Zapad je za sve odgovoran, Zapad je započeo rat u Ukrajini – tom drskom optužbom Putin otkriva svo svoje revizionističko ludilo. Tu optužbu uzima kao fiksnu točku za razmatranja koja pomažu da se stekne bolji uvid u ono što mu je zapravo u glavi.
Putin ponovo tvrdi da je njegov agresorski rat u Ukrajini obrambeni rat protiv Zapada. Taj apsurdni zaključak se često označava kao propagandni narativ čime mu se smanjuje težina. Jer onaj tko u takvoj tvrdnji vidi samo retoričko sredstvo jednog diktatora koji želi zbiti redove, rasplamsati patriotske osjećaje i promovira mobilizaciju društva i gospodarstva, previše pojednostavljuje stvari. Putin je odavno postao zarobljenik vlastite propagande. U njegovom cezarskom ili bolje rečeno carskom ludilu prepoznaju se duboko usađene frustracije, koje se ogledaju i u njegovom narodu. Jer u Rusiji nije samo moćna elita u Kremlju i vojsci ta koja osjeća fantomski bol pale svjetske sile. U takvom kompleksnom raspoloženju, Putinu se plješće zbog tvrdnje da je riječ o opstanku Rusije.
Analiza koja je toliko fokusirana na psihološko, pa je samim tim gotovo potpuno politički nelogična, ne smije zamagliti pogled na masivne i imperijalne interese zemlje koja vodi rat. Ali nakon ovog govora, u kojem je Putin nastavio rušiti mostove ka Zapadu, postalo je još jasnije koliko će biti teško ponovo naći zajednički nazivnik koji je preduvjet za međusobne razgovore.
Prije Putinovog govora, promatrači su očekivali da bi on mogao i službeno objaviti rat Ukrajini, da će najaviti novi val mobilizacije, uvesti izvanredno stanje, zatvoriti granice i ponovo zveckati nuklearnim oružjem. Ali ništa od toga. Putin najavljuje da ne želi dalje pregovarati sa SAD-om o sporazumu o ograničenju nuklearnog naoružanja. Pregovori o razoružanju, miru ili prekidu vatre, to je otrežnjujuća bilanca njegovog govora, trenutno se ne mogu voditi s Putinovom Rusijom. Možda se više uopće ne mogu voditi s tim režimom slijepo lojalnih sljedbenika koje je ruski predsjednik okupio oko sebe.
Kada je riječ o ratu u Ukrajini, Putin ostaje neobično nejasan. Ali daje do znanja da će se borbe još dugo nastaviti, te da stoga računa na rat iscrpljivanja. Njegova geopolitička računica je očita: Putin računa da će krajem sljedeće godine u SAD biti izabran predsjednik koji više neće biti toliko neograničeno transatlantski nastrojen kao Joe Biden. Da će umjesto demokrata Bidena u Bijelu kuću doći republikanac koji neće biti voljan isporukama oružja i transferima dolara osiguravati opstanak Ukrajine.
Putin priprema svoju zemlju za dalju, dužu i, po svemu sudeći, skuplju konfrontaciju i zagovara distanciranje od Zapada. Za to vrijeme američki predsjednik Biden, kao predvodnik slobodnog svijeta, putuje Europom, pojavljuje se u ratom razorenom Kijevu i u Varšavi. Na dan govora dvojice predsjednika, politički kontrast teško da može biti veći.
