Preminula književnica Irena Vrkljan

Na hrvatskoj je književnoj sceni bila prisutna dulje od pedeset godina, objavljivala je kao pjesnikinja, prozaistica, esejistica, radiodramatičarka, prevoditeljica.

Bila je dopisna članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Dobitnica je brojnih nagrada – nagrade Tin Ujević za najbolju knjigu poezije „U koži moje sestre“ (1983.), Nagrade Ksaver Šandor Đalski za knjigu „Svila, škare“ (1985.) - roman koji ju je i šire proslavio, Nagrade Ivan Goran Kovačić za roman „Marina ili o biografiji“, 2009. dobila je Nazora za životno djelo, 2014. Kiklopa za pjesničku zbirku „Koračam kroz sobu“.

Studirala je arheologiju i germanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, potom režiju na berlinskoj Akademiji za film i televiziju. Uređivala je televizijsku emisiju Portreti i susreti (1960–71), za nju je napisala sedamdesetak scenarija.

Objavljivati je počela u vrijeme krugovaša, piše poeziju nadrealističke tematike ("Krik je samo tišina", 1954; "Paralele", 1957; "Stvari već daleke", 1962; "Doba prijateljstva", 1963; "Soba, taj strašni vrt", 1966), u to doba sa Zvonimirom Golobom prevodi djela njemačkih autora (E. M. Remarque, Wolfgang Ott, H. W. Richter, Karl Aloys Schenzinger i dr.).

Početkom 1980-ih počela je objavljivati autobiografsku prozu, roman "Svila, škare" izašao je 1984.

Roman "Marina ili o biografiji" (1987) govori o vezama umjetnosti i života, u njemu donosi biografije triju žena – Marine Cvetajeve, same pripovjedačice i njezine prijateljice Dore.

Dugi niz godina sa suprugom Bennom Meyerom – Wehlackom živjela je između Berlina i Zagreba. Rođena je u Beogradu 1930. godine. U Berlin je odselila 1966., u Zagreb se zauvijek vratila 2014.

Fotografija: Ivan Posavec