U predstavi igraju Ljubomir Kerekeš, Ljiljana Bogojević, Elizabeta Brodić, Marinko Leš i Robert Španić.
“Balkanski špijun”, kultni je naslov čiji su citati postali dio opće kulture i ušli u usmenu predaju kao suvenir iz vremena, sustava vrijednosti i života ljudi od kojeg se udaljavamo posljednjih četrdesetak godina ili bar tako vjerujemo. No motivi i uvidi koje uz humor ovaj tekst sadrži, poput bumeranga nam se vraćaju iz ove naše stvarnosti u kojoj često nismo previše sigurni gdje završava fikcija, a počinje stvarnost, i obrnuto, čineći ga i danas aktualnim. I danas nam on otvara kao kazalište koje drži ogledalo vremenu, no sada u uvjetima vremena opće slobode, u kojoj jedna replika više nije dovoljna za zabranu. Štošta danas sliči na neku novu adaptaciju ovog kultnog dramskog teksta Dušana Kovačevića, u sadašnjosti svijeta koji se njiše između teoretičara zavjere i onih koji sve shvaćaju doslovno, jer tako je najlakše.
“Mali” čovjek iz opusa Dušana Kovačevića ostao je na brisanom prostoru nezaštićenosti od nesreće, jer njemu je namijenjen ne onaj san o boljem životu, nego besmisao kapitalizma, prepušten njegovoj goloj (pri)sili i manje vidljivom sustavu, u pohodu na njegovo dostojanstvo i putevima suludog stremljenja moći, uspjehu, slavi. I opet nam se apsurd, gorka ironija i groteska prosudbi vraćaju iz stvarnosti koja postoji u našim glavama, i neosviještenosti. U uvjetima opće nesigurnosti i proizvodnje kriza na koje odgovaramo agresivnom paranojom, našim iščašenostima u odnosu spram drugih i uzimanjem prava da etiketiramo drugoga i odlučujemo o njemu.
Čvoroviću je odavno bilo jasno da se u ovom svijetu zavjera i skrivenih namjera ništa ne događa slučajno, a duh Ilije Čvorovića ne samo da nije incident ili relikt prošlosti, nego još dovoljno živi među nama i po istoj matrici interpretira nekog novog Stranca i društveno ekonomsku stvarnost koja ga okružuje, provodeći teror koji se provodi nad neistomišljenicima i onima koji se nalaze s druge strane.
Teror i nasilje iznimno je bitna tema u Kovačevićevom tekstu. Kao i u realitetu koji okružuje čovjeka danas, jednako kao nasilje u društvu ili u obitelji. U Balkanskom špijunu vidljiv je autorov uzorak terora države nad jednim čovjekom koji se kapilarno širi na teror čovjeka nad obitelji, stupnjuje se i konačno transformira lik Čvorovićeve žene Danice. Obuzet paranojom kojom svijet percipira kao sistemsku zavjeru protiv svoje pozicije i sustava vrijednosti koje zastupa, Čvorović istovremeno stvara svoj mali, dobro organizirani totalitarni poredak, čijom se kolateralnom žrtvom iskazuje Danica. Nasuprot tome, Ilija Čvorović fiksan je kao lik, i to do te mjere da osjećamo kao da naprosto sam njegov karakter ispisuje dramu. Ispisuje priču koja je u biti jednostavnog zapleta, ali njegov karakter kompleksan je, nipošto pojednostavljen. Amalgam komičnog i dramskog, odraz je prirode našeg, ljudskog života.
I, za dramski opus Dušana Kovačevića, karakterističan svjetonazor kojim pristupa svijetu. Nasuprot ozbiljnoj ljudskoj sudbini Ilije Čvorovića i njenom dramskom potencijalu, Kovačević suprostavlja humor. Čvorovićev lik komičan je u svojoj tragičnosti i tragičan kad je najviše komičan. Taj odmak od njegove dramske sudbine kroz humor, osjećamo i kao neki univerzalni obrambeni mehanizam od sudbine. Humor i smijeh kao instanca posljednje ljudske obrane od svakog zla svijeta koje nas može zadesiti.
Dušan Kovačević
BALKANSKI ŠPIJUN
Redatelj: Vanja Jovanović
Scenograf: Matej Kniewald
Kostimograf: Mario Tomašević
Autor glazbe: Šimun Matišić
Oblikovanje svjetla: Tomislav Maglečić
Jezična savjetnica: Gordana Gadžić
Premijera 11. listopada 2024.
Reprize: 12.10., 14.10., 15.10.