Karla Matušan: Vjerujem u ljubav (VIDEO)

Bila sam članica školskog zbora, dječjeg crkvenog zbora te zbora „Refuli“, Folklornog društva „Rapski tanac“, a sudjelovala sam i na dječjem festivalu „Raspjevani Rab“, za kojeg zaista smatram da bi trebalo ponovno pokrenuti.

- Glazba i pjevanje okružuju me otkako znam za sebe, a dolazim i iz takve obitelji gdje ni jedno okupljanje ne prolazi bez pjesme. Prvi nastupi sežu u moje osnovnoškolske dane i razne dječje priredbe. Tada se dogodila i škola stvaralaštva Novigradsko proljeće. Mjesto gdje dječji snovi postaju stvarnost i ako si samo jednom bio dio te priče, a ja sam imala tu čast da ju pohađam tri godine, zaista zauvijek ostaješ dijete. Tada sam prvi put vidjela da mogu i da je moguće", kazala nam je Karla.

Od zbora i folklora do srednje glazbene škole i satova pjevanja…

- Bila sam članica školskog zbora, dječjeg crkvenog zbora te zbora „Refuli“, Folklornog društva „Rapski tanac“, a sudjelovala sam i na dječjem festivalu „Raspjevani Rab“, za kojeg zaista smatram da bi trebalo ponovno pokrenuti. Srednju školu upisala sam u Rijeci, gdje sam stekla zvanje upravnog referenta. Paralelno sam pohađala i Glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova u Rijeci gdje sam završila dva pripremna razreda, smjer pjevanje. Pjevanju me učila pofesorica Ariana Bossi, kod koje po završetku glazbene nastavljam pohađati privatne satove pjevanja te surađujemo i danas.

Iskustvo pjevanja u Djevojačkom zboru Josip Kaplan?

- U Rijeci sam se ponovno susrela s profesoricom Doris Kovačić koja je vodila radionicu pjevanja na Novigradskom proljeću, no ovoga puta kao članica njezinog Djevojačkog pjevačkog zbora mladih Josip Kaplan. U zboru sam pjevala četiri godine sve do mature i svakako se jednom namjeravam vratiti. Za to vrijeme pjevala sam i u mješovitom zboru glazbene škole te glazbenoj skupini u učeničkom domu u kojem sam stanovala. Tada se paralelno u sklopu svih aktivnosti nižu razna putovanja i zborski nastupi, ali i solistički nastupi, od kojih mi je zasigurno najdraži upravo onaj u Veroni kada sam s mandolinističkim sastavom u crkvi izvela pjesmu "Zelena livada" iz mjuzikla "Jalta".

Bez glazbe kao hrane za dušu nije se moglo ni u studentskim danima?

- Početkom sam studenskih dana sve to počela ostavljati po strani u uvjerenju kako će pjevanje ostati samo hobi, nešto što ću raditi u slobodno vrijeme, a da nisam razmišljala što ono za mene zaista jest. Putovanja koja toliko volim, nova prijateljstva, poučna iskustva, ali najviše hrana za dušu i spokoj na kraju dana.

Gotovo da sam odlučila kako je to kraj između glazbe i mene, pojavi se čovjek koji se sjeća još one malene djevojčice od koje je i mikrofon bio veći te danog obećanja da će joj jednom napisati pjesmu. Pojavio se gospodin Krešimir Butković...

- Dolaskom ove situacije s pandemijom zaista sve staje i prestaju satovi pjevanja kod profesorice. Nekako ipak svaki put kada se udaljim od glazbe i pjevanja ona dođe k meni. Tako je bilo i ovoga puta. Gotovo da sam odlučila kako je to kraj između glazbe i mene, pojavi se čovjek koji se sjeća još one malene djevojčice od koje je i mikrofon bio veći te danog obećanja da će joj jednom napisati pjesmu. Pojavio se gospodin Krešimir Butković s vrlo jednostavnom idejom da mi doista i napiše pjesmu. Zahvaljujući njemu, sve se odvijalo vrlo spontano i lako.

Tekst za pjesmu pisao je Krešimir Butković, glazbu Marko Tomasović, a aranžman Aleksandar Valenčić. Sve od reda izuzetno uspješni ljudi i poznavaoci svoje profesije. Spot je u cijelosti sniman na Rabu. Grad čije stoljetne ulice odišu ljubavlju i svaki kamen čuva priče mnogih zaljubljenih idealan je za snimanje spota za pjesmu ljubavne tematike. Za savršene kadrove zaslužan je Ivo Šubić, a priču za ovu pjesmu upotpunili su Maja Jusić i Franko Gvačić kao zaljubljeni par. Spot smo snimali cijeli jedan dan, no kada pored sebe imaš sjajne ljude poput ovih sve ide kao od šale, kao da nitko od nas nije prvi puta stao pred kameru.

- Za mene ova pjesma dotiče one najdublje skrivene osjećaje te ih kao valove odvlači na površinu. Osmijeh i topao pogled samo su jedan mali vidljivi rezultat tih neizrečenih emocija. Osjećaj koji se poput šala nježnosti i topline stvori kada pomislite na voljenu osobu. Onome što postoji i onda kada nije sve najsjajnije. Nisam htjela otpjevati još jednu pjesmu u kojoj sam kao žena razočarana u ljubav i sve oko sebe, jer ja vjerujem u ljubav, poručuje za kraj Karla Matušan.

Rab danas