Boris Mirković: Kazalište je moj drugi dnevni boravak |
Objavljeno: 23.04.2020 / 21:05 |
Autor: Krešimir Butković |
INTERVJU - Rekoh mu: ''Mi smo odrastali zajedno.'' Čovjek se zbunio. Vjerojatno je mislio da sam neki luđak jer sam nekoliko godina mlađi. Nit me zna iz mladosti, nit me je ikada upoznao. |
No, Boris Mirković je uistinu bio ''kompa'' svih nas koji smo odrastali 80-tih i prolazili transformaciju u novovalne tinejdžere. Većina nas se poistovjećivala s Dadom u Smogovcima, pisala šalabahtere s ''Krešom'' koji je muku mučio s predmetima u školi u dramskom filmu ''Slike iz života jednog šalabahtera.'' Boris je svih ovih godina ostao jednako mlad, veseo, razigran, jednostavan, pristupačan dok su generacije djece odrastala uz reprize Smogovaca, te uz brojne dječje emisije koje je vodio. Od njega smo, u ''Hugu'', naučili riječ ''vispren'', a njegov nam je glas poznat i iz brojnih crtića koje je sinkronizirao. Uz njegovu pomoć su se lomila srca, navijalo za ljude u izolaciji Big Brothera, osvajali dobici na ''Kolu sreće''. Boris Mirković je, prije svega, vrstan glumac zarazna osmijeha čija gluma nas neminovno poistovjećuje s likom kojeg nam predstavlja. On je frend iz svakog kutka naše domovine. Boris je poznato lice koje uvijek pozdravimo negdje u prolazu, jer, jednostavno, ''odrastali'' smo s njim, a da on to nije ni znao. I pomogao nam je stotine puta, a da to nije ni znao. Stoga, u serijalu ''Izolacijskih intervjua'', pozvah svog susjeda u kvartu (a da to nije ni znao) na jedno virtualno druženje sa svima nama koji ga znamo odavno, a da to, naravno, nije ni znao. SEEbiz: Kako je biti glumcem? Od malih nogu do današnjih dana kad radite kao glumac u Zagrebačkom kazalištu lutaka? Mirković: Predivno! Mislim da sam imao veliku privilegiju, za koju je zaslužan moj mlađi brat Mario, a nevjerojatno je da ta privilegija traje i danas nakon, evo skoro 45 godina, za koju sam zaslužan sam. SEEbiz: Početke vežete za Zagrebačko kazalište mladih. U toj generaciji su stasala brojna danas poznata imena? Sjećam se i predstave ''U koga se uvrglo ovo dijete'' (ne uhodim Vas od tada, ne brinite) u kojoj je nastupala i Tajči. Mirković: Kad sam spomenuo privilegiju upravo sam mislio na odrastanje u studiju ZKM -a (onda, 1976. zval se Pik - pionirsko kazalište) u obiteljskom okruženju pod budnim okom naših drugih mama i tata, redateljice Zvijezdane Ladike, maestra Ladislava Tulača, glumice Slavice Jukić i pedagoginje Slavenke Čećuk. Uz veliki broj naslova koje smo igrali kao polaznici studija (pioniri, studenti) glumili smo i sa profesionalnim ansamblom ZKM-a, kazališta onda poznatog po tome da nije imalo svoju dvoranu, osim scene L99 u Preradovićevoj ulici, pa smo gostovali u DDT-u, Ivanićgradskoj, Moši …Godine 1983. nastao je prvi rock musical za mlade “U koga se uvrglo ovo dijete?”