No šaolinska škola u svom repertoaru ima jedan nadasve unikalan i snažan borbeni stil koji nikada ne biste očekivali vidjeti u tom poznatom budističkom samostanu podno planine Song. Riječ je o stilu intelektualnog vlasništva koji kombinira drevnu tehniku tužbe u kombinaciji s podstilom šake gnjevnog advokata i božanstvenom stranačkom protekcijom.
Naime, Šaolin je ponovo napao. Ovaj puta se na meti našla odjevna kompanija Semir koju je službeni Šaolinski hram optužio za krađu intelektualnog vlasništva. Kompanija je prošlog mjeseca na tržište izbacila liniju dječje odjeće na kojoj piše „Šaolinski kungfu“. Hram je promptno reagirao.
Nevjerojatno, ali istinito. Kolijevka čuvenog borbenog stila i kuća budističkog mira je registrirala 666 zaštitnih znakova. Idejni kreator registracijske aktivnosti je kontroverzni načelnik samostana, Uzoriti Shi Yongxin.
Kod nas je gotovo nepoznata ta povijest. Shi je još u 1990-ma odlučio registrirati Šaolin kao brend zbog sukoba sa nekim proizvođačem tzv. Šaolinskih kobasa. Pod budnim biznis-okom Shija, Šaolin se iz mjesta molitve i harmonije duha i tijela pretvorio u Green gold centar sa svojom prodajom hrane, lijekova, sektorom građevine, konzaltinga i šou-biznisa. Shi je s televizijskim kanalima dogovarao emisije poput Američkog idola te kreirao kung fu aplikacije i edukacijske materijale. Optuživalo ga se za korupciju, organizaciju prostitucije i napastovanja.
Nijedna optužba nije ozbiljno razmotrena; Shi ima prisne veze s vrhom Komunističke partije, a upoznao je Mandelu, englesku kraljicu i druge poznate osobe. Zna se da ljubi skupe darove. Shi je u devedesetima očistio Šaolin od štandova sa suvenirima, drangulijama, pićima te ringišpilima. Lokalni stanovnici su ga zbog toga počeli mrziti, no Shijeva moć i utjecaj su samo jačali. U jednom trenutku je čak i lokalna vlada pokušala oduzeti Šaolinu dio kolača: htjeli su zabraniti samostanu samostalnu politiku formiranja cijena i odobrili projekt izgradnje konkurentskog hrama. Shi je preko Pekinga uništio i jedno, i drugo. U narodu Shija nazivaju „MBA redovnikom“ i „šaolinskim CEO“.
Iako u Kini mnoge kompanije pokušavaju u svojoj prodaji iskoristiti lokalne nacionalne parkove i povijesne spomenike, Šaolin ljubomorno čuva svoje blago. Prema riječima uprave samostana, kompanija Semir nije ishodovala službenu dozvolu samostana za korištenje riječi Šaolinski kungfu.
Dok su mnogi Kinezi zgroženi komercijalizacijom Šaolina i Shijevim uzurpiranjem imena i nasljeđa, drugi u tome vide legitimnu praksu: „ako Disney dobro štiti svoje proizvode i simbole, zašto ne bi mogao i Šaolin?“
