Margaret Atwood napisala nastavak Sluškinjine priče

“Sluškinjina priča” Margaret Atwood priča o diktaturi skupine vjerskih fanatika na tlu SAD-a negdje u bliskoj budućnosti. Stopa nataliteta je jako pala, Gilead stavlja pod punu kontrolu seks i rađanje. Potpuno je kontroliran život žena: nije im dozvoljeno niti čitati.

“Sluškinjina priča” kod nas je prvi put objavljena 1988., tri godine nakon prvog izdanja, s oznakom znanstvene fantastike i predgovorom Slavenke Drakulić. Zahvaljujući TV seriji, svijet je 2017. eksplodirao u crveno-bijeloj boji kostima Sluškinja. Sa serijom “The Handmaid’s Tale” djelo kanadske spisateljice Margaret Atwood dobilo je novi život pa se roman o totalitarnoj teokraciji utemeljenoj na podčinjavanju žena samo na engleskom govornom području prodao u osam milijuna primjeraka.

Sluškinjinu priču danas više ne čitamo u eskapističkom ključu science fictiona, nego kao upozorenje što nas čeka možda već iza ugla. Ili je već tu, samo to odbijamo vidjeti. Roman iz 1985. postao je zapanjujuće aktualan zahvaljujući usponu ultrakonzervativne desnice koja u Hrvatskoj kao i u Kanadi i SAD-u traži zabranu pobačaja, posebno s pobjedom osvjedočenog mrzitelja žena Donalda Trumpa. O da, Trump voli žene, lijepe i podložne, šutljive i poslušne. Koje znaju svoje mjesto, poput Melanije i tužnih junakinja “Sluškinjine priče”.

Trump je dobio milijune glasova iako se već znalo za čuveni “Grab ‘em by the pussy”. U vrijeme kampanje u listopadu 2016. Washington post objavio je članak sa snimkom na kojoj Trump voditelju Billyju Bushu priča kako je htio zavesti udatu ženu, i krenuo je ljubiti. “Ne čekam. Kad si zvijezda, one ti to dopuštaju. Možeš napraviti bilo što...uhvatiti ih za onu stvar. Možeš bilo što”.

Da, može. Izabrali su ga za predsjednika, došao je na čelo zemlje koja se smatrala liderom slobodnog svijeta. I želi drugi mandat, pa šalje vojsku na one koji demonstriraju protiv rasizma i prekomjerne policijske brutalnosti.

Sve se perfektno poklopilo, mučna priča o ženama koje su porobljene kako bi rađale, čistile i kuhale, Gilead i Hod za život, organiziran po uzoru na američki.

Margaret Atwood napisala je nastavak “Sluškinjine priče”, koji se ovih dana pojavio u našim knjižarama. Novi roman slavne kanadske spisateljice odvija se 15 godina kasnije. “Svjedočanstva” (Testaments) nastavak su Sluškinjine priče, ali napisan iz vizure Tetki, čuvarica poretka, i dviju mladih djevojaka koje odrastaju s dvije strane granice. Atwood kaže da je napisala “Svjedočanstva” inspirirana pitanjima čitatelja koje su zanimali detalji o tome kako funkcionira Gilead, ali i stvarnošću današnjeg svijeta.

S nesigurnošću koju nam je donijela pandemija, fikcija Margaret Atwood još je uzbudljivija. “Svjedočanstva” su napisana poput uputstva za pobunu protiv diktature. Roman teče kroz odvojene ispovijesti tri lika: tetke Lydije, jedne od stupova Gileada, i dvije djevojke, koje su dovoljno mlade da se ne sjećaju nastanka Gileada.

Pametno, a pitko i uzbudljivo napisala je Margaret Atwood “Svjedočanstva”. Opisuje tu kako je Gilead uopće moguć, kako se održava. I daje nam nadu da se i tom mraku može suprotstaviti.

Čim je roman objavljen, dobio je uglednu Bookerovu nagradu, vrlo brzo osvojivši čitatelje. Sa 50.000 glasova “Svjedočanstva” su osvojila titulu najboljeg fikcijskog djela 2019. u izboru internetske platforme Goodreads. Jedna od najvažnijih knjiga trenutka, izlazi sada i kod nas u prijevodu Ane Josić i izdanju Lumena.