Ovogodišnji festival u Puli mogao bi biti jedan od najboljih

Niz okolnosti vezanih za epidemiju bitno je okljaštrio glavni pulski dugometražni program. Poneka snimanja su odgođena, dio filmova zbog festivalske stanke nije još imao svjetsku premijeru, pa je sve to za posljedicu imalo da će u ovogodišnjem glavnom pulskom programu igrati samo šest naslova: najmanji broj još od devedesetih. Još manje sreće ovogodišnja Pula ima s premijerama, piše Jutarnji list.

Hvalospjevi

Dio filmova koji su izvorno trebali u areni biti prikazan premijerno tijekom odgode je igrao na ljetnim festivalima u Hrvatskoj i u Sarajevu, pa tako ovogodišnja Pula ima samo jednu pravu premijeru: to je “Ribanje i ribarsko prigovaranje”, ekranizacija renesansnog spjeva Petra Hektorovića u režiji zagrebačkog ilustratora i prvi put redatelja Milana Trenca. Ali, iako je glavni pulski program malobrojan i bez premijera, ne čini se da će biti loš, a paradoks je da bi po broju naslova koji pretendiraju za nagrade mogao biti jedan od jačih posljednjih godina.

U programu su, naime, čak tri filma koji su tijekom ovog ljeta dočekani s hvalospjevima kritike i živom reakcijom publike. To su “Mare” Andree Štake koji u Pulu stiže sa sarajevskom nagradom, “Mater” Jure Pavlovića te “Tereza 37” Danila Šerbedžije. Dodatna je neobičnost što su ta tri filma i jako slična. Sva su tri snimljena na dalmatinskim lokacijama (Konavle, dolina Neretve i Split).

Sva tri su ženske priče koje počivaju na snažnim glavnim junakinjama (Marija Škaričić, Darija Lorenci Flatz i Lana Barić). Sva tri su priče o sredovječnim, jakim ženama koje se nose s patrijarhalnim društvom, a dva od tri filma imaju i zajednički glavni motiv: preljubu. Očito, 2020. je u našem filmu godina južnjačkog feminizma.

Konkurencija hrvatskog filma je, ukratko, malena, ali dobrih filmova ima, pa će žiri imati dosta muka odabrati pobjednika. Stvari stoje drukčije u konkurenciji manjinskih koprodukcija. Konkurencija filmova u kojima je hrvatski udio manjinski ove je godine prilično brojna - deset naslova, a bilo bi i jedanaest da “Mare” nije preseljena u glavni program.

Od tih deset filmova četiri su slovenska, a ostali stižu iz Srbije, Belgije, Crne Gore, BiH i Kosova. Iako je ponuda brojna, u manjinskom je programu malo filmova koji su imali makar kakav odjek. Među njima je svakako na prvom mjestu srpski “Otac” Srdana Golubovića u kojem glavnu ulogu glumi Goran Bogdan. Ipak, ambicioznije filmofila treba upozoriti i na film “Agina kuća” kosovske debitantice Lendite Zeqiraj. Riječ je o filmu koji je lani premijerno igrao u Karlovim Varyma uz izvrsne kritike. Suptilan i meditativan, film Zeqirajeve zbiva se u krugu žena koje žive u zabačenom izoliranom selu.

Dokumentarci

Festivalska direkcija ove se godine odlučila znatan dio noćnih projekcija u areni posvetiti dokumentarcima. Puno je prigovora bilo što među njima nije sigurno najpulskiji film ovogodišnje produkcije - rock-dokumentarac “Tusta” Andreja Korovljeva - no, čini se da je programer Pule Zlatko Vidačković odlučio kazniti ekipu filma koja je “Tustu” prethodno, ove zime, prikazala u Puli. Ako nema “Tuste”, tu je ipak jedan dokumentarac na intrigantnu pulsku temu. Riječ je o “Berge Istri” Dražena Majića i Zorana Angeleskog.

Taj se dokumentarac bavi izgradnjom i misterioznim potonućem najvećeg tankera koji je ikad izgrađen u pulskom Uljaniku, orijaša kojeg je 1972. porinula Titova supruga, a 1976. je potonuo u nikad razjašnjenim okolnostima. Dokumentarac - koji zatvara festival - prema najavama donosi moguće razjašnjenje misterija tog broda.

