Dalibor Martinis na izložbi u Galeriji Kranjčar

Riječ je o video instalaciji nadahnutoj scenom iz kultnog mjuzikla "Čarobnjak iz Oza", kada glavni junaci otkrivaju da je navodni čarobnjak zapravo tek ostarjeli čovječuljak koji, skriven iza zavjese, povlačenjem poluga i govorom u mikrofon proizvodi obmanjujuće audiovizualne senzacije.

"Umjetnik kreira vlastitu inačicu srodne situacije, stavljajući pritom naglasak na osobni aspekt naracije", kažu iz Galerije Kranjčar, dodajući da bi ga se u medijskom smislu nedvojbeno moglo okarakterizirati kao ambijentalno tretiranu video instalaciju.

"Unaprijed zadani prostorni gabariti galerije s jednom većom te jednom sasvim malom prostorijom do nje predstavljaju itekako važnu komponentu u procesu percipiranja, a potom i cjelovita razumijevanja ovoga rada", dodaju.

Kako su objasnili u najavi, u njegovoj interpretaciji ulogu "čarobnjaka" preuzet će u maloj prostoriji galerije, zaklonjen plavom zavjesom, električni displej sastavljen od mnoštva led žaruljica pogonjenih minijaturnim računalom odnosno računalnim programom.

Ispred zavjese postavljena je kamera koja opisanu vizualnu situaciju snima i prenosi u projektor kako bi se ona, zajedno s teksturom i naborima zavjese, mogla projicirati na središnji zid veće prostorije.

Projekcija s prikazom naizmjence treperećih led žaruljica može podsjećati na prikaz ekstremno stilizirana lica koje govori, govor se sastoji od nizanja naziva nekih njegovih ranije realiziranih radova, a glas koji ih na izložbi izgovara zapravo je računalni 'text to speech' proces.

Dalibor Martinis (1947., Zagreb) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti 1971. godine, otkad je trajno prisutan na domaćoj i međunarodnoj sceni kao autor prostornih instalacija, plakata, performansa, videoradova i videoinstalacija.

Od 1978. do 1981. sa Sanjom Iveković je inicirao osnivanje izložbenog prostora Podroom čiji su program stvarali isključivo umjetnici, a krajem osamdesetih je i predavao na Odjelu za film i televiziju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Više puta je bio gostujući predavač na Ontario College of Art u Torontu te stipendist u Kanadi, Japanu, SAD-u.

Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, među kojima se ističu Bijenale u Sao Paolu 1981. na, Gwangju Bijenale u Južnoj Koreji 1995. i Venecijansko bijenale suvremene umjetnosti 1997.

Radovi tog nagrađivanog umjetnika nalaze se u zbirkama brojnih svjetskih muzeja, MoMA, Stedelijk muzej, beogradski Muzej savremene umetnosti, Kunsthaus u Zürichu, Nacionalna galerija Kanade u Ottawi, zagrebačka Moderna galerija, Centar za umjetnost i medije u Karlsruheu, Zaklada Erste za suvremenu umjetnost u Beču, te u privatnim kolekcijama.