Mario Uršič rođen je 24. prosinca 1939. u Trstu. Upisao je studij geologije u Ljubljani, nakon čega prelazi na kazališnu akademiju. Tamo su ga najviše obilježili profesori Vladimir Kralj i Pino Mlakar, kao i Bojan Stupica i mladi Mile Korun. Započeo je u Slovenskom stalnom kazalištu u Trstu pod mentorstvom Jože Babiča, a 1969. krenuo je vlastitim putem s režijom uniforme burke Moč tršćanskog sunarodnjaka Jakea Štoke u kojem je nastupio i Boris Cavazza koji je dobio nagradu za najboljeg mladog glumca na Borštnikovom susretu.
Na istoj sceni 1987. godine u režiji Uršiča Cavazza je odigrao naslovnu ulogu u Cankarjevom kralju na Betajnovi, snažnoj, društveno kritičkoj, aktualnoj predstavi, za koju je redatelj dobio i nagradu Borštnikov susret i Nagradu Prešernovog fonda. Potonji je dobio von Hofmannsthalov Slehernik, postavljen 1989. godine, s kojim je proslavio Cavazza u ulozi Smrti na Borštnikovom sastanku.
U predstavi se pojavila i redateljeva životna pratilja Miranda Cahari. Prema Primorskim novinama, tetovirani cvijet američkog dramatičara Tennesseeja Williamsa, koji je postavljen na tršćansku pozornicu 1990. godine, ostao joj je u sjećanju, ali i Uršičev i Cavazzijev.
"Tekst je već izvrstan, a Mario je iz njega znao izvući ono što je moćno i istodobno vjerojatno", citiraju novine Cavazzu.
Uršič je gostovao u Sloveniji, Talijanskom kazalištu u Rijeci, alternativnim kazalištima u Trstu i Udinama, a posebno je sedamdesetih i osamdesetih obilježio današnji SNG Nova Gorica, tada Primorsko dramsko kazalište. Kao umjetnički direktor privukao je mnoge značajne umjetnike, među kojima su Zvone Šedlbauer, Mile Korun, Jože Babič i Fulvio Tomizzo.
Napisao je i radio dramu Franc i njegovu: 15 jednosatnih nastavaka nadahnuto je pričom o nonotu Tolmincu koji je u Trst došao trbuhom za kruhom.
Godine 2011. dobio je nagradu Tantadruj za životno djelo. U opravdanju je Uršičev doprinos slici slovenskog tršćanskog kazališta, gdje je režirao više od 70 predstava, ocijenjen neprocjenjivim. Kao što je napisano, Uršič je svojim radom, koji odražava iznimnu senzibilnost, kultiviranost i autorsku profinjenost, postao jedan od najcjenjenijih slovenskih kazališnih umjetnika. Posebno je zaslužan za oplemenjivanje slike kazališnog dizajna s obje strane zapadne slovenske granice.
