Aki Rahimovski, osebujan glas pogonjen južnjačkom krvi

"Bio je fasciniran rock glazbom i koristio je svaku prigodu nabaviti poneki vinil iz inozemstva. Tako je već s 15 godina bio urednik na Radio Skopju. Sa 16 je svirao klavijature u makedonskom bendu 'Tor' koji ubrzo ostaje bez pjevača. Tu je sudbina umiješala prste i gurnula ga pred mikrofon", stoji u biografiji objavljenoj na stranici banda.

Parni valjak osnovan je 1975. godine, nakon što je gitarist i skladatelj Husein Hasanefendić Hus vidio Akijev nastup na Boom festivalu.

"Svojom osebujnom pojavom na sceni odmah je privukao Husovu pozornost. Prihvatio je njegov poziv i doselio se u Zagreb", stoji na stranicama banda kao opis simbioze koja je utemeljila bend, "ispisavši jednu od najljepših glazbenih priča".

U 30-godišnjoj karijeri Parni valjak je objavio 16 studijskih albuma, 14 singlova, pet uživo albuma, četiri kompilacije, te dva koncertna DVD-a. Među njima je i jedan od najprodavanijih hrvatskih albuma svih vremena i najprodavaniji album snimljen uživo - "Bez struje: Live in ZeKaeM". Aki je 2007. godine izdao i solo album "U vremenu izgubljenih" te 2008. godine u Umagu održao koncert s prijateljima - "Aki pjeva najljepše ljubavne pjesme".

Među brojnim pjesmama koje je zauvijek obilježio svojom interpretacijom su: "Ljubavna", "Neda", "Prokleta nedjelja", "Lutka za bal", "Kao ti", "Uhvati ritam", "Ugasi me", "Jesen u meni", "Sve još miriše na nju", "Zastave", "Zagreb ima isti pozivni", "Moja je pjesma lagana", "Stranica dnevnika", "Pusti nek traje"...

Od Akija se objavom na Facebooku oprostila izdavačka kuća Croatia Records, ističući da je on bio jedan od najboljih i najprepoznatljivijih vokala naših prostora svih vremena te da je s "Parnim valjkom" snimio veliki broj hit albuma i osvojio razne nagrade i priznanja.

"Počivaj u miru, dragi Aki. Hvala ti za sve lijepe trenutke", stoji u objavi Croatia Recordsa.

Aki Rahimovski rođen je 5. lipnja 1955. godine u Nišu i odrastao je u Skopju, a kako mu je otac bio glazbeni profesor, sa sedam godina je krenuo u glazbenu školu te je svirao klavir.

Posljednjih godina živio je u Novom Mestu gdje je i umro, nakon što mu je jutros pozlilo.