Quad i njegova protuteža: Grandiozna strategija ili nemoguća misija?

Komentari relevantnih medija igraju se s terminologijom i definicijom Quada, od potencijalnog novog NATO-a u nastajanju, preko cilja zadržavanja ekspanzije utjecaja rastuće NR Kine do međunarodne suradnje u lancima opskrbe, ekonomske pomoći i borbe protiv klimatskih promjena.

Jedno je ipak sigurno i potpuno jasno. Trenutna američka vanjska politika predvođena predsjednikom Bidenom i potkrijepljena riječima savjetnika za nacionalnu sigurnost američkog predsjednika Jakea Sullivana, potvrđuje da će Quad biti “temelj” politike i pozicije SAD-a na prostoru Indo-Pacifika.

Quad je formiran 2004. godine kao pomoć Indoneziji nakon razarajućeg tsunamija. Ubrzo ga je Dick Cheney usmjerio prema sigurnosno-vojnoj poziciji, ali je do kraja desetljeća bio već u ropotarnici povijesti zbog negativnih i antagonističnih konotacija prema NR Kini. Administracija bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa oživjela je ovu ideju zbog konfrontacije s Kinom. Ovog puta ideja je bila sigurnosna suradnja, nalik NATO savezu, koji bi na prostoru Azije strateški matirao Kinu, stopirajući njezinu ekspanziju i utjecaj. Dolaskom Bidena za novog predsjednika, ciljevi su se promijenili prema trgovini, klimatskim promjenama i očuvanje trenutnog liberalnog globalnog poretka.

Uspješnost ili neuspješnost Quada veže se za odnose među državama koje je SAD okupio u ‘dijalog’. To su: Indija, Japan i Australija. Odnosi SAD-a s navedenim državama su u najmanju ruku neutralno-prijateljski i logično je da dođe do potencijalne suradnje po pitanjima koje dotiču sve četiri države. Prednost Quada je što, za razliku od velikih multilateralnih organizacija, može djelovati ad hoc i ovisno o interesu država koja su komplementarna. Quad je u načelu strategija koja može biti pozitivna priča, ali također ima veliku konotaciju anti-kineskog sentimenta.

Štoviše, međudržavni odnosi između navedenih država također nisu u sinkronizaciji s idejom Quada. Indija, primjerice, čvrsto drži vanjsku politiku nesvrstanosti i balansira između ostalih globalnih čimbenika. Indija se tijekom svoje povijesti više orijentira na svoja interna pitanja, nego na eksterna pitanja od globalne važnosti. Tako, iako surađuju na ekonomskom planu s državama zapadne hemisfere, na sigurnosno-vojnom planu zavisni su od ruske vojne opreme.

Povijest odnosa SAD-a i Japana nakon Drugog svjetskog rata priča je o savezništvu, ali i realnosti kako Japan živi u neposrednoj blizini sve snažnije Kine i kako vrijeme prolazi, težit će dobrosusjedskim odnosima s najmnogoljudnijom zemljom svijeta. Australija je u tom trokutu, najviše nalik SAD-u. Država koja je u Aziji, a civilizacijski pripada zapadnom svijetu. Stoga, nije neshvatljivo kako su uz SAD bili prvi na liniji upućivanja kritika NR Kini po pitanju ljudski prava. Ali, tako je Canberra napravila stratešku pogrešku, jer reakcija NR Kine i trgovinski bojkot proizvoda iz Australije, doveo ih je do ekonomskih problema. Naime, najveći uvoznik australskih proizvoda je upravo NR Kina.

S druge strane, međudržavni odnosi NR Kine i država koje čine Quad laki su za interpretirati. SAD smatra Kinu kao najvećeg rivala trenutnog liberalnog svjetskog poretka koji su upravo Amerikanci uspostavili nakon 1945. godine. Kao i u povijesti za vrijeme Sovjetskog Saveza i Hladnog rata, SAD će koristiti sličnu strategiju koja se tada pokazala uspješnom. Ali isto tako, rastom NR Kine, profitirala je i američka ekonomija koja se u 21. stoljeću zasniva na uslužnim djelatnostima, s obzirom na to da je visokorazvijena ekonomija.

