GDPR Cookie Consent by Free Privacy Policy

Retorika zastrašivanja

Retorika zastrašivanja
OSVRT
SEEbiz.eu - regionalni poslovni portal
Objavljeno: 31.10.2020 / 17:04
Autor: Vladimira Velički
ZAGREB - Danas se od djece puno očekuje dok se njihove potrebe poprilično zanemaruju.

Jesu li odrasli u njihovoj blizini suvereni i bez straha, posreduju li im sve bitne faktore salutogeneze, npr. razumljivost, smislenost i mogućnost upravljanja događajima? Ili na svim razinama nedostaje jasnoća i strategija koja obećava uspjeh?


Salutogeneza zahtijeva upravo suprotno od onoga što djeca upravo proživljavaju: dominira stah, djecu se uvjerava da su upravo oni prenositelji zaraze, udaljava ih se jedne od drugih, od baka i djedova, nedostaje im blizina, poruke koje dobivaju nisu jednoznačne i više ne znaju što je istina, a što laž. Odrasli se ne mogu dogovoriti o tome što misle i posreduju djeci. Koliko nesigurnosti. Svijet je postao mjesto u kojem je vrlo nesigurno živjeti i sve može biti opasno. Toliko opasno da bi ljudi koje djeca vole (majke, očevi, djedovi, bake) mogli umrijeti ako dobiju temperaturu, jer mediji jasno govore da umiru stariji ljudi. Što ako dijete ostane samo na svijetu? I što ako dijete dobije temperaturu, pa zarazi roditelje, djedove, bake…? Ili ako zakašlje ili kihne? Ili ako ne primijeti da ima temperaturu pa zagrli baku ili djeda?

Hoće li oni onda umrijeti? I ovo su pitanja koja nam sama djeca postavljaju.

Dakle, na djecu je prebačena odgovornost za život ili smrt ljudi s kojima su u doticaju. Jasno im se daje do znanja da štete drugima, svojim bližnjima, posebno starijima. Djeca bi trebala naučiti da u svijet i među svoje bližnje upravo ona donose veselje, smijeh, snagu, nadu i ljubav.
Trenutna svjetska istraživanja pokazuju kod djece gotovo groteskan porast poremećaja povezanih sa strahom. Uočava se porast prisilnih radnji, tikova, poremećaja prehrane, noćnog mokrenja. Neprimjerene upute o higijeni koje su posredovane sa strahom, a ne s humorom i veseljem, često dovode do odgovarajućih psihičkih opterećenja. Distanca, suprotna dječjoj potrebi za blizinom, dovodi do poremećaja međusobnih odnosa. Odvajanje od roditelja u ovom kontekstu djeci posebno teško pada. Svaki sljedeći dan koji djeca proživljavaju u ovom izvanrednom stanju, opasan je za njihovo zdravlje, slabi njihov imunitet i opterećuje našu budućnost. Zdrava psiha jača imunitet.

Trenutno se provode ili su provedene mnoge znanstvene studije vezane uz psihičko zdravlje djece i mladih u vrijeme korona krize. Spomenimo samo neke od njih, npr. znanstvenu studiju Sveučilišne klinike Hamburg – Eppendorf (Universitätsklinik Hamburg-Eppendorf) iz 2020. godine, pod vodstvom Ulrike Ravens-Sieberer (u kojoj je ispitano više od 1000 djece od 26.5. – 10.6.2020., između 11 i 17 godina, te 1500 roditelja djece između 7 i 17 godina), kao i znanstvenu studiju koju su provele četiri sveučilišne klinike (Universitätsklinik Freiburg, Heidelberg, Tübingen, Ulm) također iz 2020. godine (ispitano je 2500 djece u dobi od jedne do deset godina, kao i njihovi roditelji, ukupan broj ispitanika bio je 5000, kako bi se ustanovilo obolijevanje djece od SARS-CoV-2, odnosno prisutnost neprimijećene infekcije u vrijeme testiranja, pri čemu je ustanovljeno da djeca obolijevaju znatno rjeđe od odraslih).

Valja također navesti studiju koju je provelo trinaest profesora Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu u lipnju 2020. U istraživanju je sudjelovalo 3500 osoba dobi od 18 do 95 godina te 780 učenika od 1. razreda osnovne do 4. razreda srednje škole. Istraživanje je prigodno nazvano ‘Kako smo?’. Podaci i brošura dostupni su online, a posebno bih izdvojila dio istraživanja koje se odnosi na djecu. Djeca su svoju uznemirenost prikazivala na skali od 1 do 6. Potresu su dali ocjenu 4,45, a zabrinutost da će se zaraziti koronavirusom ocijenili su s 2,9. Ipak, brinula ih je mogućnost da se zarazi neka njima draga osoba, pa su joj dali 4,75.

Svi ovi, a i mnogi drugi i opsežniji podatci dostupni su online.

