Zagreb je nepovratno uništen

SEEbiz je kasno sinoć prvi objavio tu tužnu informaciju koja je izazvala ogroman interes čitatelja. 

Cijeli Centar je neuporabljiv.

Od svega najviše neuporabljivi su gradonačelnik i njegova svita. Zagreb ima narušenu statiku otkad njime vlada ''poganska'' klika. Niti dva mjeseca poslije potresa još uvijek se ne zna što će biti sa stradalim stanarima u centru grada.

Pogođene zgrade, zagrebačke oronule ljepotice, prepuštene su na milost i nemilost lešinara koji obigravaju oko neuporabljivih stanova, kuća, građevina, grabeći prigodu da za sitan novac izmjeste Zagrepčane koji generacijama žive u tim trošnim zgradama kojih se već godinama odriče sam Grad. Ni prije potresa nije se vodila pretjerana briga o zgradama koje su što kroz rente, što kroz turizam donosile pristojan novac u gradski proračun.

Ljudi više ne mogu čekati. Bandić im cijedi živce, kalkulira na vremenu i troši im ušteđevinu. Primorani su potrošiti zadnju lipu za kakvu takvu obnovu doma, jer žele se vratiti u svoje, a ne da ih se razbacuje po studentskim sobama i tko zna gdje. Baš ispod objave o Glavnom kolodvoru, prijatelj mi napominje o katarzi nakon velikog potresa u Zagrebu, 1880. godine. Da, uistinu, grad se proširio, izgradio se Donji grad, nakon poplave 1964. ulagalo se u infrastrukturu. Kaže Hrvoje: ''Nekako se naivno nadam da će ovaj potres biti poticaj za promjene i da se napokon počne sustavno ulagati u zapuštene i napuštene dijelove centra Zagreba. Nije li ovo npr. prilika za izgradnju novog modernog kolodvora kakav Zagreb treba već dugo? I uz to, revitalizaciju čitavog ovog kvarta, povezivanja Trnja sa Centrom, razmještanje ili ukopavanje pruge, revitalizaciju Gredelja itd..'' Mnogi bi se složili s Hrvojem.

Glavni kolodvor trebalo bi obnoviti i pretvoriti u svojevrsni muzej. Zaštiti ga od podrhtavanja kad prolaze kompozicije. Nažalost, novca za novu katarzu Zagreba nema. Dok Bandić gura projekte na Savi, dotle nam je Centar postala avetinja.

Uskoro će ljeto. Centar bi trebao živnuti dolaskom brojnih gostiju. Centar nije samo opasan za stanare već i za prolaznike. Kvartovi koji su donedavno imali adventski sjaj i privid čarolije iz bajke, konačno su se probudili iz sna, te bi sad mogli biti oblijepljeni žutom trakom kao upozorenje za opasnost. Bandić i dalje šeće gradom i niže klasična obećanja kojima želi kupiti nove glasove što za Sabor što za budući izbor gradonačelnika. Da bi se grad obnovio, Grad treba voljeti. Bandić je oduvijek imao samo deklarativnu ljubav prema gradu kojeg je zadužio, a ničime mu se nije odužio.

Zagreb mu je bio tek modri bankomat kojim je upravljao kao da je njegova prćija. Upravljati proračunom od milijardu eura, a ponašati se kao trgovac šanerske robe... Pravi Zagrepčani, ne misli se samo na one rođene u njemu, već one koji ovaj Grad istinski vole, ogorčeni su Bandićem i ne žele njegove pipke na neupotrebljivim zgradama koje bi mnogi špekulanti htjeli ''oženiti''.

Zato, gledajući tugu s Gradskog kolodvora, mogu samo zaključiti da ovaj grad nije devastiran samo potresom, već dva desetljeća vođenom lošom politikom čovjeka koji je znao samo krpati rupe na asfaltu, a otvarati ih u proračunu. Fontane i blještavilo bili su tek šminka na mrtvacu. Zagreb je grad koji je u dahu izgubio svoj identitet, a sada, izgledom, je u potpunosti po mjeri gradonačelnika koji ga nikada nije ni volio.