FILMOVI

MARE (Andrea Štaka)

Film švicarske redateljice dubrovačkih korijena zapravo je manjinska koprodukcija, pa u “redovnim” pulskim godinama vjerojatno ne bi ni igrao u glavnom programu. No, za kršenje pravila ima argumenata, jer je film hrvatski i po ambijentu (Konavle), i jeziku, i glumcima.

Film Andree Štake priča je o konavoskoj majci i supruzi (Škaričić) koja se iz dosade upusti u preljubu s poljskim bauštelcem. Film je premijerno igrao u Berlinu, stiže iz Sarajeva s glumačkom nagradom Mariji Škaričić, pa ako bi se po inozemnom odjeku ravnalo, bio bi i prvi favorit Pule.

GLAS (Ognjen Sviličić)

Sviličić je možda i najpoznatiji od režisera koji ove godine imaju film u pulskoj konkurenciji. No, njegov “Glas” premijerno je prikazan ove zime i prošao prilično neopaženo.

Film je svjetsku premijeru imao u Pusanu, kroz distribuciju je prošao s malo odjeka, a kritike su bile mlake, tako da se “Glas” ne doima kao favorit. Sviličićev film priča je o dalmatinskom tinejdžeru koji se pobuni protiv školskih autoriteta kad ga majka koja radi na kruzeru strpa protiv volje u katolički internat.

IDEŠ? IDEM! (Ljubo Zdjelarević)

“Ideš? Idem!” produkcijski je pokušaj da se u formatu kino filma pokuša eksploatirati popularnost najslavnijih eks-jugoslavenskih influencera, uključujući i najpoznatijeg - Baka Prase. Glavni je smisao filma bio da bude kino hit - no, to se baš i nije dogodilo: očito publika kina i YouTubea nije ista. U Puli je film - realno - samo da popuni broj.

MATER (Jure Pavlović)

Od redatelja iz Ploča puno se očekivalo nakon što je kratkim filmom “Piknik” osvojio europskog Oscara - nagradu EFA. “Mater” je njegov igrani debi i prvi film nakon “Piknika”. Ambijentiran u Neretvu, bavi se sredovječnom ženom (Darija Lorenci) koja se vraća u zavičaj skrbiti o umirućoj materi (Neva Rošić).

Dijelom zbog krivih procjena u festivalskoj strategiji, dijelom zbog virusa, film nije imao inozemni festivalski život kakav se od dobitnika nagrade EFA očekivao. No, nakon hrvatske premijere filma u Splitu kritike su bile dobre, a i reakcija publike, tako da se “Mater” može nadati nagradama, pogotovo glumačkima.

RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE (Milan Trenc)

Filmski prvijenac poznatog ilustratora Milana Trenca jedina je prava dugometražna domaća premijera ovogodišnje Pule. Riječ je o razmjerno vjernoj ekranizaciji slavnog renesansnog spjeva Petra Hektorovića iz 1556., a u radnju “Ribanja” Trenc je upleo i epizode koje rasvjetljuju Hektorovićevu osobnu povijest.

Film je snimljen na autentičnom starogrojskom hvarskom dijalektu, starog pjesnika glumi Rade Šerbedžija, a njegove ribarske sudruge Leon Lučev i Bojan Brajčić.

TEREZA 37 (Danilo Šerbedžija)

Nastao prema scenariju glumice Lane Barić koja igra i naslovnu ulogu, “Tereza 37” je film o supruzi splitskog pomorca koja nakon niza spontanih pobačaja pokušava zatrudnjeti tako da zavede neznanca. Film je dugo čekao svjetsku premijeru, dobivao je redom “košarice” velikih festivala uključujući Sarajevo.

Kad je ekipa na koncu odlučila film pustiti na ljetnu pretpremijernu turneju pred domaću publiku, film je priskrbio i vrlo dobre kritike i lijep odjek publike. Pulski festival ima dugu povijest “zaljubljivanja” u filmove iznenađenja, a “Tereza 37” se čini kao upravo jedan takav.