Francuska kina na rubu opstanka

„Naravno da ne izgleda kao novorođenče“, kaže Jeanne Granveaud nakon što je snimila scenu s umjetnom bebom. U vrijeme pandemije se i filmska branša mora služiti neobičnim rješenjima. Pravo novorođenče bi duže bilo na sceni u obiteljskoj seriji koju Granveaud snima za privatnu TV-postaju TF1.

Problem s bebom je među manjima koje mora riješiti ova producentica, slično kao i činjenica da pri temperaturama od 40 stupnjeva mora snimati zimske scene. Umjetna beba je stajala nekoliko desetaka tisuća eura, ali u usporedbi s drugim financijskim problemima, to je sitnica.

„Kad je predsjednik Macron u ožujku objavio zabranu izlaska, to je za nas bila katastrofa“, sjeća se Granveaud.

Njezin tim je u to vrijeme snimao na dva odvojena mjesta: u Parizu i u La Rochelleu na obali Atlantika. Od danas do sutra morali su pakirati kovčege. Ipak, s obzirom da su zabranu izrekle vlasti, osiguranje je snosilo troškove. Ali, neće tako biti ubuduće. „U novim ugovorima je isključen covid-19, kao i svinjska gripa i druga virusna oboljenja.“

Od sredine lipnja se ponovo snima, po strožim pravilima. Svi osim glumaca moraju nositi maske, povjerenik za koronu i jedna medicinska sestra brinu se oko držanja rastojanja, osoblje se redovito podvrgava testovima na koronavirus.

„Neki glumci su na početku htjeli igrati samo uz držanje rastojanja“, kaže Jeanne Granveaud. Ali to nije bilo moguće u obiteljskoj seriji koja se odvija na malom prostoru i u kojoj je važna intimnost. Zato su svi koji sudjeluju u snimanju sklopili „pakt povjerenja“. Jedni za vrijeme cijelog snimanja ostaju sami u hotelu, drugi dolaze s djecom i za vrijeme snimanja djeca ne mogu ići u školu. Želi se što je moguće više smanjiti kontakte.

Ekipa se ipak nije htjela odreći svih navika.

„Iz Nizozemske znamo da neki na snimanje dolaze sa svojim sendvičima. To kod nas nije moguće. Predjelo, glavno jelo, desert. To mora biti.“
Zato je napravljena veća kantina da se mogu poštivati pravila rastojanja.

Za produkcijsku tvrtku je to dodatno opterećenje, ali Granveaud je sretna da uopće može nastaviti snimanje. „Što se tiče idućih mjeseci optimistična sam, jer televizija stalno treba nove nastavke, iako mora štedjeti zbog izostanka reklama. Kod kina je stanje ipak drukčije.“

Od 22. lipnja u Francuskoj ponovo rade kina. Ali, broj posjetitelja je malen. Mnogi izbjegavaju zatvorene prostore i radije idu na more.

Mnogi strahuju za opstanak kina. Još nikad, čak ni za vrijeme svjetskih ratova, kina nisu bila zatvorena 99 dana zaredom. Gubici su već premašili 400 milijuna eura, procjenjuje nacionalni savez kinematografa.

Nicolas Naegelen je oprezno optimističan. On je šef jednog poduzeća u Parizu koje se bavi postprodukcijom filmova. Kad su materijali snimljeni na scenu stupa Polyson koji sliku i ton priprema za emitiranje ili prikazivanje u kinima. Njegovih 15 stalno zaposlenih i 30 slobodnih suradnika bili su bez posla do sredine svibnja. Ali od tada njegovo poduzeće ponovo radi. Trenutno obrađuju filmove koji su snimljeni još prije izbijanja pandemije.

Zaposlenici u toj branši su još u dobrom položaju, mnogi žive od subvencija za skraćeno radno vrijeme. Ali, država neće moći popuniti sve rupe. Bit će važno kako će se puniti blagajna CNC-a (Centre national du cinéma). Blagajnu fonda pune pristojbe od televizijskih postaja, koje sad imaju manje reklama. Uz to CNC dobiva 10,72 posto od cijene kino-ulaznica.

U normalnim uvjetima u Francuskoj se godišnje proda oko 200 milijuna ulaznica za kina, što CNC-u donese puno novca, kojim se mogu potaknuti nove produkcije. Francuska je nakon SAD-a i Indije treći najveći proizvođač filmova, s oko 250 produkcija godišnje. Predsjednik nacionalnog saveza kinematografa Richard Patry kaže da su kina zbog propisa o rastojanju mogla imati maksimalnu popunjenost od 50 do 80 posto, a troškovi su bili isti. Zato on strahuje da će brojna kina propasti.

A gubitnici će vjerojatno biti i mladi djelatnici, glumice i glumci koji još nisu etablirani, kao i mladi tehničari. Producentica Jeanne Granveaud ipak ne gubi nadu. „U povijesti je uvijek bilo tako: kad ljudi nemaju novca, kad si više ne mogu priuštiti odlazak na godišnji odmor, onda s djecom idu u kino."