. Bio je to pravi bum , prema djelu mađarske spisateljice Eve Janikovszky, u režiji Zvjezdane Ladike na glazbu Ladislava Tulača, uz za tu potrebu oformljen amaterski band koji se prozvao Armagedon. SEEbiz: Odrastali smo uz Vas, Vašeg brata Marija Mirkovića, Renea Bitorajca. Možete li usporediti ondašnji dramski program za djecu s današnjim, te ondašnje emisije posvećene mladima? Koliko se ukus djece promijenio do danas? Mirković: Nažalost, na to ti pitanje ne mogu dati odgovor. Danas, se nažalost, dječji program svodi na YouTube... Ali možda je to pitanje stvarnosti u kojoj živimo. Poznam ih jako puno koja su strahovito profitirala uz komp, naravno da tu ključnu ulogu imaju roditelji koji bi trebali usmjeravati, poticati, ali i kontrolirati razvoj svoje djece. Teško mi je iz moje perspektive danas govoriti o ukusu djece. Kao i nama odraslima, i djeci je bitno što im se nudi, i naravno način na koji im se nudi. Usporedimo samo “Huga” iz ’96. kad si prvo na telefonu morao odabrati tonsko biranje i današnju online pucačinu ili Ligu prvaka s nekim iz Brazila, a danas je to našim klincima normalna stvar. SEEbiz: Glumac ste u lutkarskom kazalištu. Predstave u Vašem kazalištu u pravilu imaju i edukativnu podlogu, pomažu djeci da se oslobode nekih strahova, ali i da pomognu roditeljima da se lakše nose u nekim životnim situacijama? Mirković: Svaka ti čast, u pitanju si izrekao sve postulate ophođenja s našom publikom, i duboko vjerujem i nadam se da u tome uspijevamo. Mi smo, u pravilu, prvi doticaj dječice s kazalištem, zato je na nama i velika odgovornost. Naravno, ne smijemo zaboraviti i roditelje, bake, dide, stričeve, strine, tete, učiteljice, učitelje i nastavnike koji dovode našu publiku u kazalište; i njima mora biti zabavno, i njima moramo dati materijala da doma ili u vrtiću ili školi, predstavu koju su vidjeli prožive zajedno. Zato se, sada govorim u svoje ime, kada to uloga i predstava dopuštaju, trudim igrati i na ove malo starije kako bi i njih dodatno nasmijao i pridobio! Volim improvizirati, volim kad predstava živi i kad se kod nas glumaca osjeti ta radost igre. I nevjerojatno je to kak' klinci odmah to prepoznaju! Velika je dobit ZKL-a kaj su nam se pridružili mladi glumci, koji imaju taj feeling, a i kaj smo mi stariji imali odlične mentore, prave doajene lutkara animatora. SEEbiz: Djeca u kvartu Vas obožavaju. Uvijek pronađete zajednički jezik i način da ih razveselite i olakšate ove teške dane. Mirković: Djeca su moj motivator, bila i uvijek će biti! Možda zato jer sam odrastao u takvom okruženju. Kad sam bio klinac, znalo se, ili sam u školi, ili u kazalištu, ili na dvorištu s dečkima haklam na dva mala. Al treba biti pošten i reći da kol'ko ja njih malo zabavim, vrati se barem duplo. Koliko to meni olakša ove “teške” dane... SEEbiz: Izolacija je umjetnost, pa i kazalište, preselila u virtualni svijet. Glumci žive od svjetla pozornice i pljeska. Kako se nosite s tim, jer djelujete kao hiperaktivna osoba? Vi ste i ''bajker'', a vrijeme poziva na vožnju. SEEbiz: Televizijski ste voditelj i vodili ste brojne emisije. Kakva je, po Vama, budućnost zabavne produkcije) Imate li Vi kakvu ideju za vlastitu emisiju? Nešto što bi bilo smisleno ili djeci ili odraslima da ostanu kod kuće s osmijehom na licu? Prihvaćate li još, uopće, televizijske projekte? Mirković: Dolazi nova generacija. Bojim se da bu sve otišlo na virtualno, ali tko zna, možda bu to na kraju super ispalo. Pa pogle' i Kanca danas dj-ira online! Bojim se samo da se još više ne distanciramo. Ubij me sad, ne znam tko je to rekel; prije smo se okupljali oko logorske vatre, pa televizije … kaj je sad na redu... SEEbiz: Kad se djeca vrate u kazalište, kako im