Znajući sve to, ne mogu se ne osvrnuti na netom objavljenu slikovnicu autora Ante Kolaka, Ivana Markića i Vesne Vlahov, u izdanju KO-MA, obrta za izdavanje knjiga, 2020. godine. Ista je slikovnica za rad s djecom u vrtiću i u 1. i 2. razredu osnovne škole uključena u kotizaciju dvaju skupova HPD-a, između ostalog onoga održanog 24.10.2020. pod nazivom: COVID-19 - implikacije na odgoj i obrazovanje u Republici Hrvatskoj.

Kriteriji za procjenu dobre slikovnice su: estetski (likovni i književni/ jezični), pedagoški odnosno metodički i etički odnosno moralni. Neću se osvrtati na likovnost, jer cilj ovog napisa nije analiza likovnog aspekta ovog djela, već prije svega analiza sadržaja. Osvrnut ću se i upozoriti na one dijelove koji su u trenutnoj situaciji i zbog aktualnosti teme više nego upitni. Tekst kvalitetne slikovnice morao bi biti prilagođen djetetovoj sposobnosti razumijevanja poruke koju prenosi, zanimljiv i smislen, pisan djetetu razumljivim jezikom, jezično ispravan. Slikovnica je i sredstvo odgoja.

Pedagoški principi koji odlikuju kvalitetnu slikovnicu mogu se sažeti u sljedeće natuknice: od poznatog prema nepoznatom, od jednostavnijeg prema složenijem, primjerenost dobi – stjecanje novih spoznaja, povezivanje govornog i pisanog jezika, poticanje sposobnosti uživljavanja u različite situacije, maštovitost, poticanje na stvaralaštvo, motivacija za samostalno čitanje. Etički odnosno moralni kriteriji procjene kvalitetne slikovnice odnose se na usmjeravanje prema idealima istine, dobrote i ljepote, dakle odnose se na pitanje vrijednosti, stavova te empatije.

Jezična točnost navedene slikovnice upitna je te se na nekoliko mjesta nalaze gramatičke pogreške koje su većinom nastale kako bi se zadržala ritmičnost, odnosno kako bi se stihovi rimovali. Rima je često usiljena, a često i nije uspjela. Autori nisu dječji pisci, ali ipak se okušavaju u tako složenom i zahtjevnom stvaralačkom pothvatu. Pritom ne uspijevaju izbjeći izravno didaktiziranje. Međutim, puno više brine neispunjavanje drugih kriterija, posebno druga dva. Moglo bi se reći da je ova slikovnica puno više uputa, nego što je književnost. Upućivački rimovani tekst. Radnja se ne kreće od poznatog prema nepoznatom, a nisam sigurna koji bi odgovor bio na pitanje želimo li zaista da se djeca u ovakvu radnju užive? Slikovnica ne potiče na stvaralaštvo. Pročitavši slikovnicu u cjelini možemo se zapitati – koliko smo njome djecu uplašili? Je li nam zaista potrebna takva retorika straha? I je li istina ono što djeci govorimo?

Potkrijepit ću primjerima:

Nerazmjer između ilustracije i teksta očit je u samom gotovo simpatičnom imenu Koronko te njegovom likovnom prikazu. Simpatični lik s početka slikovnice trebao bi djecu uplašiti: „Za Koronka kada čuju neki, preplaše se i strahuju jako, drugi misle da opasan nije i da mirno može spavat svatko.“ Što bi na osnovi ovih stihova dijete trebalo zaključiti? Što mu govorimo? U skladu s prije navedenim – pružamo li djeci sigurnost ili ih činimo još nesigurnijima?

„Spominju se neke čudne riječi, izolacija je vrlo česta. Moraš tada u svom domu biti, zaboravit na sva druga mjesta.“ – Zar zaista želimo da dijete „zaboravi na sva druga mjesta“? Čak da ih se ni ne sjeća?

Škole, a posebno vrtići trebali bi biti sigurna mjesta u kojima će dijete mirno ostati bez roditelja, mjesta na kojima će se osjećati zaštićeno, na kojima će željeti ostati. Ovi mu stihovi u tome sigurno neće pomoći: „Jednog dana poželi Koronko posjetiti vrtiće i škole, jer je čuo da je tamo divno, svi se grle, igraju i vole“ Rješenje koje će autori kasnije ponuditi izgleda ovako: „Saznali su da se virus širi zaraženom ako si preblizu. Razmak sad od metar i pol drži da ne budeš sljedeći u nizu.“ Dakle, svatko tko je pored djeteta, svaki njegov prijatelj mogao bi biti zaražen.
„Veseli se kad ne staviš ruku ispred usta kad te kašalj lovi…“ Ako već hoćemo o higijeni i ponašanju u vremenu pandemije – ne učimo li djecu da ne kašlju u dlan, nego u podlakticu?

„Kada nešto s prijateljem dijeliš, ljepši je i bolji svaki dan. Ne posuđuj i ne dijeli sada, oprezan si, nisi sebičan.“ – Ovakav stav potpuno je izvan svih odgojnih kriterija. Ne dijelimo samo materijalne stvari. Dijelimo lijepe riječi, pogled, osmjeh. „Ne posuđuj i ne dijeli ništa“ vrlo je opasan pedagoški koncept u svrhu i graniči s ideologijom.

