Zašto se teorije zavjere šire poput požara?

Razgovor je odmah krenuo prilično čudnim tokom.

- Bill Gates je ubacio ... što, kada, kako?...

Mlađa je suradnica odgovorila s nevjericom, ali s velikim uzbuđenjem, nadajući se da će netko napokon potvrditi njezinu teoriju zavjere.

- Upravo ono što ste čuli - na daljinu je instalirao poseban čip za programiranje zdravog razuma. Od tada razmišljam glavom, ne mogu više ni razmišljati kao ovca - ali osjećaj je sjajan - odjednom su mi misli jasne, jasne, umirene - nema Marsovca koji nas žele osvojiti, nema farmaceutske mafije, nema 5G tajne organizacije, nema Chemtrails zavjere - samo činjenice, razum i logično obrazloženje - preporučujem! 

Dio nas za stolom neizmjerno je uživao dok je promatrao zbunjena lica članova grupe izražavajući svojevrsnu mješavinu iznenađenja, nerazumijevanja i razočaranja.

Pitanje je je li skupina uopće razumjela poruku satire. I sam sumnjam u to. Zapravo, sumnjam u sve.

Teorije zavjere imaju puno veći utjecaj nego što bismo željeli priznati. Ali kako to da su teorije zavjere uopće uspjele privući tako velik broj pristaša?

Čini se da je pandemija koronavirusa dala poseban zamah tom trendu, ali on je u internetskoj zajednici itekako prisutan već nekoliko godina.

Kako uopće nastaju teorije zavjere i može li ih se suzbiti? U Scientific Americanu na to je pitanje još prije nekoliko godina odgovorio talijanski znanstvenik Walter Quattrociocchi s IMT instituta za napredne studije u Lucci, Italija. Sa svojim se kolegama Quattrociocchi bavi istraživanjem širenja lažnih vijesti i teorija kroz društvene mreže ujedinjavanjem znanja iz matematike, statistike, fizike, sociologije i računalne znanosti. Primjenom tih znanja na tragove koje ljudi ostavljaju po Facebooku, Twitteru, znanstvenici mogu prilično detaljno proučavati širenje lažnih vijesti i teorija.

Odmah je postalo jasno kako su ljudi jako slabi u razaznavanju istine od prijevare, kao i da nisu racionalni, barem u mjeri u kojoj se to do sada mislilo. Kada ih se izloži različitim informacijama, ljudi će odabrati one koje odgovaraju njihovim uvjerenjima. Tako nešto zove se pristranost potvrđivanja, odnosno tendencija traženja informacija koje potvrđuju one u koje smo povjerovali. No, to je i najbolji način potpirivanja pogrešnih teorija.

Talijanski se znanstvenik tijekom pet godina posvetio proučavanju načina na koji korisnik pristupa trima vrstama informacija – vijestima iz mainstream medija, alternativnim vijestima i online političkom aktivizmu. Istražujući ponašanje dva milijuna Talijana na društvenim mrežama došli su do zaključka kako se izvorima sve tri vrste informacija pristupa na isti način.

Pristranost potvrđivanja, dakle, igra važnu ulogu u širenju teorija zavjere, a internet je plodno tlo za stvaranje eho komora, zajednica u kojima se lako dolazi do potvrde svojih uvjerenja. U provjeri usporedilo se ponašanje surfera koji prate znanost te onih koji prate alternativne vijesti i teorije zavjere. Razlika je jasna, vijesti iz znanosti imaju relevantan izvor, sve ostalo izvora nema, takve se vijesti stvara kako bi se pojačala neizvjesnost. Ispostavilo se kako su i jedni i drugi korisnici vjerni svojim zajednicama. Jedino što je onih koji vjeruju u alternativne vijesti i teorije zavjera – tri puta više. Oni će i puno više dijeliti taj sadržaj koji prate. Također, ti će korisnici gotovo u pravilu imati prijatelje koji prate isti sadržaj kao i oni, postaju mreža unutar mreže. Porazno je, međutim, da razbijanje mitova samo pojačava uvjerenost u njihovu istinitost. Vjerojatnost da će ti korisnici nastaviti pratiti takav sadržaj povećava se za 30 posto, oni su nakon pokušaja demistifikacije još uvjereniji u njihovu istinitost.

Širenje dezinformacija internetom teško je zaustavljiv, svaka utemeljena diskusija završava sukobom ekstremista i polarizacijom. Očito je da smo iz informacijskog doba regresirali u doba lakovjernosti.

Ili možda možemo zaključiti ovako: velika većina manje obrazovanih korisnika interneta zasad odnosi pobjedu u okršaju sa činjenicama.

Ilustracija: Verywell / Catherine Song