekome nešto reći i nije naišlo na podršku, razumijevanje i povjerenje, jedini način da preživi nasilje svojevrsna je prilagodba. Dijete koristi sve svoje kapacitete da jednostavno podijeli svoj život na život za van – vrtić, školu, prijatelje i ostalo – i taj drugi, užasan život, u kojem se događa seksualno nasilje. Radi se o načinu djeteta koji mu omogućava da preživi“, kazala je psihologinja.
Maja Mamula dio je stručnog tima koji je sudjelovao u nacionalnoj kampanji „Jedna od nas“ nastaloj na temelju istoimenog dokumentarnog filma, a koja je pokrenuta s ciljem podizanja svijesti javnosti o problemu seksualnog nasilja nad djecom te uvođenja prevencije seksualnog nasilja u osnovne i srednje škole kao dio obveznih školskih preventivnih programa.
