Jednostavno, Leiner piše onako kako svira bubnjeve – strasno, razigrano, ritmično, ali ponekad i provokativno neritmički, izazovno…
Nedvojbeno, »Sve bio je ritam« sjećanja su i priče hrvatskog bubnjarskog rock veterana, »knjiga autobiografskih zapisa koji sadrže dosad neispričane priče o velikanima domaćeg rocka«, kako tvrdi tekst na poleđini, ali istodobno i knjiga koja predstavlja sliku Borisa Leinera kakav je bio i kakav je sad, tamo od ranog djetinjstva i tinejdžerskih godina u Čakovcu, pa preko svjetala svjetskih velegrada, do današnjice kad mu je, i to već duže vrijeme, uz glazbu bitno i kiparstvo.
Knjigu je Leiner podijelio na osam dijelova, a otvara je poglavlje »Životinje« kroz koje se on kroz šest kratkih priča prisjeća nekih tijekom njegova života bitnih mu životinja, piše Novi list.
Naravno, takav početak mnoge iznenađuje jer – logično – od već za života legendarnog bubnjara većina ipak očekuje početak s pričama o bogatoj karijeri.
No, budući da Leiner po cijelom svom životu spada u skupinu onih koji su »totalno drukčiji od drugih« (kako glasi naslov jedne od najčuvenijih pjesama s njegovim bubnjarskim potpisom), takav je početak za njega normalan, a uz to još jednom ukazuje čitatelju da neće imati posla s nečim što je predvidljivo i dosadno.
Naravno, neće Leiner pobjeći od zadatka, pa već druga cjelina nudi ono što najveći dio onih koji će za ovom knjigom posegnuti očekuju – priču o Azri. Kroz jedanaest kratkih štorija Leiner nudi neke od dogodovština koje su pratile njegov rad u tom sjajnom sastavu. Tako ćemo, primjerice, saznati puno toga o njegovom odnosu prema Štuliću, nizu zanimljivih zbivanja iza pozornice, erotskim avanturama u doba najveće slave, ali i nepoznate pojedinosti poput prvog nastupa grupe koji se dogodio u Ljubljani i to s pjevačem čije ime (Srđan Jug) vjerojatno nije poznato ni najvjernijim fanovima grupe.
U preostalim ćemo poglavljima saznati i pojedinosti o radu njega i Štulića u Nizozemskoj gdje su spremali neuspješan album za svjetsko tržište na engleskom jeziku, slijedi potom vrlo kvalitetan dio o radu u grupi Vještice pri čemu je, u odnosu na rad s Azrom, puno uočljivija kreativna strana Leinera.
Dotaknut će se autor i svojih iskustava rada u drugim brojnim sastavima u Hrvatskoj i izvan nje, života u nekim velegradovima, ispričati niz duhovitih epizoda vezanih uz neke od ličnosti s hrvatske rock scene (Darko Rundek, Trooly, Josipa Lisac…), odnosno iz života ljudi koji su njemu u određenim razdobljima života bili važni, a knjigu će kraju privesti cjelinom »Crtice« u kojoj kroz petnaest kratkih anegdota iskazuje svoju duhovitost, uočljivu inače i u svim drugim dijelovima ove knjige.