Zemlje u razvoju posjeduju tendenciju stvaranja vlastitih dugoročnih vizija. To je itekako uočljivo u zemljama Jugoistočne Azije, poput Indonezije (Vision 2045), Malezije (Vision 2020) i Singapura. Singapur, grad-država, u srcu Jugoistočne Azije, najrazvijenija je država u tom dijelu svijeta i mnogima može poslužiti kao primjer. Tako je 2015. godine vlada Singapura osnovala Odbor za buduću ekonomiju (the Committee on the Future Economy) i godinu dana kasnije pokrenula „Industry Transformation Maps“ kroz 23 sektora i šest industrijskih cjelina. Singapur kroz svoju viziju „23 Industry Transformation Maps“ pokriva široki pojas od proizvodnje hrane do aeronautike.
Za ostvarenje ciljeva vizije i transformaciju ekonomije, vlada Singapura odobrila je 4.5 milijardi dolara budžeta (2016.). Glavni cilj vizije i strategije Singapura usmjerene su u održavanje rasta i konkurentnosti njihove ekonomije na dugoročnom planu kroz izradu potrebne infrastrukture i implementaciju zakona koji će omogućiti radnoj snazi stjecanje novih vještina te istovremeno pomažući tvrtkama u implementaciji transformacije.
Znakovi kako se globalna ekonomija mijenja, postojali su i prije pandemije Covid-19. Makroekonomski pokazatelji poput: Industrije 4.0, „big data“, umjetne inteligencije, rizičnog kapitala i nestabilnih odnosa i ekonomskih sankcija između SAD-a i Kine, započeli su proces transformacije globalne ekonomije. U takvoj konstelaciji snaga, s obzirom na izuzetno otvorenu ekonomiju i ulogu jednog od globalnog financijskog središta, Singapur ima jedinstvenu priliku i prednost da kroz promatranje novih trendova krene u prilagodbu rasta i konkurentnosti za budućnost.
Ključ rasta i konkurentnosti u slučaju Singapura, a shodno tome i budući uspjeh „23 Industry Transformation Maps“ ovisi o ljudskom i financijskom kapitalu. U slučaju financijskog kapitala, Singapur konstantno proteklih godina bilježi višak izvoza od uvoza. Prodaju više roba nego što kupuju od ostatka svijeta. Tako je 2018. godine, višak Singapura bio čak 18 posto (cjelokupni udio u strukturi BDP-a). Eklatantan primjer transformacije Singapura i učinak financijskog kapitala je tvrtka SEA, koja pruža IT usluge širom svijeta. Kad je 1965. Singapur postao nezavisna država, pozicionirao se kao baza za proizvodnju i ekonomiju koja se uvelike vrtjela oko tvrtki u državnom vlasništvu. Danas SEA, koji je krenuo kao start-up, predstavlja novu epohu. Uspjeh tvrtke nema izravnih veza s državnim vlasništvom i službenoj politici vlade. A, ujedno omogućuje Singapuru da se uključi u globalnu tržišnu utakmicu s divovima poput kineskog Tencenta i američkog Amazona.
Za razliku od financijskog kapitala koji Singapur uspješno provodi, ljudski kapital predstavlja znatno zahtjevniji segment transformacije Singapura. Trenutno Singapur broji 1.4 milijuna strane radne snage, više od trećine ukupne radne snage. Većinu imigranata čine niskokvalificirani radnici, koji rade na poslovima koji Singapurci više ne žele raditi. Prema istraživanju iz 2013., populacija Singapura do kraja 2030. porast će od današnjih 5.7 do 6.9 milijuna ljudi. Rast populacije stvorit će potencijalni problem ne samo u upotrebi limitiranih resursa, već i u socijalnoj koheziji gdje sve češće dolazi do ekspresije nezadovoljstva lokalnog stanovništva koje već sada zahtijeva „Singapur Singapurcima“ i protivi se imigrantima.
Početkom ovog mjeseca, Ministarstvo rada Singapura objavilo je kako je ukupna zaposlenost pokretanjem vizije „23 Industry Transformation Maps“ od 2015. do 2018. porasla za 19,500 novih radnih mjesta. Pokazatelj je to puta kako Singapur može transformirati svoju ekonomiju prema potrebama budućnosti, ekonomiju koja će se zasnivati na široko usvojenim inovacijama.
Međutim, neizvjesno je kako će se lokalna radna snaga, koja je prije svega rigidna i poslušna, prilagoditi ekonomiji inovacija i industriji 4.0 bez vanjskog utjecaja i visokokvalificirane radne snage izvana. Upravo visokokvalificirani imigranti čine razliku u Singapuru, dok u istom trenutku raste tendencija smanjivanja njihovog broja i oslanjanja na mogućnosti lokalne radne snage. Postavlja se pitanje kako će lokalna radna snaga bez inovativnog elementa učiniti skok na industriju 4.0? I, kako realizirati taj skok kada se kao dugoročna briga nadvija oblak ne pomanjkanja radnih mjesta, već nedostatka radne snage. Stoga se kao ključ uspjeha „23 Industry Transformation Maps“ nameće uspješnost transformacije i razvoj ljudskih resursa.
Lee Kuan Yew, utemeljitelj modernog Singapura, tvrdio je kako su sklad i stabilnost glavne „azijske vrijednosti“. Te vrijednosti u post-pandemijskom dobu i trenutnom poretku svijeta koji postaje sve nestabilniji pokazat će se izuzetno relevantnim i pozitivnim. Prije svega pozitivnim za socijalne vrijednosti, ali i neizvjesnim za ekonomski napredak i implementaciju „23 Industry Transformation Maps“.
