Važno je ne zvati se Wuhanac

Wuhan i okolni gradovi su pod najvećom zabilježenom karantenom u povijesti, a u samom Wuhanu niče bolnica za zaražene s rokom gradnje od deset dana. I dok se izvan Kine počinje širiti panika, najmnogoljudnija zemlja na svijetu pokazuje da s epidemijama ima baš najviše iskustva, u svakom smislu te riječi...

„Mokra" tržnica Huanan u Wuhanu je mjesto na kojem bi se prvenstveno trebali prodavati plodovi mora, a danas se smatra izvorištem virusa 2019-nCoV (tzv. koronavirusa) pošto se opravdano pretpostavlja kako se većina ranih slučajeva zaraze dogodila upravo tamo. Mjesto ne bi bilo pretjerano sporno da nije otkriven podatak kako je unutar ove tržnice, veličine sedam nogometnih igrališta, posebno atraktivna mogućnost kupovine mesa šišmiša, štakora, zmija, majmuna i mnogih drugih divljih životinja. Ova činjenica izazvala je bijes kineske javnosti prema lokalnim vlastima koji su prešutno odobravali ovu praksu. Ali bio je to samo početak javnih udara na veliku "Wuhansku četvorku": partijskog sekretara provincije Hubei (Jiang Chaoliang), guvernera provincije (Wang Xiaodong), partijskog sekretara grada Wuhana (Ma Guoqiang) te gradonačelnika Wuhana (Zhou Xianwang), zbog čitavog niza dvojbenih odluka koje su doprinijele eskalaciji situacije.

Na staru godinu, 31. prosinca 2019., čuvši najavu neobjašnjenog zatvaranja popularne tržnice Huanan, novinar Xindong News-a od lokalnih radnika doznaje za tridesetak slučajeva virusne zaraze među radnicima i kupcima na tržnici tijekom mjeseca prosinca. Zdravstvena komisija grada Wuhana im svima govori kako bolest nije opasna i ne prenosi se s osobe na osobu, eliminirajući potrebu za posebnu javnu pozornost. Isti dan, pak, Kina zarazu diskretno prijavljuje Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, a znanstvenici u laboratorijima u Pekingu i Šangaju danonoćno rade na izoliranju virusa 2019-nCoV, te otkrivanju načina prenošenja. Oko 15. siječnja škole i fakulteti završavaju semestre te polako počinje najbrojnija migracija na svijetu u kalendarskoj godini, kada se stotine milijuna Kineza vraća domovima kako bi proslavili Kinesku novu godinu.

Već 20. siječnja zemlju šokira podatak o 200 ljudi zaraženih u Wuhanu novom vrstom virusa sličnom SARS-u, dok dva dana kasnije brojka raste na 550 uz 17 preminulih. U Wuhanu raste panika, a diljem zemlje zabrinutost. A tada, u režiji "Wuhanske četvorke" (s nejasnom podjelom uloga), tragikomični slijed događanja odigrava se 23. siječnja u 02:00 u noći kada grad izdaje obavijest o potpunom zatvaranju pristupa gradu, koji se odnosi na autoceste, željezničke postaje, zračne luke, brodove i trajekte – efektivno od 10:00 istoga dana. U narednih desetak sati, prema nekim procjenama gotovo dva milijuna ljudi u kaosu napušta grad, uglavnom u osobnim vozilima ili vlakovima koji su još propuštani dok mjera zatvaranja nije konačno provedena u podne istoga dana. I okolnih 14 gradova čini isto u naredna dva dana, odsijecajući praktički čitavu provinciju od ostatka Kine, smještajući je u karantenu koja obuhvaća oko 40 milijuna ljudi. Neodlučnim akcijama i ostavljanjem vremenskoga prostora za napuštanje područja karantene "Wuhanska četvorka" u javnosti biva javno osuđena kao isključivi krivac za bijeg čak 5 milijuna 'Wuhanaca' koji su se brzo i spretno razbježali po čitavoj Kini.

