Dekanica o seksualnom skandalu na Akademiji: Šokirali su me opisi djela

“U ponedjeljak planiramo skupiti sve pristigle prijave, i one potpisane i one anonimne, i pokrenuti procedure. Komentirat ćemo ih s kolegama iz Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i onda unutar Akademije, gdje je moguće i gdje treba, pokrenuti disciplinske postupke, a kompletne materijale ćemo dostaviti i Državnom odvjetništvu”, rekla je Perković Hini.

Ona se u petak sastala s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova Višnjom Ljubičić, koja ju je uputila u pravne procedure vezane uz kazneni progon spolnih i seksualnih zlostavljača, zaposlenika Akademije a nakon što je, potaknuta svjedočanstvima o spolnom uznemiravanju i seksualnom zlostavljanju objavljenih na Facebook stranici grupe “Nisam tražila” osnovala posebnu radnu skupinu koja se bavi prikupljanjem podataka o slučajevima zlostavljanja i uznemiravanja na ADU.

Radna skupina, koju osim dekanice Perković čine i prodekan za nastavu Zvonimir Jurić, te docentice Hana Jušić i Jasna Žmak i Martina Marasović kao predstavnica Studentskog zbora ADU, zaprimila je, do četvrtka 21. siječnja, ukupno 20 prijava, od čega 13 anonimnih.

Neke se prijave odnose na više osoba. Također, neke od prijava upozoravaju na ukorijenjenost seksističkih i mizoginih metoda rada na različitim odsjecima Akademije, kao i u kasnijem profesionalnom životu akterica kulturne scene.

U stvarnosti je riječ o puno težim djelima od zamislivog

Šest se prijava odnosi na ukupno četiri profesora koji se i dalje nalaze u radnom odnosu s Akademijom, dok se ostale prijave odnose na tri umirovljena, jednog pokojnog profesora te jednog bivšeg vanjskog suradnika Akademije.

Dok o imenima impliciranih profesora ne smije javno govoriti, Perković ističe kako ju je ono što im se stavlja na teret šokiralo i emotivno potreslo.

“Šokirali su me opisi djela. Pretpostavljate da se u takvoj stvari radi o nekoj vrsti uznemiravanja, folklora kojega se mi u Hrvatskoj tako teško rješavamo; znate da ima nekih situacija. Ali neke stvari koje sam pročitala… Dakle, nije mi padalo na pamet da to tako izgleda. Baš su me emotivno potresle”, kazala je dekanica.

Po njezinim riječima, među optužbama “sasvim sigurno ima nekih koje će se klasificirati kao teža djela”, iako za sada ne može točno reći “niti koliko, niti koja”.

O svemu je u petak izvijestila pravobraniteljicu Ljubičić, te je dogovoreno da ADU nastavi prikupljati prijave – proces neće stati, već će to od sada biti praksa – a da najkasnije do utorka, 26. siječnja, Uredu za ravnopravnost spolova preda svu dosad pristiglu dokumentaciju koja je, kako je naglasila “opsežna i osjetljiva”.

Ljubičić će ih uputiti oko svakog slučaja i, budući da se ne radi uvijek o istome djelu, pomoći da ih se klasificira. Sve će prijave potom uputiti DORH-u, a ADU će paralelno pokrenuti svoje interne procedure definirane Pravilnikom o radu.

Međutim, kad je riječ o umirovljenim profesorima ili bivšem vanjskom suradniku, Perković upozorava kako ADU nema nikakve mehanizme osim prijave DORH-u, a kad je riječ o anonimnim prijavama, moglo bi se dogoditi da se zločinci ne privedu k pravdi.

“Nažalost, one prijave iza kojih ne stoje imena i prezimena – dakle, koje su anonimne – bit će jako teško na bilo koji način sankcionirati, odnosno, procesuirati “, naglasila je.

Pozvala je anonimne prijaviteljice da se, ukoliko procjene da su spremne svjedočiti, s punim povjerenjem jave, imenom i prezimenom, nekome od članova povjerenstva, uz apsolutno jamstvo da će njihovi podaci biti proslijeđeni samo pravobraniteljici, policiji i DORH-u u sklopu prijave.

Je li se moglo ranije reagirati?

Prikupljanje materijala i podnošenje prijave DORH-u tek je vrh ledenog brijega, jer potom slijedi kazneni proces koji može biti dugotrajan, a žrtve moraju biti spremne svjedočiti. Za to su, po riječima dekanice Perković, neke već izrazile spremnost, a neke i nisu.

Na pitanje je li se išta od svega naslućivalo i prije, Perković ističe kako su postojale kuloarske priče, ali da su bez konkretne prijave – makar i anonimne – njezine ruke vezane.

“Mi imamo kolegicu koja radi u urudžbenom uredu naše pravne službe. Dakle, sve prijave prolaze kroz njene ruke. Ona tvrdi da u 20 godina nikada nije zaprimila niti jednu sličnu prijavu protiv nekog nastavnika koja se tiče seksualnog nasilja, uznemiravanja ili diskriminacije”, pojasnila je.

“Ja s pozicije dekanice ili nastavnice mogu s nekim neformalno razgovarati, ali to ne znači ništa. Ako to komentiram s drugim kolegama onda je to trač i kleveta, a ako inzistiram na nečemu onda je to mobing, a nemam nikakav dokaz i žrtva ne želi ni na koji način sudjelovati u tome”, rekla je, te izrazila optimizam u pogledu obračunavanja s tim problemom, “pogotovo što se tiče tih nekih težih slučajeva”.

Screenshot: RTL