vratiti osmijeh na lice i osloboditi ih traume koju proživljavaju? Mirković: Nisam pesimist. Uzajamno; mi dečici, oni nama! Materijala ima, dobre volje ima ….Nama glumcima je to u krvi, pamtim još od Shakespearovskih dana …. SEEbiz: Htio bih se vratiti na dramski ili filmski program. Jeste li razmišljali o tome da napišete ili surađujete na scenarijima za kratke, polusatne filmove za djecu gdje bi rasli neki novi klinci-zaljubljenici u glazbu? Ima li uopće interesa za takvo što na HRT-u? Mirković: Prije 20 godina nastala je u ZKL-u autorska predstava brata mi i moje malenkosti , zvala se “ Vremeplov”. Mario je napravio sve (genijalnu mjuzu (ne zato kaj mi je buraz), ja sam režirao (prvi i zadnji put), naš Sus je napravil lutke i scenu. Glumila je sa mnom moja draga kolegica Maja Petrin, koja nije više s nama. Tu predstavu bih volio obnoviti. No , i “Umišljena mišica“ je predstava koja je preko 20 godina bila na repertoaru ZKL-a, i ona bi se dala adaptirati u razne formate (i tu je Mario radio muziku) al' o tome bi puno više mogli redatelj Zoran Zoki Mužić i dramaturginja Željka Turčinović. SEEbiz: Za kraj, Zagrepčanin ste. Koji je Vaš kvart djetinjstva? Gdje ste izlazili kao tinejdžer? Kako je bilo odrastati u Zagrebu krajem sedamdesetih, početkom osamdesetih? Kakav Vam je Zagreb danas, ovako ''potresen''? Mirković: Rodil sam se u Vodnikovoj, tam gde su se prvo počeli učiti strani jezici. Onda od ’79. u Ilici na križanju s Mandaličinovom. Sad sam u Stenjevcu (to je blizu Vrapča). Kavez, Mali Kavez, Zvečka, Kulušić, Lap, Mali Lap (kod Bobsa), Saloon, Melin …. Zagreb jučer i Zagreb danas nemoguće je opisati. Mislim da nam predugo i prepristrano traje ova tranzicija iz manjeg srednjeeuropskog grada u metropolu koja više ne znam kam pripada. Kaj se potresa tiče, Gelo je akcijom s HRT-om sve rekel! Fala svima koji Zagreb vole i osećaju ga svojim! |
|
Tagovi: Boris Mirković, Krešimir Butković, Barbara Nola, Jasna Bilušić, Jasna Palić, Mila Elegović, Marko Torjanac, Mario Mirković, Smogovci, Zagrebačko kazalište mladih, Zagrebačko kazalište lutaka, Duško Čurlić, Rene Bitorajac |
PROČITAJ I OVO | ||
Preminula Slađana Milošević |
BEOGRAD - Avangardna umetnica i pevačica Aleksandra Slađana Milošević preminula je danas u 69. godini, potvrdila je FoNetu njena prijateljica Biljana Petrović. |
Rebel Wilson: Sascha Baron Cohen neće zaustaviti objavljivanje moje autobiografije |
ZAGREB - Rebel Wilson napisala je autobiografsku knjigu “Rebel Rising” koja će biti objavljena 2. travnja i u kojoj opisuje svoje nekonvencionalno putovanje od odrastanja u Australiji do uspjeha u Hollywoodu. |
Koja se oglasio prvi put nakon moždanog udara |
BEOGRAD - Brojne ljubitelje ex yu rocka i novog vala oduševila je audio snimka, koja je prije nekoliko dana objavljena na Instagram stranici Kontakt konferencije koja je minulog vikenda održana u Beogradu. |
Preminuo Abdulah Sidran |
SARAJEVO - Legendarni bosanskohercegovački. pjesnik, prozaik i filmski scenarist Abdulah Sidran preminuo je u 80. godini, javlja Klix.ba. |
Preminuo francuski pisac i ilustrator Laurent de Brunhoff |
PARIZ - Francuski pisac i ilustrator Laurent de Brunhoff preminuo je u petak u Sjedinjenim Državama u 98. godini, javlja francuska novinska agencija AFP. |