„Neka ti je toplomjer pri ruci, trideset i sedam ne sm'je biti. Postane li viša, budi doma, pomoć tada trebaš zatražiti.“ – Djeca bi, dakle, morala imati toplomjer „pri ruci“. Dok se igraju? Dok su bar malo bezbrižna? Ili ne smiju biti bezbrižna? Nisu li odrasli ti koji bi morali voditi brigu o dječjem zdravlju?

S 37 je, dakle, dijete bolesno. Ozbiljno bolesno. Onako ozbiljno kako to govore stihovi na sljedećoj stranici: „Roko nam se ipak razbolio, hladno mu je, vruće, kašlje, kiše. Ne osjeća ni okus ni miris, ostaje bez daha teško diše.“ Dakle, osim što bi dijete moglo pomisliti da će mu se sve ovo dogoditi čim dobije i najmanju temperaturu, simptomi koji se ovdje navode zaista služe zastrašivanju, a ne jačanju djeteta. Ovo najčešće nisu simptomi koje će dijete doživjeti, kao što pokazuje prije navedena znanstvena studija. Koji je motiv za ovakvo generiranje straha, ostaje nejasno. Oko Roka se okupljaju liječnici, medicinske sestre, bolničari… nigdje onih koji ga vole, nigdje roditelja, nigdje, ni na ilustraciji, zagrljaja. „Epidemiolog savjet pruža: izbjegavaj gužve, masku stavi, budi strpljiv i ne boj se ništa, svi će brzo opet biti zdravi.“ – Znaju li djeca tko je epidemiolog? Kriterij djetetu razumljivog jezika ovdje je zanemaren.

No to i nije najbitnije. Bitna je uputa: Ne boj se ništa…nakon svih užasa koji su prije navedeni, a mogli bi se djetetu dogoditi. Tko se imalo bavio proučavanjem govora usmjerenog na dijete (child oriented speech), afirmativnim poukama i svime onime što čini uspješan razgovor i kvalitetnu komunikaciju s djecom, prisjetit će se da sugeriranje straha uvijek rađa strahom. Da potpuno pojednostavim. Kad kažemo nekome: Nemoj misliti na ružičastog slona – na što taj čovjek misli?

Dakle, izostale su poruke: budi hrabar, jedi zdravo, budi radostan, oporave se djeca brzo, mama i tata te vole, odgojitelj/ica brine o tebi, učitelj/ica zna što radi i čuva te, siguran si u vrtiću i u školi.

Nadam se da će ova slikovnica poslužiti svima koji su je dobili da promisle o tome treba li nam ovakva retorka zastrašivanja, te da iznađu načine na koje će djecu zaštiti prije svega od straha, nesigurnosti, tjeskobe, od netočnih podataka i uputa, načine na koje će zadovoljiti jednu od osnovnih dječjih potreba – potrebu za sigurnošću, koja je djeci zagarantirana i Konvencijom o pravima djeteta.



Tagovi: Vladimira Velički, slikovnica, Ante Kolak, Ivan Markić, koronavirus u Hrvatskoj, koronakriza, psihologija
PROČITAJ I OVO
Preminula Slađana Milošević
IN MEMORIAM
Preminula Slađana Milošević
BEOGRAD - Avangardna umetnica i pevačica Aleksandra Slađana Milošević preminula je danas u 69. godini, potvrdila je FoNetu njena prijateljica Biljana Petrović.
Rebel Wilson: Sascha Baron Cohen neće zaustaviti objavljivanje moje autobiografije
JASNA PORUKA
Rebel Wilson: Sascha Baron Cohen neće zaustaviti objavljivanje moje autobiografije
ZAGREB - Rebel Wilson napisala je autobiografsku knjigu “Rebel Rising” koja će biti objavljena 2. travnja i u kojoj opisuje svoje nekonvencionalno putovanje od odrastanja u Australiji do uspjeha u Hollywoodu.
Koja se oglasio prvi put nakon moždanog udara
ODUŠEVLJENJE
Koja se oglasio prvi put nakon moždanog udara
BEOGRAD - Brojne ljubitelje ex yu rocka i novog vala oduševila je audio snimka, koja je prije nekoliko dana objavljena na Instagram stranici Kontakt konferencije koja je minulog vikenda održana u Beogradu.
Preminuo Abdulah Sidran
IN MEMORIAM
Preminuo Abdulah Sidran
SARAJEVO - Legendarni bosanskohercegovački. pjesnik, prozaik i filmski scenarist Abdulah Sidran preminuo je u 80. godini, javlja Klix.ba.
Preminuo francuski pisac i ilustrator Laurent de Brunhoff
IN MEMORIAM
Preminuo francuski pisac i ilustrator Laurent de Brunhoff
PARIZ - Francuski pisac i ilustrator Laurent de Brunhoff preminuo je u petak u Sjedinjenim Državama u 98. godini, javlja francuska novinska agencija AFP.
@ 2020 SEEbiz. All Rights Reserved.
CLOSE