Smatra ga se predstavnikom Zagrebačke škole šansone. Hrvatskoj je javnosti poznat kao utemeljitelj vokalnog kvarteta 4M koji je osnovao zajedno sa školskim prijateljima 1957. godine, objavila je glazba.hr.
4M je uskoro postao najpopularnijim hrvatskim sastavom. Sastav se proslavio i po svijetu, a 1995. je godine dobio Porina za životno djelo (“izuzetni doprinos razvoju televizijske zabave”). 1969. je pjevao na Pjesmi Eurovizije, predstavljajući Jugoslaviju pjesmom “Pozdrav svijetu”.
Pjesme su mu sudjelovale na uglednim hrvatskim festivalima kao što su Melodije hrvatskog Jadrana u Splitu (“Nima Splita do Splita”, “Nono, moj dobri nono”, “Sviraj mi, sviraj”), Melodije Istre i Kvarnera, Zagrebački festival, Opatijski festival (pobjednik 1963. s pjesmom “Oprosti, volim te”) i dr. Gostom je prvog Festivala hrvatske šansone Zvonimir Golob 2009. godine.
Bio je članom je stručnog ocjenjivačkog suda Hrvatskog festivala zabavne glazbe Melodije Mostara 2001. godine te umjetničkim direktorom istog festivala nekoliko godina. Ljubitelji kajkavske popevke ga pamte po legendarnoj “Mi smo dečki kaj pijemo stoječki” s krapinskog festivala. Prepjevao je pjesmu Jacquesa Brela na hrvatski “Ne me quitte pas” (izveo ju je Ibrica Jusić) (1970.). Surađivao je s brojnim poznatim hrvatskim izvođačima.
Nakon prvog desetljeća estradne karijere okrenuo se kazalištu. Diplomirao je glazbu na Pedagoškoj akademiji te potom kazališnu režiju na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti u klasi prof. Koste Spaića, s kojim je poslije dugo godina surađivao. 1983. se je zaposlio kao operni redatelj u Operi zagrebačkog HNK. Režirao je mnoštvo predstava poznatih svjetskih opernih i dramskih autora. Hrvatska ga javnost pamti kao libretista prve hrvatske rock-opere Gubec-bega (zajedno s Karlom Metikošem i mjuzikla Crne kraljice. Piše scenarije za film i televiziju. Surađuje s HRT-om.
Bio je član Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatskog društva dramskih umjetnika te Zajednice hrvatskih umjetnika, s visokim statusom priznatog umjetnika je dobio hrvatsko odličje Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića, navodi se u njegovoj biografiji na wikipediji.
