U Svetvinčentu završio 21. Festival plesa i neverbalnog kazališta

Festival je ove godine zbog epidemije koronavirusa skraćen za dan i programski prilagođen okolnostima – u Hrvatsku, primjerice, zbog propisanih mjera samoizolacije, nije mogla doputovati beogradska Bitef dance kompanija, ukinuto je organizirano grupno druženje umjetnika nakon predstava, a nije održano ni tradicionalno svečano otvorenje kao ni brojni uobičajeni besplatni ulični programi.

Unatoč tome, festival je u Svetvinčenat privukao respektabilan broj plesnih profesionalaca i ljubitelja plesa, te je publika – koja je za to morala proći epidemiološke provjere tjelesne temperature i dezinfekcije ruku – svake večeri punila gledalište Kaštela Grimani, čiji je kapacitet zbog propisanih mjera sjedenja na udaljenosti od 1,5 metra bio reduciran s 250 na stotinjak.

To, po riječima selektorice Snježane Abramović Milković, ponovno pokazuje kako je riječ o renomiranoj, međunarodno prepoznatoj umjetničkoj manifestaciji koja je Svetvinčenat u 21 godinu održavanja pozicionirala na kulturnoj karti Hrvatske i Europe.

″Festival je usprkos svim problemima i činjenice da je bilo teže selektirati zbog nemogućnosti dolaska nekih grupa, zahvaljujući dobroj organizaciji, zadržao predznak internacionalnog, te je još jednom pokazao da imamo svoju stalnu publiku, profinjenu kazališnu publiku koja voli ples i koja zna da se ovdje ljeti događa nešto što se ne događa drugdje″, rekla je Abramović Milković za Hinu. Budući da je programacija festivala posvećena isključivo plesu, to pokazuje da je u 21 godinu održavanja publika već itekako razvijena, smatra.

Nadalje, kroz prostor Međunarodnog plesnog centra, koji ima edukacijsko-izvedbenu namjenu i gdje se tijekom čitave godine održavaju međunarodni rezidencijalni programi iz kojih nastaju nove predstave koje se realiziraju i predstavljaju između ostaloga i kroz Festival, Svetvinčenat se pretvorio i u vrelo novih talenata, napomenula je.

″Sve više dajemo šansu mladim ljudima koji onda kod nas ostaju i rade neke svoje kreativne procese, tako da ulazimo kao nekakvi kreativni partneri u koprodukcije s internacionalnim grupama i to vezujemo s Festivalom. Mislim da je to jako važno, da treba prezentirati neka nova imena europske koreografske scene, neke nove mlade ljude koji možda nisu još toliko etablirani, ali to nije ni nužno, jer je jednako bitno prepoznati neko novo ime″, pojasnila je Abramović Milković.

Festivalskoj su se publici ove godine predstavili umjetnici iz Francuske, Španjolske, Belgije i Hrvatske. Iako festival nije organiziran tematski, ove se godine pokazalo da prikazane predstave odlikuje tematiziranje potrebe za ljudskom solidarnošću i zajedništvom, ″odnosno, koliko nam trebaju ljudi u ovom vremenu samoizolacije i perspektivi samoće, izolacije i straha od ljudi″.

″Zajedništvo i potreba za ljudskim kontaktom i ljubavlju u svim je ovim predstavama jedna zajednička poveznica″, rekla je Abramović Milković.

Na 21. Festivalu plesa i neverbalnog kazališta, kojemu je Hina bila medijski pokrovitelj, svoja su koreografska i plesna promišljanja gubitka čvrstih oslonaca u svakodnevnoj komunikaciji i potrebe za ponovnim pronalaskom istih, od 24. do 26. srpnja u Sventvinčentu među ostalima predstavili mađarsko-belgijski duo DOPE, s predstavom "BEAT-I just wish to feel you", u kojoj plesačica Jenna Jalonen i hip hoper Jonas Garrido Verwerft ispituju granice povjerenja, prepuštanja i kreiranja novih odnosa u neprekidnoj izmjeni aktivnih i pasivnih plesnih uloga.

Publika je u Kaštelu Grimani imala priliku pogledati i poetsku francusku igru oca i sina "Des Gestes Blancs" Sylvaina i Charlija Bouilleta, gdje desetogodišnji dječak zajedno sa svojim ocem plesačem plesno rekreira priču o vječno propitujućem i kompleksnom odnosu roditelja i djeteta.

Prvi se put domaćoj publici s predstavom "Trama" predstavila i katalonska koreografkinja Roser López Espinosa, u kojoj petero plesača neprekidnim preplitanjem tijela spliće i raspliće gordijske čvorove zajedništva u kompleksnoj i fizički zahtjevnoj koreografiji u kojoj se posebno istaknula slovenska plesna umjetnica Anamaria Klajnšček. Roser López Espinosa je u Mediteranskom plesnom centru za vrijeme trajanja Festivala održala i radionicu Floorwork za profesionalne plesače.

Od domaćih umjetnika, publika Svetvinčenta mogla je vidjeti i najnoviju produkciju Zagrebačkog plesnog ansambla "Gore", dinamično i moćno koreografiranu plesnu dramu o zajedništvu u izvedbi šest plesačica, a u stankama između dvaju predstava, u gradskoj Loži vrtjeli su se plesni filmovi autorice Martine Nevistić, ″Pulsar″ i ″Apollonian″.

Posljednje večeri Festivala, premijerno je na livadi iza Kaštela Grimani izvedena predstava ″Esbat″, koreografska multimedijalna ambijentalna instalacija pulske koreografkinje Aleksandre Mišić, nadahnuta poviješću Svetvinčenta ili, lokalno, Savičente, njezinim pričama, običajima i legendama.

Plesačice Margareta Firinger, Gendis Putri Kartini i Jovana Zelenović, spajajući u plesu fragmente ispripovijedanih iskustava i sjećanja mještana Savičente i okolice, oživjele su lokaciju kao mjesto kolektivne memorije, kodirajući kroz tijela u igri plesa i svjetlosnih te zvučnih efekata dojmljiv, novi, svjetlosno-plesno-zvučni vizualni identitet zajednice.

Predstava je produkcija Zagrebačkog plesnog ansambla a nastala je u sklopu projekta ″Nevidljiva Savičenta – prevođenje tradicije u suvremenu kulturu″. Kostime je osmislila Kristina Nefat, scenografiju Ivan Lušičić, svjetlo je oblikovao Saša Fistrić, dok je za glazbu bio odgovoran Dario Marušić.

Program je u Kaštelu Grimani u nedjelju navečer zaključilo gostovanje talijansko-njemačkog autorskog dvojca Ginevre Panzetti i Enrica Ticconija koji u svojem umjetničkom istraživanju isprepliću ples, izvedbene i likovne umjetnosti. Njihova predstava ″Harleking″, spajajući pantomimu i fizički teatar, uz moćnu glazbenu pozadinu oživljava na pozornici ″demona s višestrukim identitetima″ koji tijelom podsjeća na Arlecchina iz commedije dell'arte, a čija lukavost i nezasitna glad u ovoj izuzetno dojmljivoj predstavi služe kao metafora fluidne, metamorfne stvarnosti u kojoj je sve moguće – pa čak i služenje fašizmu.

Izuzetno atmosferičnu predstavu snažne poruke i hipnotične izvedbe publika Svetvinčenta ispratila je ovacijama i aplauzom za izvođače, u zaključnom krešendu ovog festivalskog izdanja.

Fotografija: Jelena Janković