Zašto se toliki broj ljudi protivi cijepljenju?

Najvjerojatnije ne znaju što je difterija ili da je bila vodeći uzrok dječje smrti u Sjedinjenim Državama prije nego što su imunizacije postale široko rasprostranjene. Niti mogu zamisliti da su roditelji bespomoćno promatrajući svoje malo dijete kako kašlja do smrti od ove bakterijske infekcije.

Do tog sam razumijevanja došla tijekom pisanja kratke knjige o pandemiji Covid-19, piša Nina Burleigh u New York Timesu. Dok sam proučavala politiku i znanost našeg nacionalnog odgovora, zanimalo me kako smo zaboravili svoju ranjivost, pa čak i zanemarili ili postali sumnjičavi prema cjepivima koja su spasila bezbroj života. Krajem ožujka, dok smo slavili medicinsku prekretnicu novih mRNA cjepiva - koja upućuju naše stanice kako stvarati proteine koji potiču imunološki odgovor na virus - svaki četvrti Amerikanac rekao je da će odbiti cjepiva protiv Covid-19.

Povijest razvoja cjepiva 20. stoljeća bila je klackalica napretka medicinske znanosti, ali i teorija nepovjerenja i zavjere koje su proizašle iz nezgoda ili neuspjeha cjepiva. Nova cjepiva gotovo su uvijek bila popraćena izvješćima o rizicima i nuspojavama, a ponekad su se događale strašne nesreće, barem u jednoj su sudjelovali deseci tisuća ljudi oboljelih od cjepiva koje ih je trebalo zaštititi.

Ipak, cjepiva su uglavnom iskorijenila mnoge bolesti koje su nekoć mučile Amerikance. Djeca u Sjedinjenim Državama sada su ubodena s 15-ak cjepiva koja štite od bolesti poput hepatitisa B, ospica, zaušnjaka, rubeole, difterije, tetanusa i hripavca.

Godine 1900. prosječno očekivano trajanje života pri rođenju u Sjedinjenim Državama bilo je 46 za muškarce i 48 za žene. Beba rođena 2019. može očekivati da će u prosjeku doživjeti 79 godina.

Zbog ovog uspjeha, Amerikanci su danas među medicinski najsigurnijim populacijama u ljudskoj povijesti. A ta nas je zaštita učinila i samozadovoljnima i nesklonima riziku.

Unatoč tome, oko 40 posto odraslih Amerikanaca pretilo je, mnogi s osnovnim zdravstvenim uvjetima povezanim s pretilošću, a stopa smrtnosti dojenčadi, koja desetljećima pada, i dalje je viša od stope u mnogim naprednim gospodarstvima. 2009. godine skupina umirovljenih vojnih zapovjednika procijenila je da više od polovice mladih Amerikanaca neće moći služiti vojsku jer su prešli ograničenja težine ili imali zdravstvenih problema. I nakon što se neprestano povećavalo tijekom većeg dijela povijesti naše nacije, očekivano trajanje života Amerikanaca smanjivalo se posljednjih godina.

No, zimi 2020., dok je Covid-19 curio iz Kine, te zrakoplovima i kruzerima stizao u Washington i Kaliforniju, američko je samozadovoljstvo bilo takvo da su čak i mnogi stručnjaci vjerovali da će Sjedinjene Države izmaknuti pandemiji.

To se poklopilo s antipatijom među američkim sektorima prema znanosti i stručnjacima. Desetljećima su razne industrije i njihove službenice u politici poricale znanstvene činjenice kako bi maksimalizirale neregulirano stvaranje dobiti - borbu industrije šećera sa znanošću zbog pretilosti, na primjer, otpuštanja opasnosti od pušenja u duhanskoj industriji i pokret poricanja klimatskih promjena.

Teorije zavjere i optužbe za lažne vijesti tijekom izbornog ciklusa 2016. i godina koje su slijedile istaknule su i promovirale nepovjerenje u stručnjake. "Učini Ameriku opet velikom" u osnovi je pojam da ako je nešto bilo dovoljno dobro za Grampsa, dovoljno je i za mene. Među ovom gomilom, dobri stari zdrav razum i rastuća ogorčenost zamijenili su poštovanje onih s doktoratima.

Vjerujem da je još jedan razlog za kolebanje oko cjepiva ono što nazivam hladnom ratom loše znanosti. Učinci testova nuklearnog oružja na otvorenom, eksperimenti kontrole uma od strane C.I.A. o nesvjesnim žrtvama, tajna zbivanja na području 51 u pustinji Nevada i tajni razvoj biološkog oružja u vojnoj bazi u Marylandu pomažu objasniti zašto je toliko Amerikanaca spremno vjerovati teorijama zavjere i nepovjerovati u službenu priču.

Sada dolazi zaraza koja se proširila svijetom i kojoj svjedočimo u stvarnom vremenu, od New Yorka do Rio de Janeira, Londona i Mumbaija. Pandemija nas je natjerala da se pomirimo s onim što nam je znanost omogućila da zaboravimo: patnja razmjera koja je na ovaj ili onaj način dotakla većinu nas, s više od 163 milijuna ljudi bolesnih širom svijeta i najmanje 3,3 milijuna mrtvih.

Istodobno, imali smo koristi od izvanrednog uspjeha razvoja i rekordne brzine razvoja cjepiva i koji su spasili nebrojene živote i omogućili državi da se napokon počne oporavljati.

Optimistična sam da će ovo zajedničko iskustvo povećati povjerenje u cjepiva i u čuda medicinske znanosti koja je stvorio čovjek, a ne Bog.

Nina Burleigh autorica je knjige “Virus: Vaccinations, the C.D.C. and the Hijacking of America’s Response to the Pandemic.”