I dok ovdje započinje priča o globalnoj panici o kojoj čitamo po hrvatskim i međunarodnim medijima, poticanoj neosporno točnim informacijama o tisućama zaraženih, više od stotinu umrlih, te teškim uvjetima u wuhanskim bolnicama, Kina se u proteklih tjedan dana, na nacionalnoj razini, sa zrelošću i realnošću nosi s krizom koja im je već i previše poznata. A u ostatku Kine još uvijek traju najneobičniji novogodišnji praznici koje zemlja pamti...

I dok su božićni blagdani vrijeme koji mnogi na našoj strani planete rado provode pred televizorom, danima ne napuštajući domove i pune blagdanske stolove, to se nipošto ne može reći za Kineze. Uhodani 7-dnevni ili 14-dnevni novogodišnji raspored uključuje svakodnevne posjete užoj i široj rodbini upriličen bogatim stolom, razmjenom 'crvenih koverti' i tradicionalnim Mahjongom, a u urbanim sredinama i svakodnevnim odlascima u šoping centre, kino dvorane, restorane, kafiće i čajane. Još prije samo sedam dana malo je toga dalo naslućivati da bi moglo biti drugačije i ove godine. A onda je prvo u prijetnji od zalutalog "Wuhanca" nužni modni dodatak postala zaštitna maska za lice, koja se više niti ne pronalazi u ljekarnama. Nedugo potom diljem zemlje objavljene su mjere o osobnoj odgovornosti i zaštiti od prenošenja zaraze koje su uključivale boravak u svojim domovima, izbjegavanje susreta s većim grupama ljudi, te samo nužne izlaske radi nabave namirnica, te naročito izbjegavanje putovanja.

Protivno tradicionalnoj kulturi, kineskom karakteru i na iznenađenje nas stranaca s kineskom adresom – Kinezi su upute bez prigovora prihvatili! Život se u potpunosti preselio na društvene mreže, na kojima su se svakodnevno pratila zbivanja iz Wuhana, davale podrške liječnicima i vojnicima, te prema potrebi slale financijske ispomoći Alipayom ili WeChatom, uz osluškivanja stanja u svojim gradovima. I dok su pojedinačni slučajevi zaraze bili prisutni diljem zemlje, a u nekim gradovima poput Pekinga i Šangaja čak i zamjetni, Kinezi su jasno shvatili da uz disciplinu u osjetljivom periodu širenja zaraze, bez nedostatka hrane te uz sve pogodnosti interneta i tehnologije – jedina istinska opasnost je samo: STRAH. I onaj koji tome strahu podlegne, riskira da postane novi "Wuhanac".

Kako inkubacija korona-virusa traje do dva tjedna, i čitava nacija očekuje uspostavljanje kontrole nad širenjem zaraze u tom periodu, gotovo svi Kinezi prihvatili su „istrpiti" taj period u krevetima, pred televizorima, na društvenim mrežama, odmarajući se od posla i često napornih obiteljskih druženja, kuhajući, čitajući knjige i konačno poklanjajući ponešto vremena samima sebi. I dok kineskih putovanja u inozemstvo i dalje ima, brojke će pokazati dramatični pad za vrijeme trajanja ove korona-krize.

Kinezi osjećaju odgovornost za iniciranje nove potencijalne zdravstvene krize, ali nipošto ne razumiju i ne podržavaju globalnu histeriju koja do sada nije rezultirala najtežim ishodima izvan Kine. S podsmjehom komentiraju činjenicu da SAD evakuira svoje građane kada su i slučajevi zaraze njihovih državljana minimalni, dok u isto vrijeme Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti javlja da je samo ove zime 8.200 ljudi u SAD-u umrlo od gripe (što je usporedivo s koronavirusom). A niti jedna strana zemlja ne traži evakuaciju svojih građana iz Amerike...