Odnosi NR Kine i Indije bili su kroz veliki dio njihove bogate povijesti i civilizacije neutralni. Naime, sve do 1951. godine i aneksije Tibeta u sastav NR Kine, nisu imali zajedničku granicu. Sve do 1980. godine, ekonomski su Kina i Indija bile izjednačene, dok je danas ekonomija Indije pet puta manja od kineske. Iako su odnosi Indije i NR Kine u negativnom trendu, oni će s vremenom oscilirati i potencijalno biti pozitivni s obzirom na ekonomsku suradnju i već spomenuti fokus Indije na svoja interna pitanja.

Na začetku priče oko Quada, službeni Peking nije pridavao previše zabrinutosti. Međutim, u novije vrijeme, sve je veća bojazan Kine kako bi potencijalno velika američka koalicija mogla zaustaviti njihovu ekspanziju na isti način kao i SSSR - politikom zadržavanja. Pogledom na mapu Azije, ta zabrinutost ima snagu. Kineska ekonomija uvelike ovisi o pomorskim putevima opskrbe, a države Quada mogu lako zatvoriti te puteve.

Na Istočno kineskom moru, uz Japan i vojnu bazu na Guamu, SAD može matirati NR Kinu. Također, strateški pogled iz Kine prema zapadu nije ništa poželjniji. Uz vojnu bazu SAD-a u Singapuru koja je strateški važna za Malajski prolaz, i uz suverenitet Indije nad Andamanskim otocima, također mogu provesti politiku zadržavanja NR Kine. I sekundarni prolaza prema Zapadu preko Jave može strateški zadržati NR Kinu. Zapadno od Indonezije pozicionirani su australski vanjski teritoriji u Indijskom oceanu, zvani Božićni otoci, na kojima Australija gradi vojnu bazu.

Iz ovih razloga i zabrinutosti nedavno u znanstvenim krugovima pojavila ideja projekta Himalajskog Quada. Kao protuteže Quadu, NR Kina involvirala bi Nepal, Pakistan i Afganistan u suradnju na sigurnosno-ekonomskom području. Ideju himalajskog Quada iznio je bivši veleposlanik Bjelorusije u Indiji, napominjući kako NR Kina već ima prijateljske odnose s navedenim državama.

Iako je NR Kina iz ekonomskih razloga (Inicijativa Pojas i put) u prijateljskim odnosima s Pakistanom, politički bliskim odnosima s Nepalom i najavom kako će popuniti rupu odlaskom Amerikanaca iz Afganistana, himalajski Quad nije potentan poput originalnog Quada. Nešto nalik na Varšavski ugovor, uloga bi mu prvenstveno bila izazvati veću nestabilnost na kopnenim granicama Indije. Priča bi mogla biti puno ozbiljnija ako bi se u himalajski Quad uključile države poput Irana, Kazahstana i Rusije, s kojima NR Kina gaji sve toplije odnose.

Na kraju, reakcije na kreaciju Quada, njegovu implementaciju i pretvorbu, te potencijalnu ideju himalajskog Quada, dokaz su kako strategije Zapadnog svijeta i dalje vuku povijesne konotacije (NATO i Varšavski pakt) i kako se težište svijeta okreće prema budućnosti u kojoj će se presudni događaji zbivati na prostoru između Indije i NR Kine.

Hoće li se Quad i njegova protuteža razviti u grandiozne strategije koje će buduće generacije pričati desetljećima unaprijed? Ili će implementacija biti nemoguća misija? Logično objašnjenje i analizu napisao je ugledni diplomat Kishore Mahbubani, koji je za Foreign Policy ustvrdio kako grandiozna strateška igra u Aziji nije sigurnosno-vojne, već ekonomske prirode. A, u ekonomskim okolnostima, SAD (i Indija) su u prošlom desetljeću prepustili primat Kini, kroz odustajanje od trgovinskih sporazuma TPP (Transpacifičkog trgovinskog sporazuma) i RCEP-a, koji je kao veliki ekonomski ekosistem usredotočen na Kinu.

Jedno je sigurno - Azija postaje najdinamičnija regija svijeta koja će odrediti pravac kojim će se kretati buduće generacije.