Tri bitna razloga zbog kojih je Erdogan odnio pobjedu

Jer, Recep Tayyip Erdogan je stari i ujedno novi predsjednik. Ova pobjeda nije slučajna. Kao predsjednik, Erdogan je imao sve mogućnosti da svoju predizbornu borbu provede uz veliku medijsku kampanju: predizbornim oglašavanjem na državnoj televiziji i velikim nastupima širom zemlje a sve to je plaćeno iz državne blagajne.

A njegov protivnik? On je raspolagao ograničenim stranačkim sredstvima. Osim toga, Kemal Kilicdaroglu uopće nije dobio vrijeme i prostor za emitiranje u medijima koji su programirani da slijede Erdoganov kurs. To vam je kao da imate Erdogana s Formulom 1 i profesionalnim timom koji se utrkuje s Kilicdarogluovom improviziranom kočijom.

Možemo ustvrditi da postoje tri bitna razloga, koja su masovno utjecala na izbornu kampanju i rezultat u Turskoj. Prvo, u veljači je Turska doživjela najveću prirodnu nepogodu i katastrofu u novijoj povijesti. U razornom potresu je poginulo više od 51.000 ljudi. Drugo, zemlja se nalazi u teškoj gospodarskoj situaciji, s najvećom inflacijom posljednjih desetljeća a nezaposlenost je posebno prisutna među mlađom populacijom.

Ne treba zanemariti ni odljev mozgova u proteklih nekoliko godina. Treće, od 2015. godine u zemlji se nalazi veliki broj izbjeglica, uglavnom iz Sirije, Iraka, Irana i Afganistana, a prema podacima UN-ovog povjerenstva za izbjeglice (UNHCR), taj broj je premašio 4 milijuna. I Erdogan i Kilicdaroglu su tijekom predizborne kampanje više puta govorili da će riješiti "problem izbjeglica". Kako? Jednostavno: "sve će ih poslati kući".

Uz sva tri problema: izbjeglice, potrese i gospodarstvo, većina birača smatra da će Erdogan, koji je na vlasti više od 20 godina, vjerojatno lakše pronaći rješenja nego oporbeni čelnik koji nikada nije bio na odgovornim i važnim pozicijama u vlasti.

U svom prvom pobjedničkom govoru u nedjelju navečer u Istanbulu, Erdogan je oštro napao oporbu i LGBTI+ zajednicu, kao što je to činio prethodno, tijekom predizborne kampanje. To je signal da će situacija i dalje biti teška, kako za oporbu, tako i za manjine u zemlji.

I još nešto je Erdogan poručio svojim biračima: "Današnja pobjeda je samo početak. Iduće godine ćemo ponovo osvojiti Istanbul i Ankaru na lokalnim izborima!" Za Erdogana je tako nakon razdoblja jedne izborne kampanje uslijedilo razdoblje pred drugu izbornu kampanju. To je poklič na borbu posebno gradonačelnicima CHP Ekremu Imamogluu iz Istanbula i Mansuru Yavasu iz Ankare.

Također je jasno da Erdogan, nakon svoje izborne pobjede, hitno mora nešto poduzeti kako bi potaknuo gospodarstvo. Stoga ne iznenađuje njegova izjava s krova autobusa korištenom tijekom izborne kampanje u Istanbulu, u kojoj je istaknuo čestitke koje je dobio iz država u Perzijskom zaljevu. "Krenut ću na putovanje zahvalnosti u regiju", rekao je Erdogan. To je znak, smatraju stručnjaci, da ide i po financijsku podršku.

U mnogim zemljama širom svijeta, poraženi kandidati bi se nakon poraza na izborima povukli i ustupili svoje mjesto nekom drugom, kako bi mogao uslijediti novi početak. Kada se, te izborne večeri, saznalo da će oporbeni čelnik KIlicdaroglu održati konferenciju za novinare, u Ankari su se proširile glasine da će on objaviti ostavku na čelu stranke. Ali, to se nije dogodilo. U Turskoj se ne daje ostavka tako lako. Pa tako ni u slučaju Kemala Kilicdaroglua. I zato nije bilo iznenađujuće što je najavio da želi ostati na čelu svoje stranke. Rekao je i kako neće razočarati one koji su ga podržavali.

Postavlja se pitanje je li to pravi signal za nestabilnu oporbu. Činjenica je: Erdogan će u budućnosti rijetko imati posla i dodira s predsjednikom CHP Kilicdarogluom. Jer propali predsjednički kandidat neće biti ni u parlamentu niti u središtu političkog života, jer nije dobio mandat.

Erdogan je, s druge strane, već ovjekovječen u knjigama povijesti kao predsjednik koji je uveo republiku u drugo stoljeće kao i predsjednik koji će četvrt stoljeća u velikoj mjeri svojom politikom oblikovati Tursku.