Odgovorio sam mu da se kao osnovnoškolac sjećam, bilo je to „pištoljem“ ne iglom, nismo dugo čekali a kako smo bili dobri dobili smo po čokoladu. Zatim me upitao odakle je stiglo cjepivo pa se u nekoliko dana cijepilo nekoliko milijuna ljudi. Sve što sam mu mogao odgovoriti bilo je, da se očito cjepivo nabavilo na vrijeme i da je organizacija cijepljenja bila savršena. Nije odustajao pa je nastavio dalje pitajući zašto to nije slučaj i danas, zašto se on ne može družiti s obitelji, prijateljima.
Sve što sam mu mogao reći bilo je da nema cjepiva, da se očito ne proizvodi dovoljno. Nisam mu trebao objašnjavati cijepljenje preko reda jer je i sam često doživio nepravde u prekorednim situacijama svakodnevnice.
I evo, odgovor se pojavio na društvenim mrežama jer si je netko dao truda i malo proučio epidemijska stanja na ovim prostorima. Velike boginje harale su 1972. godine i ovim prostorima, a brojke o tome kako se borilo protiv njih izgledaju nevjerojatne. U samo tri dana travnja te daleke 1972. godine u tadašnjoj SR Hrvatskoj cijepljeno je 1 600 000 ljudi (slovima jedan milijun i šest stotina tisuća građana). Organizacija koja iz sadašnje perspektive izgleda kao znenstvena fantastika samo kada se prisjetimo redova i patnje starijih ljudi koji su čekali prvo tzv. masovno cijepljenje u jednoj sportskoj dvorani.
Krunoslav Capak na čelu institucije koja je to organizirala kazao je da se stvorila „mala“ gužva, a ministar zdravstva Vili Beroš da gužva svjedoči o savjesti građana kako se potrebno cijepiti. Krajnje bezobrazan način opravdavanja svoje nesposobnosti. Već dva mjeseca otkako je počelo cijepljenje nema plana ni pravila za njegovo provođenje (to je tako bezobrazno potvrdio ravnatelj dubrovačke bolnice koji je cijepio i svoju i ženinu užu i širu obitelj kazavši da ne može biti cijepljenja preko reda kada reda nema), kada sustav računalnog prijavljivanja uspijeva raditi tek tri sata, kada ne znamo kada i koliko ćemo dobiti doza cjepiva.
A sada ono najvažnije pitanje. Odakle one količine cjepiva u ono vrijeme a gdje je cjepivo u današnje vrijeme? Tadašnja hrvatska i svjetski poznata tvrtka, Imunološki zavod iz Zagreba, samo za jedan vikend proizveo je 700 000 (slovima sedam stotina tisuća) doza cjepiva. A danas slušamo velikog vođu koji nam uspijeva tek reći "naručili smo", "očekujemo da ćemo dobiti". Nismo mi naručili, prepustili smo to Europskoj uniji u kojoj je do danas s dvije doze cjepiva procijepljeno dva posto stanovništva.
Naš prosjek me strah izračunati. Od ukupnog broja stanovnika Hrvatske s dvije doze procijepljeno je njih oko 50 000 (slovima pedeset tisuća). A naručili smo 6 800 000 (slovima šest milijuna i osam stotina tisuća) doza. I veliki vođa nas je opet utješio kazavši da ne želi prepričavati raspravu na video konferenciji čelnika zemalja EU, ali je istaknuo da su svi nezadovoljni. Nije ni spomenuo jesu li se zapitali tko je kriv, tko je potpisao ugovore s farmaceutskim kućama i platio unaprijed bez ikakvih sankcija za ne pridržavanje ugovornih, hoće li tko biti smijenjen sa EU vrha ili ne daj Bože dati ostavku iz moralnih razloga.
P.S. Pustimo to briselskim činovnicima jer im i onako ništa ne možemo, ni prozvati, ni kazniti. Ali još uvijek vjerujem da nije kasno da imenujemo i kaznimo krivce koji su uništili Imunološki zavod, da javno prozovemo sve one koji godinama održavaju sastanke, imenuju povjerenstva, daju narodu lažna obećanja, pišu elaborate, bacaju proračunske novce u tvrtku koja nije ni sjena onome što je bila. Oni su uz briselsku površnost krivi za smrt 5503 (slovima pet tisuća pet stotina i tri) naših sugrađana, oni su krivi što su zdravstvene ustanove prošle godine obavile preko 100 000 (slovima sto tisuća) zahvata manje nego godinu dana ranije, za propast mnogih tvrtki, od turističkih agencija, prijevoznika, ugostitelja i drugih, oni su krivi što su se nakon covid odjela u bolnicama počele puniti psihijatrijske ambulante. Pokušavam ne vjerovati pričama da su vrijedni ostaci Imunološkog zavoda već dio poslovnog plana nekog stranog farmaceutskog imperija.
